Foto Pixsell
Niti je aktualni predsjednik blizu trijumfa već u nedjelju, niti bi HDZ-ov kandidat trebao biti zabrinut da će ga prestići netko iz drugog plana, a sam je na priličnoj distanci u odnosu na Milanovića
povezane vijesti
Nedjeljni prvi krug predsjedničkih izbora bi, barem na to upućuju ankete, trebao biti dosad najdosadniji. Očekuje se razmjerno lagan prolazak u drugi krug Zorana Milanovića i Dragana Primorca. Na, primjerice, izborima za predsjednika Republike 2005., neizvjesno je bilo može li Stjepan Mesić pobijediti već u prvom krugu. I nije mu za to puno nedostajalo, samo jedan postotni poen glasova. Deset godina kasnije, jasno je bilo da Ivo Josipović i Kolinda Grabar-Kitarović idu u drugi krug, toliko su se odvojili od konkurenata, ali intrigiralo je koji će biti njihov poredak i razlika u glasovima prije dvotjedne kampanje za konačnog pobjednika. Uoči, pak, prošlih izbora Kolinda Grabar-Kitarović, Zoran Milanović i Miroslav Škoro bili su dovoljno izjednačeni da je svatko od njih mogao ispasti u prvom krugu.
Objavljene ankete
Ovaj put, međutim, Milanović i Primorac mirno plove u drugi krug. Niti je aktualni predsjednik blizu trijumfa već u nedjelju, niti bi HDZ-ov kandidat trebao biti zabrinut da će ga prestići netko iz drugog plana, a sam je na priličnoj distanci u odnosu na Milanovića.
Sugeriraju ovo sve objavljene ankete, u kojima se ništa značajno ne mijenja mjesecima.
Nakon što su na nedavnim poništenim izborima u Rumunjskoj ankete jedva registrirale pobjednika prvog kruga Calina Georgescua, mora se biti oprezan u procjenama kojih su one praktično jedina osnova. Ali, hrvatske agencije za istraživanje javnog mišljenja ipak ne griješe tako dramatično i zaista je malo vjerojatno da će Milanović sve završiti već u nedjelju ili da će Marija Selak Raspudić šokirati HDZ i ostaviti Primorca bez drugog kruga.
Milanovićeva kampanja bila je upravo u skladu ishodom što ga prognoziraju ankete. Svjestan da su mu, koliko god da se angažirao, šanse da odmah dobije 50 posto glasova minimalne, uglavnom je bio koncentriran na to da izbjegne situacije koje bi ga mogle dodatno antagonizirati s dijelom birača prije natjecanja jedan na jedan s Primorcem. U tu je svrhu i prorijedio svoje javne istupe.
Ne samo da je manje kontaktirao s medijima, nego tijekom ovogodišnje kampanje za parlamentarne izbore, u kojoj mu je odlukom Ustavnog suda sudjelovanje zapravo bilo zabranjeno, predsjednik Republike je mjesecima suzdržaniji u komentarima političkih događaja nego općenito u svom mandatu. Došao bi na svečanu sjednicu nekog Gradskog vijeća, održao tamo govor i to bi u ovoj kampanji često taj dan bilo sve od Milanovića. Malo je toga rekao o HDZ-ovom kandidatu, a u potpunosti je, recimo, ignorirao Mariju Selak Raspudić koja ga je zbilja ozbiljno napadala. Jednostavno se nije htio zamjeriti njezinim biračima, računajući da bi ga oni mogli podržati u drugom krugu, pa je Mariji Selak Raspudić odgovorio tek prilikom debate svih kandidata na HTV-u.
Milanović je potvrdio da kod njega nije stvar u tome da se ne može kontrolirati, nego da u javnoj komunikaciji poseže i za uvredama zato što smatra da ih treba izreći. Nisu birači koji su Milanoviću donijeli pobjedu 2020. uvijek bili zadovoljni načinom na koji je on obnašao predsjedničku dužnost i izjavama koje je davao. Ali, to su mahom ljudi koji su snažno zainteresirani da HDZ ne zauzme još i Pantovčak i na tu kartu Milanović najviše igra u pohodu na novi mandat. On je kandidat s najvećim izgledima da zadrži HDZ podalje od Ureda predsjednika i to stalno naglašava pretpostavljajući da će mu biti dostatno za pobjedu.
Zaoštrio retoriku
Bez HDZ-a Primorac je na predsjedničkim izborima 2009. dobio 5,93 posto glasova, a sa strankom koja ga je tada isključila njegov će nedjeljni rezultat biti osjetno bolji. HDZ će, dakle, Primorcu puno donijeti, ali upitno je koliko će on osobno pridonijeti izbornom rezultatu. Nikad nećemo doznati bi li neki istaknuti HDZ-ov dužnosnik prošao možda bolje nego Primorac. No, važno je na koncu samo da se premijer Andrej Plenković odlučio baš za njega. Primorac je u kampanju krenuo izrazito miroljubivo, pričao je o zajedništvu i ljubavi među Hrvatima, Milanovića nije ni spominjao. Čak se prigodom Maratona lađa u dolini Neretve poželio fotografirati s predsjednikom, ali Milanović nije imao razumijevanja za to. Možda je Primorac u startu namjeravao u istom tonu odraditi cijelu kampanju, ali činjenica je da je po završetku ljeta bitno zaoštrio svoju retoriku prema Milanoviću dok je ostale kandidate prikazivao kao njegove dogovorene asistente.
Iz nestranačkog kandidata, kako se isprva legitimirao, preko noći se pretvorio u običnog kandidata HDZ-a. Lako je moguće da je u hodu promijenio taktiku jer mu je rejting u anketama bio zacementiran na 22 do 24 posto. Imao je i niz problema u objašnjavanju određenih detalja u vlastitoj biografiji. I to je možda jedan od razloga zbog čega se u anketama nije pomaknuo ni nakon što se stopio s HDZ-om. U sučeljavanju na HTV-u Primorac nije djelovao kao kandidat sposoban u drugom krugu dobiti pobjedničkih 50 posto glasova. Bit će, međutim, vjerojatno tamo, a za šestero preostalih kandidata avantura predsjedničkih izbora trajat će do nedjelje.
Među njima je ponajviše ambicija za dvoboj s Milanovićem iskazala Marija Selak Raspudić. Ona je biračima koji ne vole predsjednika Republike svakodnevno slala apele da upravo njoj poklone povjerenje jer da je Primorac, za razliku od nje, osuđen na poraz. Ankete koje su simulirale rezultate drugog kruga nisu u tom smislu bile povoljne za Mariju Selak Raspudić, ali ona je svejedno nastavila tvrditi da bi bila favorit drugog kruga i tome je prilagodila svoju kampanju.
Političko pozicioniranje
U nastojanju da se približi biračima HDZ-a, bila je blaža nego inače prema Plenkovićevoj Vladu, ali se zato oštro sukobljavala s oporbenim strankama. Bit će stoga zanimljivo pratiti političko pozicioniranje Marije Selak Raspudić ako ne postane predsjednica.
Ivana Kekin iz Možemo!, koja također konkurira za treće mjesto, nije bila pretenciozna kao bivša zastupnica Mosta. Zaključila je da ne može pobijediti Milanovića i onda se ponašala uvažavajući objektivne političke okolnosti u kojima se nalazi. Kako je Možemo! u koaliciji sa SDP-om u Zagrebu, a možda će za koju godinu biti i na nacionalnoj razini, Ivana Kekin nije dirala SDP-ovog kandidata Milanovića nego je svu svoju energiju usmjerila na Primorca.
Rešetala ga je, posebno u vezi njegovih poslova u zdravstvenom sektoru, puno više nego Milanović. Navukla je bijes desnice, upletena je u jednu čudnu epizodu u kojoj je glavni lik Nikica Jelavić i ispala žrtva, a sve to ne može biti loše za njezin rezultat i političku karijeru u budućnosti. Ivana Kekin korektno je predstavljala Možemo!
Bila je to zadaća Mire Bulja kada je riječ o Mostu, ali on je uspio artikulirati malo toga osim da je hrvatska granica šuplja poput sira i da bi je vojska trebala štititi te da se u ulozi sinjskog gradonačelnika suprotstavio COVID-potvrdama. Branka Lozo bila je pristojna kandidatkinja nove stranke DOMiNO, a nezavisni Tomislav Jonjić se u kampanji pretežno bavio Jugoslavijom i komunizmom, za što ima publike u Hrvatskoj, ali teško je takvu priču pretočiti u glasove. Niko Tokić Kartelo je jako želio biti kandidat za predsjednika Republike i to mu je pošlo za rukom.