Predsjednica Udruge za promicanje prava pacijenata Jasna Karačić
Situacija u Hrvatskoj je krajnje degutantna i zahtijeva hitnu raspravu o specijalizaciji iz ginekologije. Ne može se pacijentice dovesti pred gotov čin, i reći im da nitko od liječnika u bolnici ne radi pobačaj, ili da medicinske sestre i tehničari u tome ne žele sudjelovati. Takvi zdravstveni djelatnici nisu onda kandidati za posao na ginekologiji. Zahvat prekida trudnoće mora biti jednako dostupan kao i bilo koji drugi kirurški zahvat u ginekologiji. Vjera se ne smije miješati u zdravstvo, a pogotovo u teškim životnim situacijama, zbog kojih žene u najvećoj mjeri i odlaze na pobačaj
Svake godine se Hrvatskoj udruzi za promicanje prava pacijenata javi dvadesetak žena koje, anonimno, svjedoče kako su u bolnicama, jedinim ustanovama ovlaštenima za obavljanje pobačaja, bile odbijene zbog priziva savjesti liječnika, da bi isti ti liječnici pobačaj obavili kasnije, na noćnim dežurstvima ili u privatnim ordinacijama. O tome razgovaramo s Jasnom Karačić, spec. psihoterapije, predsjednicom Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata.
– Situacija u Hrvatskoj je krajnje degutantna i zahtijeva hitnu raspravu o specijalizaciji iz ginekologije. Ne može se pacijentice dovesti pred gotov čin, i reći im da nitko od liječnika u bolnici ne radi pobačaj, ili da medicinske sestre i tehničari u tome ne žele sudjelovati. Takvi zdravstveni djelatnici nisu onda kandidati za posao na ginekologiji. Zahvat prekida trudnoće mora biti jednako dostupan kao i bilo koji drugi kirurški zahvat u ginekologiji. Vjera se ne smije miješati u zdravstvo, a pogotovo u teškim životnim situacijama, zbog kojih žene u najvećoj mjeri i odlaze na pobačaj.
Prijave koje dobivamo uglavnom se odnose na nemogućnost obavljanja pobačaja u bolnici, što bi morao biti normalni postupak. Najgore je u KBC-u Split, zatim u Zagrebu, a najboljim se pokazao KBC Rijeka.
Neki od tih liječnika, koji odbiju pacijenticu, pobačaj, međutim, onda rade privatno, u svojim ordinacijama ili pak na večernjim, noćnim dežurstvima. Kakva su vaša saznanja o tome?
– Da, imamo takve prijave, no upravo su one, »najtežeg karaktera«, anonimne, i teško ih je istražiti. Međutim, sve se zna, svatko zna što netko drugi u bolnici radi, i svi šute. Premala smo zemlja da bi nešto takvo ostalo tajna. Pouzdano znamo da se pobačaji, koji se ne mogu obaviti u bolnici, rade u noćnim satima u privatnim ordinacijama.
Pacijente treba bezuvjetno štititi
Pokrenuli ste on-line anketu (www.pravapacijenata.hr) na koju se mogu javiti žene koje su napravile pobačaj, pa i ovako, u tajnosti. Što kažu dosadašnji rezultati te ankete?
– Anketa je prvo takvo istraživanje, međutim kako su podaci vrlo osjetljivi, odaziv i nije toliko velik jer takve priče pacijentice žele što prije zaboraviti te su često disocirane od tog događaja, pa i nisu svjesne da bi time mogle pripomoći.
Bojite li se da se i u Hrvatskoj »sprema« zabrana pobačaja? Kakve bi posljedice ona imala?
– Sigurna sam da se to nikad neće dogoditi u Hrvatskoj. Prvo zato što mi to nikad nećemo dopustiti. Zemlja smo vjernika i slažemo se da je dijete veliki dar, neupitno je da je to budući novi život, međutim, isto tako se prava pacijentica nikad ne smiju dovesti u pitanje. Pravo izbora na ono što je »vlasništvo« žene i ženinog tijela je samo njeno pravo i nitko tu ne može donositi odluke osim nje. Oni koji su protiv pobačaja se mogu posvetiti odgoju i obrazovanju napuštene djece i siromašnih. No mi imamo samo kampanje za život onih koji još nisu na ovom svijetu, a za djecu koja jesu, i potrebna im je pomoć, protivnici pobačaja ne mare, što je vrlo licemjerno. Zakonska zabrana pobačaja donijela bi veću smrtnost i komplikacije, jer se broj pobačaja ne bi smanjio, a povećao bi se broj zahvata na crnom tržištu.
No anketa je tek krenula pa se nadamo da će ipak biti dovoljan broj odgovora za rezultate. Iz dosadašnjih rezultata imamo pokazatelje koji će biti dovoljni za postupak istrage.
Sve ovo o čemu govorite već ste i prije prijavili Povjerenstvu za promicanje prava pacijenata pri Ministarstvu zdravstva, čiji ste član. Koliko dugo je Povjerenstvo upoznato s tim i što je dosad poduzelo?
– Povjerenstvo se sastaje redovito i po potrebi, međutim još uvijek nije aktivno kako ga ja osobno zamišljam i kako bi trebalo biti. U skoroj budućnosti se nadam da će se to promijeniti i inzistirat ću na tome.
Jesu li bivši ministri zdravstva bili upoznati s tim problemom i što su poduzeli? Uskoro imate sastanak s aktualnim ministrom Milanom Kujundžićem. Što ćete mu reći i od njega tražiti?
– Svi su ministri do sada bili dosta distancirani od ove teme jer ju doživljavaju kao napad na sebe, ne shvaćajući da je ovo nešto po čemu bi ih se baš pamtilo. Učinili bi nešto korisno za zdravstvo, za pacijente. Nama hitno fale zaštitnici pacijenata, neovisni i nezavisni u svakoj mjeri, i tu realizaciju čekamo sa novim ministrom.
DORH još nije uključen u istragu
Jeste li slučajeve o kojima govorite prijavili i DORH-u, odnosno hoćete li to učiniti?
– DORH još nije uključen u ovu istragu jer nedostaje podataka. Treba voditi računa o njihovoj tajnosti, što nam je najvažnije, a kad s Ministarstvom dogovorimo način postupanja, onda Povjerenstvo to treba rješavati s DORH-om.
Kome se žene koje su odbijene zbog prigovora savjesti u bolnicama mogu obratiti za pomoć, i što bi trebale učiniti ako nitko u bolnici ne želi napraviti pobačaj?
– Situacija je trenutno takva da svi mogu reći da ne žele obaviti pobačaj zbog prigovora savjesti. Zato je nužno da se to pitanje riješi prije upisa na specijalizaciju ginekologije. Pacijentice se obraćaju nama, ministarstvu, ili liječničkoj komori. No kako nema zakonske regulative postupanja, tako i od prijava ništa. Dosad je bilo prijava žena bolnicama odnosno Ministarstvu, no ne rješava ih se niti ima interesa za rješavanje. A mi sami ne možemo djelovati.
Jesu li, općenito, prava pacijenata u Hrvatskoj unatrag pet do deset godina poboljšana, ili se događa suprotno?
– Mislim da smo tu »zaostali u razvoju«. Kao jedna europska zemlja, nismo u stanju pružiti pacijentici sigurnost i pravo na vlastitu odluku i mišljenje. Ostajemo, nažalost, primitivna zemlja sklona manipulacijama mase i pokreta.
