Nakon što je riječki SDP nokautirao riječkoga gradonačelnika Marka Filipovića, donedavno i predsjednika istoga riječkoga SDP-a, s nestrpljenjem se očekivala zadnja sjednica Gradskoga vijeća. Kako bi se vidjelo što će grogiranom Filipoviću napraviti riječka opozicija.

Budući da je politika u Hrvatskoj brutalna, kako na državnoj, tako i na lokalnoj razini, vjerovalo se da će lokalna televizija koja prenosi sjednice riječkoga predstavničkog tijela staviti prije prijenosa upozorenje s onom oznakom da gledanje za djecu nije primjereno zbog eksplicitnih scena verbalnog iživljavanja. Tim više što je na sjednici bila najbitnija točka dnevnog reda u svakoj godini, a to je prihvaćanje prijedloga proračuna za 2025. godinu.

Nitko nije mogao znati kako će se stvari odviti, budući da je nakon neočekivanih rezultata izbora na Korzu 6, na kojima je SDP uskratio, kako oni vole reći – u demokratskoj proceduri – kandidaturu aktualnom gradonačelniku, za kandidatkinju za gradonačelnicu izabrana aktualna Filipovićeva zamjenica Sandra Krpan.

Olakšavajuća okolnost za Filipovića bila je činjenica da sukladno dogovoru svih stranaka nije bilo Aktualnog sata na kojemu je moglo krenuti, da tako kažemo, cipelarenje grogiranog gradonačelnika. Kada je predsjednica Gradskog vijeća, PGS-ovka i kandidatkinja te stranke za gradonačelnicu Ana Trošelj, otvorila sjednicu, svi su pogledi bili uprti u Filipovića. Očekivalo se da bi na njegovom licu mogli biti vidljivi znaci nervoze, da će mu znoj oblijevati čelo. Ništa od toga nije se dalo primijetiti.

On je izgledao prilično dobro. Ne samo da je nakon nokauta od vlastite stranke ustao na noge i odbio baciti ručnik u ring, nego je isijavao energijom i jedva čekao da mu predsjednica Gradskog vijeća Trošelj da riječ kako bi predstavio prijedlog proračuna. Ako je glumio, dobro je glumio. Staloženo je i bez da mu je drhtao glas stao pred gradske vijećnike i poručio da predstavlja proračun od 227 milijuna eura koji je najveći u novijoj riječkoj povijesti i da se nada da će ga gradski parlament prihvatiti. Kao što je prihvatio njegova dotadašnja tri prijedloga proračuna. I još je naglasio da se on previše ne sekira ako prijedlog ne dobije dovoljno glasova jer da je ovaj put njemu najlakše.

Budući da je predstavljanje posljednjega prijedloga proračuna u jedinom i posljednjem mandatu Marka Filipovića dobra prilika za sumiranje napravljenoga, on ju je iskoristio. Naglasio je da je vrlo nemirna godina koju su obilježili brojni zahtjevi radnika u komunalnom sustavu i u gradskim ustanovama uspješno privedena kraju i da je sa svim sindikatima pronađen zajednički jezik pa su potpisani kolektivni ugovori.

To znači da je Filipović spriječio moguće štrajkove u vrtićima, štrajk u Autotroleju, bunt vatrogasaca i ostalih radnika zaposlenih u gradskim tvrtkama. Kao jednu od najvažnijih stvari koje je napravio, Filipović je izdvojio financijsku stabilnost grada. Podsjetio je da je u mandat 2021. godine krenuo s budžetskim deficitom od preko 200 milijuna kuna koji mu je u nasljeđe ostavio njegov šef Vojko Obersnel i da je trenutno situacija takva da proračunske rupe više nema, a Grad Rijeka financijske obveze izvršava u dan. Nakon njegovoga izlaganja nastao je muk jer je cipelarenje moglo početi.

A nije se dogodilo ništa. Dapače, istupi predsjednika klubova vijećnika oporbenih stranaka bili su i te kako pažljivi kada je riječ o nevolji čovjeka kojega je vlastita stranka nokautirala. Josip Ostrogović (HDZ) čak je priznao da mu je gradonačelnik napokon malo simpatičan. Nakon toga nastavio je s osvrtom na proračun, ali ni u jednom trenutku nije prešao granicu dobrog ukusa. Slično su istupili i ostali oporbeni vijećnici i vijećnice. Iako su mogli, nisu pretjerano žestoko uzvratili nakon što je Filipovića obuzela moć govora nakon dugo vremena pa je poručio oporbi da ih je Obersnel pojeo za doručak, on za ručak, a Sandra Krpan će za večeru.

Proračun je na kraju prihvaćen zahvaljujući podršci Davora Štimca, čovjeka koji je s Filipovićem ušao u drugi krug gradonačelničkih izbora 2021. godine.

Tako su ostvarene pretpostavke da se još jedan mandat riječke izvršne vlasti privede kraju bez velikih političkih kriza.

Jedan od najčudnijih mandata u kojemu se nije znalo tko je vlast, a tko je oporba, mandat tijekom kojega nije bilo lešinarenja i cipelarenja, mandat u kojemu smo imali i nismo imali gradonačenika.