Ivan Lepinjica

Nekadašnji igrač Rijeke i Slaven Belupa: “U nedjelju ću navijati za brata blizanca”

Zlatko Horvat

Ivan, Igor i Marko Lepinjica/Foto PIXSELL i Glas Istre

Ivan, Igor i Marko Lepinjica/Foto PIXSELL i Glas Istre

Ne iznenađuje me to što je Rijeka na vrhu. Bijeli su i prošle sezone bili jako dobri - kaže Ivan Lepinjica



RIJEKA   Ivan Lepinjica odigrao je 108 utakmica za Rijeku, 23 za Slaven Belupo, nedjeljne suparnike na Rujevici. Lepinjica je u sezoni 2019./2020. odigrao čak 27 utakmica u HNL-u, osvojio Hrvatski kup s Bijelima, kao i sezonu ranije, pratili su ga skauti velikih klubova, a onda su se minute prorijedile, a on je nastavio svoj put najprije u Arminiji, a zatim preko Slaven Belupa završio u azerbajdžanskom Sabahu iz Masazira nedaleko Bakua.


– Vratio sam se u Azerbajdžan prije pet dana – kaže Ivan Lepinjica, iza kojeg je operacija ramena. Naime, 20. listopada ozlijeđen je u utakmici protiv Zire.


– Najprije sam u skoku osjetio da mi se iščašilo rame. Liječnička služba uspjela mi je vratiti rame na mjesto. Nakon toga nisam osjetio nikakvu bol, mislio sam da mogu nastaviti igrati. Odigrao sam još negdje pola sata, da bi mi se kod kornera i skoka dogodila ista stvar. Ruka mi je ostala iza, suparnički igrač me još malo pogurao i opet je došlo do iščašenja ramena, uz puno jaču bol. Nakon magnetske rezonance rečeno mi je da moram operirati rame. Stradao je jedan ligament i hvatište bicepsa, to su spajali, a vratili su na mjesto i jedan komad hrskavice koji se odvojio. Operacija je napravljena u Zagrebu kod dr. Vrdoljaka. Operiran sam 28. listopada. Mjesec i pol dana bio sam u Hrvatskoj, napravio sam fizikalnu terapiju, a sada sam došao na poziv kluba uoči posljednje utakmice i prvenstvene stanke jer žele vidjeti koliko mogu s tim ramenom. Trenirat ću tu nekoliko dana, onda se vraćam u Hrvatsku, a 4. siječnja počinju pripreme. Nisam siguran da ću biti spreman do početka drugoga dijela prvenstva 17. siječnja. Treba vratiti mišiće koji su atrofirali, vratiti mobilnost ramena da mogu napraviti puni pokret. Postoji i rizik ako se krene prerano i dođe od novog pada, nekog uklizavanja.




Poslije 17 kola Sabah je peti u konkurenciji deset momčadi Premijer lige. Vodeći sastav je Qarabag, koji je Dinamo dvaput pobijedio za ulazak u Ligu prvaka.


– Baš sam zadovoljan. Sve je super. Dobili smo novi kamp gdje treniramo, sve je novo, imamo stvarno sve, čak i hotel u sklopu kampa. Bit će još i bolje od ovoga dosad, a bilo je sve u redu. Liga je sličnija HNL-u nego što sam mislio, s tim da su taktički i tehnički dio malo slabiji. No, svi trče, bore se, skoro sve ekipe igraju visoki presing.


Juniori Rijeke


Njegov odlazak u Azerbajdžan nije promijenio brojčano stanje kada su u pitanju Lepinjice u Slaven Belupu. Njegov brat blizanac Igor dobio je priliku zaigrati u HNL-u prvi put u karijeri. Obojica su bili kadeti i juniori Rijeke, ali Ivan je ušao u prvu momčad nakon posudbe, dok se Igor vratio u Pazinku, a zatim preko porečkog Jadrana stigao u Koprivnicu.


– Pratim HNL, uvijek mi je bilo zanimljivo, a pogotovo pratim brata. Sada kada sam malo dalje, još je veći gušt pogledati utakmice. Jadranski derbi? Vidio sam posljednjih dvadesetak minuta, bio sam na treningu. Kada sam vidio rezultat, iznenadio sam se, mislio sam da neće biti puno golova.


U nedjelju na Rujevici igraju njegove dvije bivše momčadi, a u dresu gostiju bit će brat blizanac.


– Navijat ću za – brata. Bit će to jako zanimljiva utakmica, obje ekipe igraju jako dobro, možda i najbolji nogomet trenutno u HNL-u. Rijeka prima jako malo golova i ne zna za poraz cijelu polusezonu. U posljednjih osam utakmica nije izgubio ni Slaven Belupo. Utakmica bi mogla biti tvrda, s malo golova, ali možda se okrene i na drugu stranu, s puno prilika i golova.


Rijeci treba pobjeda nad Slaven Belupom za jesensku krunu. Istina, ako Hajduk napuni mrežu Šibenika na Šubićevcu, još uvijek može biti jesenski prvak. Treba mu četiri gola uvjerljivija pobjeda od one riječke.


– Iskreno, ne iznenađuje me to što je Rijeka na vrhu. Bijeli su i prošle sezone bili jako dobri. Ključ je što imaju jako dobro posloženu obranu, cijela ekipa radi za obranu, primaju jako malo golova i to im se odrazilo na rezultat. Čudno je jedino što je Dinamo toliko zaostao. Znalo se to događati posljednjih godina u prvoj polusezoni, kad Modri igraju europska natjecanja i HNL. Dosta tu bude problema s ozljedama, nakupi se umor, nekakva pretreniranost pa se uvijek zna dogoditi neki kiks. Nisam očekivao da će ih biti tako puno. Hajduk je uvijek jako dobar u prvom dijelu sezone. Ne znam radi li se tu o nekom strahu ili prevelikom pritisku, ali u posljedne tri-četiri utakmice nisu iskoristili kikseve Dinama. Zato ne čudi što je Rijeka prva. Ne bih imao ništa protiv da osvoji jesensku titulu.


Lepinjica je surađivao i s Radomirom Đalovićem, trenerom Bijelih, koji je pojačao plamen u momčadi.


– Đalović je kao pomoćni trener bio dobar s igračima. Kao glavni trener moraš imati gard, stav. Nisam očekivao da će Rijeka biti tako dobra, ali kad imaš trenera koji toliko voli svoj klub, onda ga i igrači prate i grizu. Zato me ne čudi ovakva situacija. Đalović im je ugradio jednu borbenost.


Nagovaranje


Nije ni razlika između gornjeg i donjeg doma HNL-a tako velika kao ranije.


– Svakog je teško pobijediti, nema utakmice u kojoj ćeš lagano do tri boda. Svi se bore, svi trče. Nogomet se promijenio, ali to je sve normalno.


Igor Lepinjica potpisao je dvogodišnji ugovor sa Slaven Belupom, još proteklog ljeta radio je u turizmu, iznajmljivao bicikle u Rovinju, a trenirao u Jadranu iz Poreča. No, otišao je na probu u Koprivnicu i – dobio ugovor. Ljevonogi ofenzivni veznjak posljednje četiri utakmice počeo je u prvih 11 kao napadač.


– Trebalo je puno nagovaranja. Već smo praktički digli ruke, Igor nas je iznenadio rekavši da se želi oprobati u HNL-u. Mislim da je to mogao puno ranije, sada bi mu bilo lakše. Bolje ikad nego nikad. Kao što je i sam rekao, trebalo mu je puno vremena za prilagodbu. Da je probao dvije-tri godine ranije, što je mogao, tko zna da li bi sada bio u HNL-u. Pratim svaku utakmicu, znam i da ne igra na svojoj poziciji, ali dobro to odrađuje. Trkački me iznenadio, može trčati više od mene. Svaka mu čast. On je više igrač poteza, desetka, igrač koji će dati posljednji pas, ali uloga napadača mu dobro stoji.


Ivan je također bio desetka, ali treneri su ga vratili na poziciju zadnjeg veznog. U nekoliko slučajeva bio je i stoper.


– To se dogodilo u nekoliko utakmica, kada nije bilo drugog stopera. Mislim da mi uloga zadnjeg veznog najviše odgovara. Mogu igrati u paru s dvije šestice, mogu igrati osmicu, ali po potrebi i desetku.


Rijeđi je slučaj da ofenzivni veznjak zaigra napadača, kao što je to slučaj u Rijeci s Tonijem Frukom.


– Znam da to Fruk može odraditi, ali on je »playmaker«. Sjetimo se samo koliko je prošle sezone imao asistencija. Mislim da je šteta što ga nemaju na poziciji desetke, zato vjerujem da će Rijeka tražiti napadača u zimskom prijelaznom roku.


U obitelji Lepinjica je i treći, najstariji brat. Marko je prekjučer proslavio 38. rođendan. On je pravi golgeter, treći strijelac Četvrte lige NS-a Rijeka i napadač vodećeg Žminja.


– To me ne čudi. Pogledao sam utakmicu protiv Lokomotive na Kantridi i stvarno i dalje grize. Vidi se da mu je stalo. Drago mi je zbog njega. Vidim se da uživa što može i dalje igrati nakon problema s koljenima.


Najstariji brat Marko golgeter Žminja

Marko Lepinjica je s 11 golova na diobi trećeg mjesta na listi strijelaca Četvrte lige NS-a Rijeka, ali zato je njegov Žminj jesenski prvak.


– Želimo ostati prvi. Borit ćemo se, iako je OŠK Omišalj favorit. Ja imam još te nogometne vatre u sebi i dok je bude, igrat ću – kaže Marko Lepinjica, kojem je suigrač četiri mjeseca stariji Manuel Pamić, nekadašnji igrač Pule 1961, Rijeke, RB Salzburga, praške Sparte…


– Malo je igrao u prvom dijelu sezone, često je bio ozlijeđen.


Marko nije siguran hoće li doći pogledati utakmicu u nedjelju na Rujevicu. Obiteljske obaveze…


– Doći će otac.


Još jedan napadač. Dragan Lepinjica je igrao za Osijek, Dinamo… Otac nogometaš, kao i trojica sinova. Mama Marinela Foško bila je skakačica uvis.


– Ivan je već dugo u profesionalnim vodama. Igor često svrati do nas i jako mi je drago zbog njega. Dobio je šansu zbog velikog broja ozljeda u momčadi i krenulo ga je. Bila bi zaista šteta da se nije oprobao u HNL-u. U Rijeci je dobio prigodu do kategorije juniora, željeli su ga dati poslije na posudbu i držati na oku, ali on je odabrao povratak kući. Kada smo već mislili da neće nikad zaigrati u HNL-u, bio je na rubu odustajanja, dobio je šansu. Na dobrom je putu, počeo je i uživati u igri. Ne igra na svojoj poziciji, on je više za kreaciju. Dolaskom trenera Kovačevića proigrala je i momčad, igraju dobro, najzanimljivije u ligi, ofenzivno. Zato će nedjeljni susret na Rujevici biti zanimljiv, a ja ću navijati za brata.


Marko je također mogao biti igrač Rijeke. Čak i Osijeka.


– Bio sam na probi, dva tjedna, kod Nenada Gračana. Bila je to jedna međužupanijska selekcija. Odigrali smo i jednu utakmicu protiv Opatije. Osijek? Došao sam na očevu preporuku. Imao sam 22 godine, bio sam cimer sa Zoranom Kvržićem. Rečeno mi je da sam prošao, ali odjednom se sve promijenilo…