Sjećanje na legendu

U kozalskoj dvorani održano drugo izdanje Memorijala Marijan Tabar  

Igor Duvnjak

Sudionici memorijala/Foto N. KURTI

Sudionici memorijala/Foto N. KURTI

Druženje je trajalo do predvečerja, rezultat se spominjao nije, ali se zato prepričavalo zgode tolikih sudionika i gostiju, tadašnjih protagonista riječkog nogometa



RIJEKA Marijan Tabar, za tolike znalce i prijatelje samo Marin, ostaje zauvijek mozak i duša kultnog Starog grada, najslavnije ekipe u bogatoj povijesti riječkog malog nogometa. Svjedoči to i drugi Memorial »Marijan Tabar« u kozalskoj dvorani gdje je bilo teško naći mjesta za parkingm a na tribinama su toliki došli odati počast i prisjetiti se tog nezaboravnog nogometnog umjetnika. Uz obitelj, suprugu Silvanu, sina Marka, odličnog nogometaša, kćer Ivu, koja je kao kapetanica predvodila rukometašice Zameta i u malom nogometu, na susretu starih prijatelja naravno da se pojavio Mladen Hodak, godinama voditelj ekipe Starog grada. Bilo je pljeska za brojne uspješne poteze, ipak najviše su simpatija izazivale Zamećanke, svaki njihov uspješan potez nailazio je na odjek s tribina, pljesak i odobravanje. Uz nezaboravnu Marinovu ekipu Starog grada Stari grada, nastupili su i veterani Orijenta, Rijeke, Kvarnera, Medicinara, Adrije, Bunjevca Gavrana.


Maramica


Braća Tabar, Marin i mlađi Mile, to je godinama bio sinonim za provlačenje lopte kroz iglene uši, dupli pas, ako treba i »na maramici«, za tolike duhovite akcije i sjajne golove.


– Ovo okupljanje u spomen na moga brata je nešto predivno – kazao je nezaustavljivi golgeter Mile, s Marinom najslavniji bratski tandem riječkog nogometa. – Svi se nakon tolikih godinama sjećamo jedne legende, što je Marin Tabar stvarno i bio. Bila je to neponovljiva ekipa s tolikim imenima, da spomenem tek Brnelića, Rudija Nikolića, Marinka Koljanina, Vjeka Kneževića, Demu, Mladena Mladenovića. Zaigrali bi za nas i slavni igrači kalibra Blaža Sliškovića. Promovirali smo i naš Stari grad i Rijeku, ovo je dokaz da nas ljudi cijene, ovo je prekrasan događaj.


Rukometašice Zameta




Marinko Koljanin, dopredsjednik Orijenta, nekadašnji vrsni vratar i jedan od ključnih ljudi u organizaciji turnira, na tolikim je turnirima čuvao mrežu Starog grada.


– Sve ovo govori o Marinu – kaže Marinko. – Za malo koga bi se okupilo ovoliko ljudi kao za njega. Družili smo se i igrali skupa od 1975. Bio je virtuoz malog nogometa, prekrasan igrač, divna osoba.


Veliko hvala


Miro Brnelić, junak Domovinskog rata, zapovijedao je sa srcem obranom Starog grada kao što je kasnije srčano branio i Hrvatsku.


– Od djetinstva smo bili skupa, zavolio sam nogomet zbog braće Tabar, pogotovo zbog našeg Marina – rekao je Miro. – Sve što sam uspio postići u nogometu mogu zahvaliti Marinu i bratu mu Mili. Jedno mu veliko hvala za onu ljepotu nogometa koju nam je pružao.


Efrem Močinić, brzonogi nogometni majstor, samo je jedno od itekako poznatih lica, Marinov suigrač i prijatelj, čovjek koji je dao sve od sebe kako bi pomogao u organizaciji te simpatične priredbe, koja srećom postaje tradicionalna.


– Ovo je lijepo sjećanje na Marina, na našeg prijatelja – rekao je Efrem, proslavljeni njegov suigrač u sjajnoj momčadi Orijenta koja se probila u četvrtfinale Kupa bivše Jugoslavije. – Kakva radost da je toliko ekipa poželjelo doći na ovaj turnir, nadamo se da će sljedeće godine doći još više njih. O Marinu je već puno toga rečeno, bio je pravi prijatelj, pravi igrač.


Druženje je trajalo do predvečerja, rezultat se spominjao nije, ali se zato prepričavalo zgode tolikih sudionika i gostiju, tadašnjih protagonista riječkog nogometa.