Istraživači koji proučavaju komunikaciju kitova ulješura kažu da su otkrili sofisticirane strukture slične onima koje nalazimo u ljudskom jeziku.

U tamnim dubinama oceanski div nosi ožiljke goleme lignje koju vreba. Pretražuje tamu, a njegova eholokacija pulsira kroz vodeni stup. Zatim zazuji – rafal brzih klikova – neposredno prije nego što krene na lignju.

Ali kako točno kitovi ulješure love lignje, kao i mnoga druga područja njihovog života, ostaje misterij.

“Oni su spori plivači”, kaže za BBC Kirsten Young, pomorska znanstvenica sa Sveučilišta Exeter. S druge strane, lignje su brze.

“Kako ulješure mogu uhvatiti lignje ako se mogu kretati brzinom od samo 3 čvora (5,5 km/h)? Kreću li se lignje stvarno sporo? Ili ih kitovi omamljuju svojim glasom? Što se događa dolje? Nitko stvarno zna”, kaže ona.

Kitove ulješure nije lako proučavati. Velik dio života provode tražeći hranu ili loveći na dubinama izvan dosega sunčeve svjetlosti. Sposobni su roniti preko 3 km i mogu zadržati dah dva sata.

“Cijelo vrijeme klikaju”

“Na dubini od 1000 m, mnogi iz grupe bit će okrenuti na isti način, bočno jedni drugima – ali na području od nekoliko kilometara”, kaže Young. “Za to vrijeme oni razgovaraju, cijelo vrijeme klikaju.”

Nakon otprilike sat vremena, kaže ona, grupa se sinkronizirano diže na površinu.

“Oni će tada imati fazu odmora. Možda će biti na površini 15 do 20 minuta. Zatim će ponovno zaroniti”, kaže ona.

Na kraju dana traženja hrane, kaže Young, kitovi ulješure dolaze zajedno na površinu i trljaju se jedni o druge, razgovarajući dok se druže.

“Kao istraživači, ne vidimo puno njihovog ponašanja jer ne provode toliko vremena na površini”, kaže ona. “Postoji puno stvari koje ne znamo o njima, jer vidimo samo malenu snimku njihovih života tijekom tih 15 minuta na površini.”

Prije otprilike 47 milijuna godina kitovi koji lutaju kopnom počeli su gravitirati natrag prema oceanu – to je 47 milijuna godina evolucije u okolišu stranom našem. Kako se možemo nadati da ćemo lako razumjeti stvorenja koja su se prilagodila živjeti i komunicirati pod tako različitim evolucijskim pritiscima u odnosu na nas same?

“Lakše je prevesti dijelove u kojima se naš i njihov svijet preklapaju – poput jedenja, dojenja ili spavanja”, kaže David Gruber, voditelj i osnivač Cetacean Translation Initiative (Ceti) i profesor biologije na Gradskom sveučilištu u New Yorku.

“Kao sisavci, te osnove dijelimo s drugima. Ali mislim da će postati jako zanimljivo kada pokušamo razumjeti područja njihovog svijeta gdje nema raskrižja s našim”, kaže on.

Dekodiranje fonetske abecede

Sada, od slonova do pasa, moderna tehnologija pomaže istraživačima da probiju goleme skupove podataka i otkriju dosad nepoznatu raznolikost i složenost u komunikaciji životinja. A Cetijevi istraživači kažu da su i oni koristili umjetnu inteligenciju za dekodiranje “fonetske abecede kitova ulješura”.

Godine 2005. Shane Gero, voditelj biologije za Ceti, utemeljio je Dominica Sperm Whale Project za proučavanje društvenog i glasovnog ponašanja oko 400 kitova ulješura koji žive u istočnim Karibima.

Gotovo 20 godina – i tisuće sati promatranja – kasnije, istraživači su otkrili zamršenosti u vokalizaciji kitova koje nikad prije nisu promatrane, otkrivajući strukture unutar komunikacije kitova ulješura sličnih ljudskom jeziku.

Kitovi ulješure žive u višeslojnim, matrilinearnim društvima – skupinama kćeri, majki i baka – dok mužjaci lutaju oceanima, posjećujući skupine radi razmnožavanja. Poznati su po svom složenom društvenom ponašanju i grupnom odlučivanju, što zahtijeva sofisticiranu komunikaciju. Na primjer, sposobni su prilagoditi svoje ponašanje kao grupa kada se štite od predatora poput orki ili ljudi.

Kitovi ulješure međusobno komuniciraju pomoću ritmičkih nizova klikova, zvanih kode. Prethodno se smatralo da kitovi ulješure imaju samo 21 vrstu kode. Međutim, nakon proučavanja gotovo 9000 snimaka, istraživači Cetija identificirali su 156 različitih koda.

Također su primijetili osnovne građevne blokove ovih koda koje opisuju kao “fonetsku abecedu kitova ulješura” – slično fonemima, jedinicama zvuka u ljudskom jeziku koje se kombiniraju u obliku riječi.

Slično “ukrasima” u glazbi

Pratyusha Sharma, doktorandica na MIT-u i glavna autorica studije, opisuje “fine promjene” u vokalizaciji koje je AI identificirala. Svaka koda sastoji se od tri do 40 brzih klikova. Utvrđeno je da kitovi ulješure mijenjaju ukupnu brzinu ili “tempo” koda, kao i da ubrzavaju i usporavaju tijekom isporuke kode, drugim riječima, čineći je “rubato”.

Ponekad su dodavali dodatni klik na kraju kode, slično, kaže Sharma, “ukrasima” u glazbi. Ove suptilne varijacije, kaže ona, sugeriraju da glasanje kitova ulješura može nositi mnogo bogatiju količinu informacija nego što se dosad mislilo.

“Neke od ovih značajki su kontekstualne”, kaže Sharma. “U ljudskom jeziku, na primjer, mogu reći ‘što’ ili ‘whaaaat!?’. To je ista riječ, ali da biste razumjeli značenje morate slušati cijeli zvuk”, kaže ona.

Istraživači su također otkrili da se “fonemi” kitova ulješura mogu koristiti na kombinatorni način, omogućujući kitovima da naprave širok repertoar različitih vokalizacija. Postojanje kombinatornog sustava kodiranja, pišu autori izvješća, preduvjet je za “dvojnost uzorka” – lingvistički fenomen za koji se smatra da je jedinstven za ljudski jezik – u kojem se besmisleni elementi kombiniraju u obliku smislenih riječi.

Međutim, naglašava Sharma, to je nešto za što još nemaju dokaza.

“Ono što pokazujemo kod kitova ulješura je da su same kode formirane kombiniranjem ovog osnovnog skupa značajki. Zatim se kode sekvenciraju zajedno kako bi formirale kodne sekvence.”

Slično kao što ljudi kombiniraju foneme da bi stvorili riječi, a zatim riječi da bi stvorili rečenice.

Nevjerojatne životinje

Dakle, što nam sve ovo govori o inteligenciji kitova ulješura? Ili njihova sposobnost rasuđivanja ili pohranjivanja i dijeljenja informacija?

“Pa, to nam još ništa ne govori”, kaže Gruber.

“Prije nego što možemo doći do tih nevjerojatnih pitanja, moramo izgraditi temeljno razumijevanje o tome kako kitovi ulješure komuniciraju i što im je značajno. Vidimo da žive vrlo komplicirane živote, koordinaciju i sofisticiranost u njihovom ponašanju. Mi smo trenutno u baznom logoru.

Ovo je trenutno novo mjesto za ljude, dajte nam još nekoliko godina. Umjetna inteligencija omogućuje nam puno dublji uvid u komunikaciju kitova nego što smo to ikad do sada mogli učiniti.”

Ali nisu svi uvjereni u to, a stručnjaci upozoravaju na antropocentričnu usredotočenost na jezik koja riskira da nas prisili da stvari promatramo iz jedne perspektive.

Young, međutim, opisuje istraživanje kao “inkrementalni korak” prema razumijevanju ovih divova dubina.

“Počinjemo slagati dijelove slagalice”, kaže ona.

I možda kad bismo mogli slušati i stvarno razumjeti nešto poput toga koliko su bake važne za kitove ulješure – nešto što odjekuje ljudima, kaže ona, mogli bismo pokrenuti promjenu u ljudskom ponašanju kako bismo ih zaštitili.

Kategorizirani kao “ranjivi” od strane Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN), kitovi ulješure još uvijek se oporavljaju od komercijalnog lova na njih u 19. i 20. stoljeću. I, iako je takav kitolov zabranjen desetljećima, kitovi ulješure suočavaju se s novim prijetnjama kao što su klimatske promjene, zagađenje oceana bukom i udari brodova.

Međutim, dodaje Young, još smo daleko od razumijevanja što bi kitovi ulješure mogli govoriti jedni drugima.

“Zaista nemamo pojma. Ali što bolje razumijemo ove nevjerojatne životinje, to ćemo više znati o tome kako ih možemo zaštititi.”