U moru adventskih događanja i ispraznih priča o “Dubai” preljevima za fritule ekstremnih cijena, adventsko događanje u središtu grada Paga uistinu zaslužuje pridružiti mu izvorno značenje tog danas maksimalno iskomercijaliziranog, naprosto izlizanog pridjeva.

Grad Pag naime – nije organizirao advent. Vođeni vjerojatno mišlju da su premali, da imaju premalo stanovnika – na području Grada ih je nešto više od tri tisuće, u samom Pagu skoro tisuću manje – te da je ljeto vrijeme u koje se fokusiraju sve aktivnosti, odlučili su ostati bez “kućica-fritulica adventa”.

Ono što je Pagu dodatna otegotna okolnost, a to je sudbina i mnogih drugih turističkih mjesta, posebno na otocima, činjenica je da nakon napornih ljetnih sezona, uglavnom postaju pusti, tihi i prazni. Da o ugostiteljskim objektima ni ne govorimo. Prve zrake jesenskog sunca ih zatvaraju, oni najaktivniji se vraćaju najranije za Uskrs.

Pa i samo stanovništvo – jesen i zima se koriste za odmor, obilazak rodbine – jako je mnogo Pažana u Zagrebu i Rijeci – skijanje ili naprosto zimsko vegetiranje i prikupljanje snage za novo ljeto.

Ali da se, uvijek impresivni trg, onaj središnji znan kao Pjaca dovede u status privlačne sredine u adventsko doba, da se stanovnicima Paga koliko ih god malo bilo podari fini, elegantni predblagdanski ugođaj, potrudile su se Bojana Radan i Željka Crljenko Mihlin.

Svoja je vrata i u “nedoba” ostavio otvorenim wine bar Trapula te tako postao osnovom za adventsko uređenje trga i obogaćivanje ponude.

Krenulo je pomalo sramežljivo, ali – ljudi su počeli dolaziti!

– Godinama maštamo o adventu, o ukrasima, o ponudi, velika nam je želja udahnuti život centru grada, prigodno osvijetliti i ukrasiti kutak gdje će se svi okupiti, uživati u okusima i mirisima Božića. Sve je zimi nekako prazno, a onako negativistički mnogi bi naši sugrađani objavljivali puste ulice i Pijacu, srce grada.

Pa bi nas mnogi definirali “gradom duhova”. To nas je dodatno motiviralo na akciju jer promjene ne donosi konstatacija kako nečeg nema, kako u Pagu žive duhovi, nego aktivnosti koje će dokazati suprotno, pojašnjavaju nam Bojana i Željka.

I ne, nije krenulo idilično. Početak je bio u znaku bure koja je izokretala stolove i porušila ukrase. Ali one su bile jače. I od paške bure. I ne samo da su napravile advent primjeren tom pojmu, one su ga i gastronomski definirale na jedan posebni način.

Isključivo domaće kobasice  i jednaka takva marmelada, chutney u od kapule, umak od hrena, kuhano vino. Slatko? Salenjaci, kroštule, fritule, slastice koje se od pamtivijeka spravljaju na Pagu. A tek glazba! Ma ne, ni u ludilu nema drečavih, agresivnih tonova čudnih stihova koje ispuštaju zavijajući vokali: Pjaca je obavijena zvukom saksofona!

Onim tako zavodljivim, elegantnim, romantičnim tonovima koji uvijek iz ljudi izvlače najbolje emocije u čemu im u Pagu pomaže, silno zaneseni, Davor Maržić.

– Naš trud je definitivno nagrađen. Dobili smo mnoge pohvale, ohrabrenja, a najvažniji su bili sretni osmijesi zadovoljnih lica. Ljudi se druže iz vikenda u vikend, mi – ponosne. I zadovoljne jer osjećaj koji smo stvorile zarazan je, dodale su nam žene koje iznad svega vole svoj grad i svoj otok.

Osobe koje se ne mire s negativnim zatečenim stanjem, žene koje su gradu duhova darovale – duh Božića.

Ova lijepa paška, baš božićna priča je ujedno i univerzalni recept za sva gunđala, za sve “hejtere” ovog svijeta. Za sve one koji obaveze isključivo prebacuju drugima, dok sebi ostavljaju “zadovoljstvo negodovanja”.

Nigdje, bilo da je riječ o malim sredinama, mjestima koja žive samo ljeti, ili većim gradovima, se baš ništa ne može promijeniti na bolje bez nas samih, bez naših  pritiska ili, kao su to učinile Bojana i Željka, aktivnosti koje ćemo sami osmisliti i provesti.

Jer promjene počinju od – nas samih. Bilo bi to dobro zapamtiti i za vrijeme nakon adventa.