Silvio Garattini
Medicina je postala tržište: mnogi lijekovi često se propisuju nepotrebno, kaže Silvio Garattini, znanstvenik koji se cijeli život bavi proučavanjem lijekova i još uvijek svaki dan ide na posao
povezane vijesti
- Kako prestati pušiti? U Rijeci kreće besplatna škola nepušenja, interes je popriličan
- Prošlotjedni alkoholni rekorder vozio sa 2,71 promila pa izazvao nesreću na Rabu i to na nesvakidašnji način
- U zdravstvenoj ustanovi urinirao u kantu za smeće. Medicinskog tehničara tupim predmetom udario u glavu te ozlijedio
Poznati talijanski znanstvenik Silvio Garattini osnovao je Institut za farmakološka istraživanja “Mario Negri” na periferiji Milana još davne 1963. godine. Tu je proveo važna istraživanja o lijekovima koje mnogi danas rutinski uzimaju.
Značajno je pridonio proučavanju moderne kemoterapije. Iako u dobi od 96 godina, Garattini u spomenutom institutu još uvijek ima svoj ured: svako jutro ustaje, (ne) doručkuje i dođe na posao. Međutim, nikad se ne odriče svoje druge kave u danu i pije je – sa šećerom, prenosi MSN.
Na pitanje novinara što misli o štetnosti šećera Garattini odgovara da je “naprotiv, mozgu potrebno 90 grama šećera dnevno, nešto jednostavnog i nešto složenog šećera”. “Ja, primjerice nikad ne odbijam desert navečer”, kaže poznati talijanski znanstvenik.
Garattini: «L’ultimo antibiotico 40 anni fa. E a pranzo solo una spremuta. Ho perso le mie due mogli, ma a casa parlo ancora con loro» https://t.co/B3Gq163xqy
— Corriere della Sera (@Corriere) January 6, 2025
“Ne doručkujem, popijem prvu kavu, zatim drugu, a za ručak pijem sok od naranče i eventualno nekoliko keksa. Ali zato obilno večeram: primjerice porciju ribe i povrća. I obavezno desert”, priznaje Silvio Garattini.
Na pitanje novinara što za njega znači imati blizu sto godina, Garattini odgovara da se čudi što je doživio toliko pozne godine.
Pitanje rezistencije na antibiotike je ozbiljno
“Kad sam bio dijete, cilj mi je bio doživjeti šezdesete. Poanta je u tome da mi Talijani živimo dugo, ali nekvalitetno. Imamo četiri i pol milijuna dijabetičara: uz pravilnu prevenciju bilo bi ih mnogo manje.
Ali medicina je postala tržište: mnogi lijekovi često se propisuju nepotrebno. Nitko nikad ne objašnjava zašto se preventivne antibiotske terapije propisuju s lakoćom. Pitanje rezistencije na antibiotike je ozbiljno: svake godine uzrokuje oko 12 tisuća smrtnih slučajeva u Italiji”, tvrdi Garattini.
“Ja sam antibiotik zadnji put uzeo pije 40 godina”, priznaje Silvio Garattini. Na pitanje novinara što uzima kada ima glavobolju, Garattini kaže da ga glava nikad ne boli. “Kada dobijem povišenu temperaturu jednostavno ostanem kući”, priča Garattini.
U dobi od 96 godina, osoba obično uzima niz lijekova svaki dan. No to ne vrijedi za Silvija Garattinija. “Ja ne uzimam ništa. Zapravo, ne, propisan mi je antikoagulans jer sam imao blagu fibrilaciju atrija. To je dovoljno”, kaže Garattini.
Izgubio dvije žene
“Imati dug život nužno uključuje gubitak. Izgubio sam dvije žene: prvu u prometnoj nesreći, drugu zbog neizlječive bolesti. Molitva pomaže, ali također pomaže “osjetiti” ljude koji više nisu s nama. Ponekad, kod kuće, razgovaram s njima kao da su još uvijek sa mnom”, priznaje Silvio Garattini.
“Ljubav je važna u životu. Imam petero djece, mislim da sam puno volio i bio sam voljen. Vjerujem, međutim, da je veličina evanđeoske zapovijedi “Ne čini drugima ono što ne želiš da oni tebi čine” još uvijek nejasna. Svijet je stvar veza, svi ovisimo o svima. Danas to razumijem”, kaže Garattini.
“Posao mi je jako važan. Svaki dan dolazim u ured, puno putujem: primjerice, danas idem u grad Valle Camonica na konferenciju, redovito pišem knjige”, kaže Silvio Garattini.
Znanstvenik Garattini vodio je kampanju protiv pušenja. “U Italiji ima gotovo 13 milijuna pušača, a ono što je još ozbiljnije je da u prosjeku konzumiraju 50 milijardi cigareta godišnje. Otrov je to koji se svakodnevno širi zrakom, ali i tlom u obliku ugašenih opušaka”, priča Garattini koji smatra da mnogi počinju pušiti elektronske cigarete i zatim prijeđu na one “normalne”, umjesto da bude obratno.
Nikad ne poklanjam boce
U poznim je godinama ovaj talijanski znanstvenik pokrenuo i kampanju protiv alkoholizma.
“Nismo svjesni koliko nam alkohol škodi, ako ga uzimamo u većim dozama. Ja nikad nikome ne poklanjam boce, jer to je kao da poklanjam šteku cigareta”, objašnjava Garattini.
“Pijem samo bezalkoholnu pivu. Kušao sam i bezalkoholno vino iz Njemačke i nije loše. Mislim da je to pravi put kojim trebamo ići”, kaže Garattini.
Silvio Garattini: “Non dono mai bottiglie di vino, è come regalare una stecca di sigarette. Bevo birra senza alcol, è il futuro” https://t.co/qKQamH4Dgu
— L’HuffPost (@HuffPostItalia) January 6, 2025
Svakodnevno pješačenje
Garattini ne zanemaruje ni fizičku aktivnost. “Svakodnevno pješačim pet kilometara i pratim stanje na pedometru. To ne pomaže samo tijelu već i glavi. Za mene je to neka vrsta meditacije”, objašnjava Garattini.
Na pitanje novinara što misli o dodacima prehrani ili suplementima, Garattini odgovara da “oni pomažu samo onome tko ih prodaje”.
“Za mene je svaki dan igra ravnoteže između svjesnosti da se sutra možda više neću probuditi i nužnog programiranja kratkoročnih i dugoročnih obveza. I vjerujte, za mene je svaki novi dan – poklon!”, zaključuje Silvio Garattini.