Neka su se vratili jer za dobre stvari nikad nije kasno. A Šo!Mazgoon su dobri još od početka (1999.) pa je njihov, nakon dugogodišnje stanke, diskografski povratak svakako jedna od ljepših vijesti prošle rock godine.

Album zvan »Albun« nudi čak četrnaest pjesama, od kojih su dva vrlo dobra instrumentala, tri na književnom štokavskom napisane i otpjevane skladbe te devet onih pravih šomazgoonskih otočnih (»Postire na Braču«) vinjeta sjajne glazbe i duhovitog teksta.

Duhovit pristup temama

Aktualni i uvodni video/singl »Maške« kroz meku otočku dalmatinsku ikavicu i laganu pratnju punu ugodnog opuštajućeg zvuka progovara o tome kako je autoru čežnja i želja vratiti se iz Zagreba doma na svoj škoj.

Taj se lagani slow dance u kojem ima i latina i soula i r’n’b obrazaca u »Samba de škoj« pretvara u lagano samba poigravanje prepuno otočne opuštenosti i laid back ozračje, da bi potom u temi »U Lovrečinu« preraslo u, gitarama određen, nešto agresivniji izraz oplemenjen blues okvirima. Jedan od vrhunaca albuma nedvojbeno je sjajna »Ko koloč« u kojoj Žan Jakopač majstorski koristi jezik svog zavičaja prenoseći nam kroz stihove i glazbu miris mediteranskog bilja o kojem pjesma i govori.

Tradicija duhovitog pristupa temama nije iznevjerena ni na ovom »albunu« pa tako u temi »Broški kauboj« iliti kauboj s Brača kroz okvire western ozračja ojačanog blues solažama svjedočimo epizodi kroz koju je očito podsmjehivanje suvremenom digitalnom dobu.

Odlična »Sa mljevenin…« otkvačeni je glazbeno-gastronomski osvrt na stvarnost ojačan blagim balkanica orijentalnim disco folk okvirima. Završetak albuma u plesnom je stilu pa je tako »Matadur B2« razigrani latino, a odlična »Da nan bude lipo« za uzore ima plesni pristup Gustafa i Los Lobosa u pjesmi o želji »da nan bude lipo«, dok je nježnija, ali i razigranija »Ukulele i chihuahua« u kojoj naslov služi za dodatno naglašavanje melodioznosti i opuštenosti.

Odlični retro trenuci

Ovaj rasplesani i ugodni ton vlada i u dva instrumentala. »Skatango« je duhovita i uspješna kombinacija ovih dvaju glazbenih izraza kroz zvukove gitare i tex-mex harmoničice, a i »Sicilijana« je, usprkos nazivu, opet ugodno okrenuta tex-mex izrazu. Dvije je pjesme Jakopač vezao uz nekadanji svijet domaćih šlagera davnih šezdesetih. »Između dvije bitke« i »Ostani« odlični su retro trenuci, a još je bolja završna »Bez broda« koja je posveta jednostavnom gitarističkom rocku domaćih šezdesetih.

Najavljujući novi album koji su mnogi s nestrpljenjem očekivali, Žan Jakopač rekao je:

– U domaćoj atmosferi stvoren je uradak namijenjen plesanju i slušanju u vrijeme »kalade« pa do svitanja, a pogodan za ljetne, kao i za zimske »štajune«. »Albun« je inače obavezni »survive kit« za terase, automobile i kurijere raznih vrsta. Svima mira i ljubavi i hvala, hvala, hvala.