Godinu prepunu izazova, tuge i veselja, brojnih akcija od kojih je ona za Melitu Maslak kao malo što ujedinila Hrvatsku i nemoguće učinila mogućim, članice udruge Srce za nju zaključile su u riječkoj Kući utočišta – dnevnom boravku za beskućnike.

Predvođene svojom predsjednicom, ženom goleme i jednako toliko zarazne energije, Katarinom Kukolj došle su u goste s. Veroniki Mili Popić koja je, kao čelnica Depaula Hrvatska, u velikoj mjeri svog poslanja posvećena ublažavanju posljedica beskućništva. A kako bi i same pomogle, kako bi ljudima koji su odustali od borbe za životom kakav većina od nas smatra poželjnim, došle su u Kuću utočišta kako bi spremile blagdanski ručak. Okupile su za tu potrebu donatore, Kuća utočišta naime skrbi za oko 70 beskućnika kojima svakodnevno omogućava ručak i obavljanje higijenskih potreba, i krenule na posao. Posjetili smo ih za vrijeme pripreme ručka u čemu su pomagale volonterima zahvaljujući kojima ta velika, nesretna kolona beskućnika ima ipak dio dana u kojem dostojanstveno živi.

– Željele smo godinu završiti na jedan neposredan način, uključiti se u ono što nevelika grupa dobrih ljudi svakodnevno radi, skuhati ručak za beskućnike. Pozvale smo i naše velike prijatelje i suradnike, vatrogasce Javne vatrogasne postrojbe Rijeka i DVD-a Sušak na čelu sa zapovjednikom Vedranom Butorcem, sportaša i sportskog pedagoga, trenera Davida Burburana tu su i naši vjerni pratitelji fotografi Petar Kürschner i Nikola Kurti koji i sami često, skoro svakodnevno održavaju humanitarne aukcije. Dakako s nama su bile i liječnice Dijana Maržić te Sanja Katalinić kako bismo ovom druženju uz kuhanje i blagovanje dale višestruko korisno značenje, pojasnila nam je Kukolj.

Dan je bio protkan veseljem, ma koliko život beskućnika bio turoban, sve je bilo u svijetlu nade da će dio današnjih ljudi bez nade pronaći snagu za povratak, postati između ostalog i dijelom volonterske priče koja danas skrbi o njima samima. Zadovoljstvom je zračila i s. Popić jer uvijek je lijepo kad se tvoj trud, tvoja borba za humaniji život beskućnika zrcali i u društvu koje te okružuje. U svakom slučaju stalno osvješćivanje zajednice za problem beskućništva najbolji je put prema njegovom smanjenju.

Badnjak je, uskoro će i Božić. Vrijeme darivanja. Ne samo materijalnih dobara jer najvrijednije je dati sebe same. Doći do ljudi u problemu. Proći će i Badnjak i Božić. A kada golema većina onih koji osjete empatiju i potrebu za pomaganjem, ostat će Srce za nju. Između fotelje i gnjeva, one uvijek biraju akciju i pomoć. Djela, ne riječi, posebno ne one teške i bijesne, mijenjaju svijet. Na bolje .