I evo… opet smo u prosincu i moramo se suočiti s idejom (ako ne i činjenicom) da se još jedna godina bliži kraju, uz društveni pritisak da idemo van i kupujemo. Nema li boljeg doba godine za razmišljanje uz i kroz nadrealista Andréa Bretona o ekonomskoj vrijednosti kulturne i intelektualne produkcije?

Breton je zagovarao da vrijednost kulturne proizvodnje leži u njezinoj sposobnosti da transformira svijest, oslobodi um i otkrije dubine nesvjesnog, a ne u njezinoj tržišnoj vrijednosti ili utilitarnoj funkciji.

Uoči čarolije nadolazećih blagdana, i svega snovitog i maštovitog koje to vrijeme priziva, donosimo pregled velike izložbe u Centru Pompidou koja obilježava stotu godišnjicu Manifesta nadrealizma Andréa Bretona.

Nadrealizam zauzima posebno mjesto u povijesti moderne umjetnosti zahvaljujući svom istinski globalnom dosegu i izvanrednoj dugovječnosti, koja se proteže kroz više od četiri desetljeća.

Izložba, pod nazivom »Surréalisme«(Nadrealizam), organizirana je u trinaest tematskih cjelina, vodeći posjetitelje kroz evoluciju nadrealističkog pokreta. Predstavlja raznovrstan niz umjetničkih djela, uključujući slike, crteže, fotografije, filmove i skulpture, kao i rukopise i pisma, ističući multidisciplinarnu prirodu pokreta.

Vodi nas na putovanje kroz nadrealističku umjetnost, s djelima umjetnika poput Dore Maar, Andréa Massona, Renéa Magrittea, Salvadora Dalíja, Maxa Ernsta, Joan Miroa i mnogih drugih. Izložba predstavlja radove umjetnika iz različitih zemalja i kultura, ali i nadrealistice koje su povijesno bile zanemarene, poput Meret Oppenheim, Claude Cahun i Leonore Carrington.

Labirint – jedna od opsesija nadrealizma

Odražavajući labirintske težnje nadrealista, izložba je postavljena u obliku labirinta, ukidajući linearni pristup kretanja: tj. dva ulaza predstavljaju dva načina ulaska u nadrealistički svemir. Jedan od ta dva dijela pruža čitatelju poetski pregled umjetničkog pokreta, obrađujući 13 ključnih dimenzija, poput snova, himere, alkemije, kozmosa, šume, političkih čudovišta, Alise, i Erosa.

Ovaj dio ilustriran je sa 250 reprodukcija nadrealističkih remek-djela. Drugi dio predstavlja političku evoluciju pokreta u 8 etapa, od 1924. do 1968. godine, popraćenu sa 150 dokumenata i arhivskom građom.

Između ta dva dijela, posjetitelj će pronaći izvatke iz Manifesta nadrealizma Andréa Bretona iz 1924. godine. Riječ je o rijetkom javnom izlaganju originalnog rukopisa Manifesta nadrealizma Andréa Bretona. Usvajajući motiv labirinta kao raspored, izložba se širi iz središnjeg »bubnja« koji sadrži ovaj originalni rukopis Manifesta nadrealizma, koji je središnji dio izložbe.

Mapa nadrealističke izložbe u obliku labirinta

Manifest odražava želju nadrealista za oslobađanjem od racionalnih ograničenja. U manifestu Breton naglašava važnost snova i nesvjesnog uma kao izvora umjetničke inspiracije, i apsolutne stvarnosti, nadstvarnosti, ili nadrealnosti.

Ne smijemo zaboraviti povijesni kontekst tj. da je manifest napisan unutar šireg kulturnog i političkog krajolika Europe nakon Prvog svjetskog rata, u kojem je želja za radikalnim preoblikovanjem društva potaknula nadrealističke ideale.

Razočaranje nakon Prvog svjetskog rata kao i želja za novim kulturnim pokretom koji bi se odvojio od tradicije, dovelo je do poziva manifesta na revoluciju u mišljenju i umjetnosti. Nadrealizam nije bio isključivo umjetnički pokret, već ga treba shvatiti i kao duboku filozofsku izjavu.

Nadrealizam je u svojoj srži neposredna proslava apsolutne slobode – koncepta koji se proteže daleko izvan umjetnosti i književnosti, obuhvaćajući politiku, filozofiju i osobni izraz. Ovaj pokret prije svega obilježava odbacivanje racionalizma i tradicionalnih društvenih struktura s dubokim prihvaćanjem nesvjesnog uma i snovâ kao prostora oslobođenja.

Iako je pokret imao za cilj rušenje tradicionalne logike i društvenih normi, njegovi najznačajniji doprinosi leže u umjetničkim inovacijama i oslobađanju mašte.

13 snova (soba) i vječni Eros

Izložbeni put mapira poetski imaginarni svijet pokreta, od 1924. pa sve do kasnih 1960-ih, kroz 13 tematskih cjelina. Kustosi Didier Ottinger i Marie Sarré su organizirali izložbu u obliku labirinta – jedne od velikih opsesija nadrealista – koji je podijeljen u trinaest poglavlja posvećenih književnim ličnostima i konceptima koji su inspirirali pokret.

Organizirana oko tematskih cjelina, izložba istražuje književne korijene nadrealizma, njegovu fascinaciju snovima, mitovima, prirodom i kolektivnom kreativnošću. Književne figure poput Lewisa Carrolla, Baudelairea, i Rimbauda su značajno utjecale na nadrealistički pokret. Maštoviti svjetovi i buntovni duhovi ovih »poètes maudits« (prokletih pjesnika) i vizionarskih pisaca utrli su put nadrealizmu u istraživanju nesvjesnog i iracionalnog.

Izdvajamo unutar labirinta ključne naglaske.

Geneza i automatizam: Izložba započinje podrijetlom nadrealizma u književnosti i automatskom pisanju, naglašavajući oslobađanje nesvjesnog putem frotaža i analize snova.

Godine 1933. nadrealisti su osnovali Minotaure, politički angažiran časopis nazvan po mitološkom čudovištu koje postaje simbol unutarnjeg i vanjskog zla

Simboličke teme: Istražuju se ključni motivi poput himera, erotizma i likova poput Alise u Zemlji čudesa (soba br. 5) koji simboliziraju pobunu protiv racionalnosti. Lik Alise iz romana Alisa u Zemlji čudesa (1865.) uvršten je u nadrealistički panteon 1929.

Roman je poznat po svojim apsurdnim situacijama, igri riječi i logičkim paradoksima koji su fascinirali djecu i odrasle. Njene avanture pružile su slikarima bogatu ikonografiju koja nije marila za proporcije, s motivima metamorfoze i izduženih tijela. Utjelovila je poetski genij koji je nadrealizam pripisivao djetinjstvu, dajući prednost čudesima.

Povezanost s mitovima i prirodom: Cjeline ističu divljenje nadrealista prema mitovima (npr. Meluzina) i njihovu potragu za harmonijom s prirodom.

Kozmos i univerzalna povezanost: Nadrealisti su redefinirali mjesto čovječanstva u kozmosu, težeći ka novom planetarnom odnosu te vrlo rano preispitali mjesto čovječanstva u kozmosu. André Breton je napisao 1942. godine (u jeku Drugog svjetskog rata) da »čovjek možda nije središte, nije fokus svemira«.

Odbacujući moderni stav o čovječanstvu koje je istovremeno odvojeno od prirode i posjeduje je, nadrealizam je istaknuo hitnost uspostavljanja novog odnosa s planetom.

Politički komentari: Izložba se bavi i odgovorima nadrealista na povijesne stvarnosti, uključujući nadolazeći fašizam. Upravo je soba broj 6, posvećena političkim čudovištima možda najvažniji dio izložbe, koja se bavi vezom nadrealista s politikom.

Ključnu važnost imaju njihove reprezentacije rasizma i fašizma kao dijelova inherentne ideologije kapitalističkog sustava – želje za akumulacijom, moći i dominacijom. One uključuju suptilna djela slagalica i karikature tirana, uključujući Hitlera i Staljina.

Godine 1933., kada je Hitler došao na vlast, nadrealisti su osnovali Minotaure (1933.–1939.), politički angažiran časopis nazvan po mitološkom čudovištu koje postaje simbol unutarnjeg i vanjskog zla. Vjerojatno nijedan drugi (»izam«) umjetnički pokret nije ozbiljnije istražio vezu između Erosa i Thanatosa, želje za ljubavlju i uništenjem.

Umjetnost kao putovanje k nesvjesnom

Unatoč sveobuhvatnom pristupu izložbe, postoje određeni propusti i nedostatci, a to su da su neki umjetnici i aspekti pokreta nedovoljno zastupljeni ili potpuno izostavljeni (primjerice naša regija), što bi moglo pružiti potpunije razumijevanje raznolikosti i utjecaja nadrealizma.

Nadalje, izložba je mogla biti manje tradicionalno postavljena i snovitija da je svjetlo bilo prigušenije i da se više usudila igrati s gledateljem, kao što su to činile mnoge nadrealističke izložbe – posebno međunarodna nadrealistička izložba iz 1938. godine čiji je postav angažirao sva ljudska osjetila.

Ljubavnici nakon kiše, Francis Picabia, 1925.

Ovaj inovativni pristup dizajnu izložbe predstavljao je odmak od tradicionalnih umjetničkih postava, naglašavajući želju nadrealista da urone promatrače u iskustvo nalik snu.

Usprkos ovim manjim nedostacima, izložba uspješno hvata revolucionarni duh pokreta, pokazujući njegovu trajnu važnost i utjecaj na suvremenu umjetnost i kulturu. Svakako je za pohvaliti njezin ambiciozni doseg i bogatstvo zbirke, pružajući posjetiteljima uranjajuće putovanje u svijet nadrealizma.

Ujedno je i prikladna počast stogodišnjici nadrealizma, učinkovito prikazujući trajni utjecaj pokreta na vizualne umjetnosti, književnost, film i glazbu mnogih zemalja i jezika, kao i na političku misao i praksu, filozofiju i društvenu teoriju.

Moć nadrealizma leži u poticanju mašte. Zvuči neobično, ali to je kao da se otvori poklopac u vašem mozgu, onaj koji vam omogućuje da zamislite potpuno nove svjetove, ovdje i sada. Prema Freudu, postoje dvije izravne ceste prema nesvjesnom: snovi i jezik, koji nam omogućuju da čujemo što nesvjesno govori i ono što ne želimo čuti. Ali postoji i treći put, rekla bih: naime, umjetnost. Sva umjetnost je putovanje prema, i iz nesvjesnog.

Naposljetku, ova izložba o nadrealizmu svjedoči o sposobnosti umjetnosti da život učini ljepšim. Breton je zapisao u Manifestu nadrealizma: »’Transformirajte svijet,’ rekao je Marx; ‘promijenite život,’ rekao je Rimbaud: za nas ta dva cilja čine jedan.« Nadrealisti možda nisu uspjeli transformirati svijet, ali njihova dvostruka borba još nije završena. Svako doba ima svoje nadrealiste.

Tako i naše.

Fokusirajući izložbu na Eros tj. život – Eros naime metaforički utjelovljuje život i vitalnost, služeći kao protuteža Thanatosu, simbolu smrti i destrukcije – upravo u ovo blagdansko doba godine kad su nade i snovi upisani u želji za boljim i ljepšim životom, ohrabrujuće je prizvati i prisjetiti se ovog vječnog simbola života i vitalnosti, u svijetu – doduše, puno boljem nego u vrijeme nadrealista – u kojem i dalje vlada Thanatos, i prijeti svojom destrukcijom.