I ove su godine, uoči Božića, članovi i volonteri Humanitarne udruge »Andrijana Gržetić« organizirali i u djelo proveli humanitarnu izložbu kolača, otočanima već cijelih 17 godina poznatu pod nazivom Slatki otok. Krčka Vela placa iznova je mirisala po slasnim, s ljubavlju i pažnjom pripremljenim domaćim kolačima koje su neumorni humanitarci i ovog puta prolaznicima nudili pod motom »Odaberi što želiš, plati koliko možeš, pomogni ako hoćeš«. To znači da i ove godine, po već ustaljenom i otočanima dobro poznatom modelu provedbe tog humanitarnog projekta koji je na Boduliji postao nezaobilaznom sastavnicom božićnoga vremena, izložene slastice nisu imale svoju prethodno određenu cijenu.

– Posjetitelji će, naime, za odabrane slastice u kutiju postavljenu na štandu ubacivati onoliko novca koliko žele, ili bolje rečeno koliko mogu darovati, podsjetila nas je na način provedbe prodajne izložbe kolača Slatki otok jedna od njenih pokretačica te ujedno aktualna predsjednica tog humanitarnog udruženja, krčka radijska novinarka Gordana Gržetić.

Oporučna želja

A da datum održavanja Slatkog otoka nije slučajno izabran, spomenuta nas je nadalje upoznala podsjetivši da je upravo 23. prosinca 2008. godine na istoj lokaciji održano premijerno izdanje te akcije.

– Bilo je to prvo predstavljanje humanitarne inicijative »Andrijana Gržetić« pokrenute tek koji tjedan prije, nastavlja naša sugovornica koja s uvijek brojnim volonterima i podupirateljima te organizacije, u međuvremenu izrasle u udrugu, i ovog puta vrijedno »odradila« višesatnu prodaju slastica.

Akcija se već u svom prvom izdanju pokazala kao pun pogodak. Ponuđene domaće slastice »nestale« su u svega par sati, a kutija s dobrovoljnim prilozima napunjena je bila doslovce do vrha. Slično je bilo i svih narednih godina, tako i lanjske kad su u samo nekoliko sati od službenog otvaranja izložbenog štanda tradicionalno lociranog na krčkoj Veloj Placi »odnešeni« baš svi ondje ponuđeni, u ukrasne najlonske folije obmotani presnaci, kroštuli, imbriagoni, orehnjače, pogače i fritule ali i tzv. starinski kolači iz Dobrinjštine.

Razlog zbog kojeg je upravo 23. prosinca članovima tog udruženja tako bitan i vrijedan, zbog kojega svoju »glavnu« akciju prikupljanja sredstava redovito provode upravo tog dana krije se u činjenici da je upravo na taj datum, pred točno 85 godina (23. prosinca 1939.) na području Dobrinjštine završila višetjedna humanitarna akcija prikupljanja hrane i novca za obitelj Andrijane Gržetić, koja je prema saznanjima koja imamo, bila prva veća humanitarna akcija organizirana na tom dijelu otoka Krka, istakla je naša sugovornica, unuka otočanke po kojoj udruga nosi ime. Podsjetila nas da je udruženje osnovano slijedom oporučne želje te hrabre i plemenite Dobrinjke, najprije primateljice pomoći, a potom i dobročiniteljice koja je u svom dugom, ali i teškom životu prošla kalvariju života u neimaštini, i to nakon što je ostala mlada udovica s dvoje malodobne djece. Ona se, naime, zavjetovala da će, ako ikad u materijalnom smislu »stane na noge«, ustrajno pomagati udovice i njihovu djecu.

Jedinstvena u Hrvatskoj

Sama Andrijana Gržetić, koja je nakon što je napunila stotinu godina preminula 2008. godine, kaže njena unuka, najprije je bila poprilično imućna, a potom i u potrebi nakon što joj se smrću supruga i nizom drugih nesretnih životnih okolnosti doslovce preko noći »život srušio« i pozicionirao je u pomoći potrebnu samohranu majku dvoje malene djece, o kojima je u teškim vremenima rata i poraća skrbila nadničarenjem. Ispunjavanje želje pokojne otočanke, koja je u poznijim godinama svog života često potiho, čak i bez znanja njenih najbližih materijalno pomagala brojne kojima je pomoć bila potrebna u proteklih je gotovo dva desetljeća »uhvatilo maha«, i to ponajprije zahvaljujući nemalom broju dobročinitelja, koji su doniranjem te udruge omogućili provođenje programa stipendijskog pomaganja školaraca koje odgajaju samohrane majke – udovice.

Upravo je to bila želja pokojne Andrijane i upravo je po tom cilju ova Udruga jedinstvena u Hrvatskoj, istakla je svime što je od dana kad je udruga formalno osnovana postignuto s punim pravom ponosna Gordana Gržetić.

– Otkako smo krenuli s projektom stipendiranja, uključujući i ovu školsku godinu, dodijelili smo školarine u ukupnoj vrijednosti 29.508 eura. Tom iznosu treba pribrojiti i 2,4 tisuća eura pomoći učenicima bez očeva ili obiteljima koje je snašla neimaština zbog bolesti, a koje su realizirane u prvoj i drugoj godini provođenja akcije Slatki otok, prije no što je sama inicijativa i formalno ustrojena kao udruga, a što je ostvareno 2010. godine, nastavlja Gržetić. Što se tiče samih učenika, korisnica i korisnika naših stipendija iliti školarina kojima ih pomažemo, većinu smo time »popratili« i podržavali tijekom svih osam godina njihova osnovnog školovanja, a manji dio njih i samo koju godinu. Tako gledano, 11 učenika osnovaca koje odgajaju njihove majke udovice primalo je, ili pak još uvijek prima školarinu od naše udruge odnosno od sredstava koja se namiču akcijom humanitarne prodaje kolača i drugih slastica Slatki otok, zaključila je naša sugovornica.

Volonterke i volonteri s cijelog otoka

Sav prihod od ove jedinstvene akcije namijenjen je financiranju školovanja osnovnoškolaca bez očeva, tj. za školarine koje su i u ovoj školskoj godini isplaćene majkama troje otočnih školaraca, mališana čiji su očevi preminuli. Informacije radi, školarine koje se ovom akcijom osiguravaju i koje se isplaćuju posredstvom natječaja koje svake godine priređuje ta udruga otočnim osnovcima osigurava isplatu koja se malenim korisnicima ili pak korisnicama doznačuje u jednokratnom iznosu od 4.000 kuna, posljednjih godina »pretvorenih« u 530 eura, doznali smo također od naše sugovornica.

Gržetić je napomenula i da je, osim kroz humanitarnu prodaju kolača u pripremi kojih, sad već tradicionalno, sudjeluju brojne volonterke i volonteri s cijelog otoka, ali ipak najviše s područja Dobrinjštine, dio sredstava namijenjenih provedbi programa stipendiranja mališana bez očeva znao biti namican i od brojnih zasebnih donacija od otočnih tvrtki, obrtnika ili pojedinaca, tako i od članova iseljeničkih udruga. Posljednjih godina svjedočili smo nerijetkim plemenitim primjerima obitelji preminulih koji su kod posljednjih ispraćaja svojih najdražih pozivali one koji su planirali kupiti vijenac ili cvijeće da umjesto toga sredstva radije doniraju našoj udruzi, upravo za provedbu programa pomaganja mališana koje podižu samohrane majke. Nakon višegodišnje pauze, potaknute pandemijskim ograničenjima, u skorijoj budućnosti plan nam je oživjeti i projekt humanitarnog koncerta »Pomoć u ponoć«, kojim je pred nekoliko godina zahvaljujući humanitarnom sudjelovanju velikog broja otočnih, ali i izvanotočnih glazbenika također bio namaknut nemali iznos financijskih sredstava posvećenih školarinama mališana, koji ostaju u fokusu naših htijenja i nastojanja, zaključila je Gržetić.

Volonteri – viđeniji otočani

Posebnost ovog humanitarnog projekta je i to što se aktivnostima članica i članova ovog udruženja često priključuju brojni viđeniji otočani. Na štandovima s kojih su se proteklih godina pred Božić prolaznicima nudili kolači redovito su tako dežurali i na sudjelovanje u ovom projektu svoje sumještane motivirali brojni uspješni mladi sportaši, glazbenici, ponekad i lokalni političari te kulturni i društveni djelatnici. Često su ondje poticaj na kupnju i doniranje potrebitih nastojali davati otočni streljački šampion Andrej Krstinić, vrsne kickboksačice Ana i Ela Znaor, svjetska šampionka u sportskom ribolovu Nataša Rogina kao i članovi otočanima poznatih, domaćih glazbenih skupina. Uvijek je na štandu, uz unuku Gordanu, prisutan bio i Andrijanin sin Nikola, koji je, valja i to reći, bio jedan od glavnih inicijatora pokretanja te akcije kao i osnutka same udruge.

Stotine kilograma kolača

Koliko je novca prikupljeno i donirano znan je i svima dostupan podatak, što se ipak ne može reći i za količinu kolača, keksa i drugih slastica koje su u toj prigodi prodane, kaže nam Gržetić. Deseci, ili bolje rečeno na stotine kilograma slasnih i mirisnih slatkih specijaliteta nastali su trudom brojnih plemenitih otočanki i otočana koji su željeli dati doprinos ovome što činimo, kaže Gržetić ne propustivši se svima koji su do sad na bilo koji način pomogli nastojanja ove druge uputili veliko – hvala!

Čuvanje identiteta korisnika

Imena korisnica i korisnika ovog stipendijskog programa, s obzirom na to da se radi o djeci u potrebi, nikad se nisu javno otkrivala. Naravno, svi podaci o mališanima koje pomažemo i sredstvima koja osiguravamo poznati su i dostupni svim članovima upravnih tijela Udruge, a zbog potrebe i želje za osiguravanjem potpune transparentnosti našeg rada, i samim donatorima. Oni uvijek imaju pravo uvida u sve podatke organiziranja i provođenja svih naših aktivnosti, uključujući i ove glavne zbog koje udruga postoji, rekla je Gržetić istaknuvši da se svima koji doniraju udrugu nakon provedbe svakog natječaja za dodjelu školarina prezentiraju svi podaci vezani uz projekt i njegove korisnike.