Ono što se dogodilo u zagrebačkoj osnovnoj školi Prečko šokiralo je cijelu zemlju. Takve se stvari u Hrvatskoj ne događaju. Pa nije nimalo čudno ni da se nacija ne zna nositi s tugom nad činjenicom da je u školi ubijeno dijete koje je u nju praktički tek krenulo. I da su ozbiljno ozlijeđeni njegovi kolege i nastavnica. Može se samo zamisliti kakve će psihičke ožiljke do kraja života nositi djeca koja na sreću nisu ozlijeđena, ali su prisustvovala cijelom događaju. Nažalost, u tom smislu lišo neće proći sigurno ni ostali učenici Osnovne škole Prečko. Posljedice će ići i šire od toga.

Zbog svega toga svi oni koji nastupaju javno vezano za ovu tragediju trebaju itekako paziti što i kako govore. Nacija je u traumi. I nitko je nema pravo dodatno produbljivati. U svakom slučaju potrebno je smanjiti tenzije. Ma koliko se nešto takvo sada čini teškim i neizvedivim, jedino je to razumna opcija. Posebno bi pogubno bilo zahtijevati uvođenje drastičnih mjera kada je u pitanju sigurnost obrazovnih ustanova. Bilo kakav oblik militarizacije školstva, kao što je uvođenje metalnih detektora na ulaze u školama ili angažiranje brojnih uniformiranih zaštitara naoružanih vatrenim oružjem, donio bi svima, a ponajviše samim učenicima, puno više štete nego koristi. Hrvatska ne treba i ne smije ići tim smjerom.

Ono što se dogodilo prošlog petka, koliko god bilo strašno, nije posljedica nekakvog sustavnog maloljetničkog nasilja koje bi dominiralo našim školama. Naši su osnovno i srednjoškolci, ogromna većina njih, potpuno sigurni u svojim školama. Ne postoje organizirane maloljetničke bande koje bi onda kroz svoje sukobe generirale situacije u kojima se potežu noževi i pogibaju maloljetnici. Toga u Hrvatskoj ipak nema. Naravno, situacija je daleko od idealne, vršnjačkog nasilja, nažalost, ima. Ima ga sve više. Svašta se događa, puno toga nimalo lijepog. Ali Hrvatska je svjetlosnim godinama udaljena od situacije kakva postoji u nekim europskim metropolama. U Londonu postoji epidemija zločina počinjenih nožem u kojima ginu jako mladi ljudi. U Hrvatskoj toga nema. Barem ne još.

Zločin koji se dogodio u petak počinio je duševno poremećeni pojedinac. To je očito da ne može biti očitije. Ako je netko osim samog počinitelja odgovoran za to što se dogodilo, onda se on eventualno može tražiti među psihijatrima koji su ga liječili. Ministarstvo zdravstva poslalo je inspekciju i treba pričekati njene nalaze. Oni će dati odgovore na pitanja je li počinjena kakva gruba greška, odnosno je li počinitelj ipak trebao biti hospitaliziran, čime bi se izbjegla ovakva tragedija.

Trebalo bi svakako izbjeći i to da se ovaj slučaj i njegove posljedice preliju u politiku. S obzirom na to da je u tijeku predsjednička kampanja, sigurno će biti nekih koji neće odoljeti i na ovom slučaju osvojiti pokoji politički bod. U nekim pristranim medijima već postoje naznake da bi ova tragedija mogla biti iskorištena kao politička toljaga. Ni Vlada niti Tomislav Tomašević ne snose ovdje nikakvu izravnu odgovornost. I svatko onaj tko bi pokušavao tako iskoristiti ovu tragediju zaista bi kopao po najdubljem i najprljavijem političkom mulju.

Naravno, vlasti u posrednom smislu nisu baš do kraja sasvim nevine. Nije se baš previše napravilo kada su u pitanju mentalne poteškoće tinejdžera i mladih osoba. U ovom trenutku brojke govore da je na djelu prava mala epidemija raznih psihičkih teškoća u ovoj populaciji. Od onih benignih koje ipak zahtijevaju pažnju, pa do onih puno ozbiljnijih gdje je potreban veći angažman i škola i ostalih ustanova. Trenutno imamo sve skupa 55 dječjih i adolescentnih psihijatara, od čega njih devet starijih od 60 godina. Na specijalizaciji je trenutno sve skupa 18 liječnika. Više od polovine škola nema psihologa.

Tek treba vidjeti koliko je posljedice po mentalno stanje najmlađeg dijela nacije ostavila korona. Onog koji je, umjesto da fizički ide školu i uči, i što je možda i važnije, socijalizira se, sjedio kod kuće za vrijeme lockdowna. Društvene mreže ionako su iščašile komunikaciju mladih. A korona je dodatno pogoršala problem. Nacija je u šoku. Oni zaduženi da je iz njega izvuku, ali i svi drugi, moraju jako paziti da ga dodatno ne povećaju.