Oko 250 medalja i pedesetak pehara s ribolovnih sportskih natjecanja pohranjeno je u jednoj prostoriji. Uistinu bogata i vrijedna zbirka trofeja s kojom bi se ponosile mnoge sportske udruge. Što tek reći na činjenicu da ona pripada jednoj osobi, pojedincu koji ih je »udicom ulovio«. Da, ima takvih, i to u našoj sredini, u neposrednom susjedstvu. Jasno, trebalo je vremena, puno vremena i upornosti, još više zanesenjaštva i ljubavi prema sportu za koji se opredijelio. Godinama ga poznajem, susrećemo se na natjecanjima sportskih ribolovaca, rijetko na kopnu.

Josip Zrinšćak, Opatijac! Iznenadio me podatkom da je u sportskom ribolovu 45 godina. Čak i da nema tako bogatu kolekciju trofeja, zaslužuje novinski prostor. Zaslužuje čestitke i priznanje za tolike godine na moru, za upornost i odricanja. Nisu to samo natjecanja, u svako od njih ugrađeni su sati i dani provedeni na moru, na barki ili nekoj groti, ranojutarnja dizanja iz kreveta, buđenje kada je san najslađi. Neovisno o vremenskim prilikama i nepogodama, po suncu i kiši, jugu, buri i bonaci, za plime i oseke. Dugo smo se dogovarali… ne nismo se tražili, jer lako nam se naći. Ali, vrijeme je prolazilo…

Stalno na moru

– U opatijski SRD Jadran uključio sam se 1980. godine. To je bio početak mog organiziranog bavljenja sportskim ribolovom. Počeo sam dosta ranije, u djetinjstvu, lovio sam sipe i špariće, od Lipovice prema Voloskom. Stalno sam bježao na more. Dolaskom u klub krenuo je ozbiljan ribolov, brzo su me poslali na natjecanja. Prve medalje došle su 1981. godine, tada još nisam vodio evidenciju. Ne pamtim natjecanje na kojemu je to bilo – rekao je.

Počeo je skromno, a nastavio intenzivno, na moru i kopnu. Redovno odlazi na natjecanja, uključio se u klupske aktivnosti i šire.

– Redovito sam aktivan i izvan natjecateljskog programa. Tako sam 1990. godine raspoređen u grupu za pomoć na moru pri Lučkoj kapetaniji Opatija. Sljedeće godine pokrenuo sam Kup Opatije, koji je do danas izrastao u veliko i renomirano međunarodno natjecanje. Slijedila je prva škola ribolova, potom natjecanje za djecu »Uskrsno jaje«. Počeli smo surađivati s Mađarima koji su 1994. prvi put došli u Opatiju. Iste godine, na blagdan Tijelova, upriličen je blagoslov mora, što je organizirao Zvonko Frančeski. Bio sam i predsjednik Jadrana, 1995. godine, u mom mandatu svečano smo obilježili 40. obljetnicu društva. A ja sam dobio priznanje za sportskog djelatnika godine – prisjetio se naš sugovornik.

Bio je Josip Zrinšćak uspješan sportski funkcionar, nalazio je vremena uz profesionalne obveze u autolimarskoj obrtničkoj radionici. Spomenimo i podatak da je obrtnik bio 40 godina. Ipak, najviše od svega, najveće zadovoljstvo bilo je na moru sa štapom u ruci. Kad riba zagrize, to je to, to je ono pravo što se s ničime ne da uspoređivati. Riba na udici, nema većeg zadovoljstva, a na natjecanjima slijedi njeno vaganje, pa uručenje priznanja najuspješnijima, podjela pehara i medalja. Skupljaju se godinama, odlažu na neko prikladno mjesto. U jednom trenutku treba ih prebrojiti. Poneki sportaš tada shvaća da to nije jednostavna zadaća… Među takve spada i Josip Zrinšćak.

Najviše medalja za Volosko

Nepotrebno je, i nemoguće, navoditi sva natjecanja s kojih je donosio trofeje i priznanja. Vrijedi zabilježiti ona najvažnija, kako ih je sam gradirao. Prethodno treba istaknuti da se svojim postignućima ne svrstava među velikane sportskog ribolova na našim prostorima. Teško je to ostvarivo u zemlji čiji reprezentativci svake godine donose pregršt medalja sa svjetskih prvenstava, uključujući najsjajnije. Takvima pripadaju naslovnice, iako su ribolovci rijetko na njima. Ali ribolov, i sport u cjelini, čine i oni ostali, svi u poretku od vrha do dna, a postolje je namijenjeno samo najuspješnijima. Istinska je želja svakog pravog sportaša biti što bolji, najbolji. Jednako, međutim, treba cijeniti i one koji su plasirani malo niže pa i nisko, a nadasve njihovu ljubav prema sportu, zanesenjaštvo, užitak u svakom trenutku provedenom na natjecanjima. I upornost, godine trajanja u aktivnom sportu. Sve navedeno krasi Josipa Zrinšćaka.

Na pojedinačnim prvenstvima države sudjelovao je puno puta, osvajao je drugo, četvrto, peto i šesto mjesto, bio je pobjednik međužupanijskog prvenstva. Dva puta pozivan je u državnu reprezentaciju. U ekipi lovranskog Zubaca osvojio je treće mjesto na klupskom prvenstvu Europe u Lovranu. Pobjednik je mnogih prigodnih, prijateljskih natjecanja, i to za razne klubove s područja Liburnije. Između ostaloga, pet puta pobijedio je na Kupu Preluka, u trajno vlasništvo dobio trofej namijenjen najboljemu na natjecanju u Raši. Dobitnik je godišnjeg priznanja za najboljeg sportaša Lovrana.

– Najviše medalja osvojio sam za Volosko u paru s pokojnim Igijem, Igorom Plahutom, 43 prva mjesta na raznim kupovima i sličnim međuklupskim natjecanjima. Ekipu Zubaca činili smo Srećko Šobot i ja, imali smo puno pobjeda. Na natjecanjima sam promijenio više ekipnih partnera. Teško mi je izdvojiti najdraže natjecanje, rezultat za kojega bih rekao da je najznačajniji. Mene veseli svako natjecanje, svaki dobar rezultat, druženje s prijateljima iz drugih klubova.

Najdraži mi je parangal

Među sportskim ribolovcima Josip Zrinšćak slovi za »pticu selicu«, kažu da nitko nije nastupao za više klubova. Na liburnijskom području natjecao se za većinu klubova. Matični mu je Jadran iz Opatije. Potom, 1996. prelazi u SRD Ičići. Uz natjecanja, aktivan je i organizacijski, pokreće školu ribolova, pa natjecanje Kup Ičića za djecu. Rezultati nisu izostali, juniori su bili izuzetno uspješni i u reprezentaciji.

Kad mu je »dosadilo«, mijenja klub, 2001. prelazi u Zubatac iz Lovrana. I tamo je vodio školu ribolova i – bilježi vrijedne rezultate! Na državnom prvenstvu 2004. u Selcu pojedinačni je viceprvak. Nastupa za županijsku reprezentaciju na Kupu Hrvatske u Umagu i ostvaruje dvostruku pobjedu – pojedinačno i ekipno. Ukupno je tri puta bio u pobjedničkoj reprezentaciji Primorsko- goranske županije na Kupu Hrvatske, u Lovranu, Splitu i Umagu.

Slijedi prijelaz u Volosko, 2007. godine. Škola ribolova tamo je djelovala, a on se priključuje voditelju Igoru Plahuti. Rezultati, to se podrazumijeva, nisu izostali. Traje praktički do danas, iako godine pritišću… Uz mnoštvo pehara i medalja, kroz godine aktivnog ribolova dobio je i dvadesetak plaketa. Možda je ponešto i zaboravio, predugo je na moru.

– Ne mogu ja bez mora, lud sam za morem! Najdraži mi je ribolov parangalom, redovito ga topim, kada vrijeme dozvoljava. U ovom dijelu godine lovim lignjiće na panulu.

Promjene i novi izazovi

– Promijenio sam nekoliko klubova. Netko će, vjerojatno, pomisliti da sam se posvađao, pa zbog toga odlazio. Nije tako, naprotiv… Prijateljski su me ispraćali, obvezno darovali plaketu ili zahvalnicu. Jednostavno, želio sam promjene, nove izazove. S ljudima iz svih klubova i dalje sam prijatelj, zaključuje svoju ribolovnu priču Josip Zrinšćak.

Godina i pol na natjecanjima

– Malo sam računao, 250 medalja to je isto toliko natjecanja. Ali, nisam uvijek bio među dobitnicima trofeja. Pretpostavimo da sam medalju donosio sa svakog drugog natjecanja, što znači da sam sudjelovao na najmanje 500 natjecanja. Opet, preračunajmo, to je godina i pol samih natjecanja. Dalje, često sam na natjecanja putovao, ponekad za jedno natjecanje potrošio tri dana, još jednu godinu, ako ne i više. Ribolov je ljubav koja se ničime ne može mjeriti – istaknuo je Zrinšćak.