RIJEKA  »U Maksimir idemo pokazati da igramo ozbiljan nogomet«, znakovito je ustvrdio Radomir Đalović, trener Bijelih, uoči derbija s Dinamom točno prije mjesec dana, a njegova momčad po prezentiranom zaslužila i više od remija (0:0). Nakon toga u posljednjih pet utakmica Rijeka je osvojila najviše, jedanaest bodova i zasjala uoči Božića na vrhu HNL ljestvice. Minimalne pobjede nad Goricom i Šibenikom ostvarene su nakon ekstra pojedinačnih poteza, pomalo na mišiće i mentalnu snagu, remi na Poljudu donio je veliki bod, a završno slavlje nad Farmaceutima potvrdu saznanja da je ova Rijeka jaka i dobra i kad je najteže. Nije Radomiru Đaloviću bilo lako u pripremi susreta bez pet, šest igrača, kao i bez glavnih vratara, no Bijeli su izdržali sve te bure i nevere, pa i hladnu prosinačku kišu nošenu vjetrom te izborili »pole position« za proljeće.

Nakon ljeta u kojem se mučila u Europi te potom doživjela najgore, povijesno euro prizemljenje u Ljubljani, Rijeka se brzo vratila. I to opet protiv Dinama kad je na Rujevici remizirala (1:1) s Komnenom Andrićem, odigravši bolje drugo poluvrijeme. Momčad je shvatila da može i protiv najboljih i da je Ljubljana bila samo jedan loš dan, a sve je potvrdio niz od 18 utakmica bez poraza i bez Andrića, dok se Stipe Perica i Dominik Dogan još nisu uspjeli nametnuti u vrhu napada.

Krajem ljeta i tijekom jeseni Rijeka je rasla i nabujala do te mjere da je nitko nije uspio pobijediti tri mjeseca i 24 dana, točnije 115 dana. Pritom je prezentirala stabilnost, jačinu linija, širinu kadra i golu pragmatičnost. Pa i u trenucima kad je remizirala u šest od sedam utakmica, a u napadu bila često nedorečena i neopasna. No, izvukla je puno toga i kad nije išlo, kad je nedostajalo sportske sreće. Upravo taj gard i prilagodba okolnostima izgradili su Rijeku jačom, a posljednji rezultati učinili je ozbiljnim kandidatom za naslov prvaka. Ono što je i Đalović želio između redaka da javnost spozna nakon gostovanja u Maksimiru. Prepoznali su to i navijači protiv Farmaceuta, iako ih je dobar dio napustio Rujevicu u nastavku susreta zbog nevremena, oni najustrajniji pogurali su momčad prema vodstvu.

Sve za momčad

Marco Pašalić zabio je protiv Slaven Belupa svoj treći ligaški pogodak na koji je dugo čekao, točnije od Osijeka (0:2) krajem kolovoza, prije toga poentirao je u visokoj domaćoj pobjedi nad Istrom 1961 (4:0). U međuvremenu je zabio Bednji dva i jedan gol Neretvancu u Kupu. Sad je nagrađen za igru s puno poduzetnosti, energije i dosta udaraca prema vratima. Ove jeseni upisao je i dvije asistencije.

– Sve je završilo na najbolji mogući način, s 2:0 i tri boda u dobroj utakmici s puno dobrih prilika koje smo stvorili. Prvo poluvrijeme smo odigrali jako dobro, u nastavku je bilo malo teže zbog kiše, ali rezultat je bitan, postigli smo dva lijepa pogotka – rekao je Marco Pašalić kojem je Ivan Sušak sjajno obranio dva teška udarca, ali ništa nije mogao u 60. minuti, tradicionalno slavljeničkoj na sjevernoj tribini.

Kod pogotka sjajno je ubacio Silvio Ilinković, njegova mekana i točna lopta imala je pravu adresu, a Marco zabio u padu volejom iz ne baš lagane situacije.

– Ispada da mi je nekako lakše zabiti iz teže situacije nego lakše, ha, ha… Sretan sam zbog pogotka, ali još sretniji da mogu pomoći momčadi. Lopta Ilinkovića bila je savršena, ali moram zahvaliti cijeloj momčadi koja je odigrala vrhunsku utakmicu i dovela me u situacije iz kojih mogu postići pogodak.

Momčad Bijelih je godinu zaključila na najbolji mogući način, s Rujevice se vidi ostatak HNL karavane.

– Želje za 2025.? Prije svega sretan i blagoslovljen Božić svima, sretna Nova godina i Forza Fiume – zaključio je Pašalić nakon utakmice i odjurio za Njemačku.

Vučetić budućnost

Niko Vučetić, 18-godišnji vratar juniorske momčadi, dobio je priliku ispred kadeta Vita Kovača. I iskoristio je na pravi način u zahtjevnim okolnostima. Bio je miran, staložen i pravovremen, kao da u nogama ima već cijelu nogometnu jesen.

Vučetić je prvi puta na gol Rijeke stao je kao osmogodišnjak, u međuvremenu bio je član lokalnih klubova (Grbci 2000, Borac i Pomorac), nakon čega je radom i zalaganjem zaslužio povratak na Rujevicu.

– Osjećaj je bio fantastičan. Cijeli život treniram i sanjam ovaj trenutak, da mogu stati na gol prve momčadi. Jednostavno neopisivo! – rekao je Vučetić koji nije imao puno posla protiv Farmaceuta, a sve što je napravio bilo je dobro i sigurno. Poglavito igra nogom, dodavanje lopte prvom suigraču, pokoje boksanje lopte, a u smiraj susreta obranio je i čistu matnu šansu Karlu Butiću kada je pravovremeno izašao s vrata, bacio se tijelom i spriječio pogodak.

Niko je istaknuo kako su mu u pripremi utakmice dosta pomogli i suigrači.

– Rekli su mi da budem miran, pružili su mi svu podršku, govorili da budem koncentriran jer imam to što se traži, da će me oni zaštititi ako bude trebalo i da samo budem svoj.

Mladom riječkom vrataru dodatnu otežavajuću okolnost predstavljala je i kiša i sklizak, brzi travnjak. No, reagirao je na najbolji mogući način.

– Bio samo previše zauzet koncentracijom na utakmicu i uživanjem u istoj da bi mi kiša smetala. Uz to, iz Rijeke sam pa sam i naviknuo na ovakve uvjete. Obrana zicera? Svi smo tu da jedni drugima pokrivamo leđa. Ovaj put se dogodilo da sam ja malo zablistao i to je to – zaključio je Vučetić koji je potvrdio da je budućnost Rijeke.