RIJEKA – Sportska Rijeka sa zadovoljstvom prepričava sjajne poteze i golove Nike Jankovića od kojih je posljednji u nizu lob, onako po brazilski, pogodak Hajduku na Poljudu mladog nećaka nekadašnjeg istaknutog napadača Rijeke Janka Jankovića.

U riječkom rukometu, zahvaljujući poznatim i cijenjenim obiteljima Načinović i Matošević, imamo loptačku inačicu serije Sinovi i očevi u koprodukciji javnih televizija Nizozemske, Švedske, Belgije, Španjolske, Italije i Hrvatske s HTV-ovim autorima, dokumentarac emitiran gledateljima koprodukcijskih partnera šest zemalja, djelo jednog od naših najnagrađivanijih redatelja Damira Čučića.

Montpellier

Sinovi proslavljenih Alvara i Valtera, najtrofejnijeg riječkog sportaša, Veron Načinović i Toni Matošević, krenuli su putevima očeva i velika su obećanja ne samo hrvatskog, nego i međunarodnog rukometa. Onaj stariji, Veron Načinović, prevalio je već veliki dio puta iako su mu tek 24 godine. Već zaboravismo one dane kada je krenuo iz Zameta po raznim europskim meridijanima i paralelama, prvo u Celje, gdje je nekada igrao i Alvaro, a iz Slovenije u Francusku, u ugledni Montpellier 2021. godine. Montpellier je prepoznao kvalitetu tog očito ne samo visokog, nego već sada velikog igrača. U prilog tvrdnjama o njegovu talentu išla je i ljetošnja vijest da je potpisao trogodišnji ugovor ni manje ni više nego za Kiel, jednu od rukometnih institucija, izbirljivu rukometnu instituciju koja je čak 23 puta prvak Bundeslige, rukometne NBA lige. Veron je naravno i standardni reprezentativac. Kao nekada davno otac, tako je i sin sudionik najvećih natjecanja, od kojih su posljednje u nizu Olimpijske igre u Parizu, svemu se raduju brojni prijatelji itekako druželjubivog Alvara, kao i svi prijatelji riječkog sporta.

Kićo

U obitelji Matoševića je svitanje koje najavljuje lijep dan, rukometno »gledanje sunca na istoku kako se rađa«, kako nam je poručivao nezaboravni Kićo Slabinac, odvijalo se pri nedavnom gostovanju prvaka Zagreba na Zametu, kada je Toni Matošević branio gol Zagrebaša. Imponira figurom, djeluje impozatno, moglo se zaključivati na istrčavanju i na zagrijavanju, da bi na utakmici prezentirao obrane za pohvalu, između ostaloga i kada je obranio tri sedmerca.

Zanimljivo je u matičnom mu Zametu, gdje je nakon početnih kastavskih dana odradio juniorski staž, nije mogao dobitio priliku te je otišao u labinski Rudar, potom u Sloveniju, da bi ga na kraju pozvao Zagreb. Pošao je tako očevim stopama, također i tragom jednog Ivana Stevanovića ili Dina Slavića, Riječana među vratnicama Zagreba. Rođen 2004. godine, u trokutu je golmana s reprezentativcem Matejom Mandićem i Antom Grbavcem, kao najmlađi se još kali, najavljeno je da će iduće sezone dobiti pravu priliku. S obzirom na to što već sada pokazuje, za očekivati je da će ih iskoristiti, bude li tako, automatski će biti na odskočnoj dasci k reprezentaciji.

Riječka besparica

Isticanje mladih Načinovića i Matoševića, kao i svaka medalja, ima i onu drugu stranu, činjenicu da ih riječki gledatelji uživo mogu vidjeti rijetko ili nikako, kao što nam mladež odlazi na rad u Irsku, tako i talenti, vrlo mladi odlaze daleko od voljenog rodnog grada. Tako je bilo, sada je, i tko zna do kada će biti zbog kronične bolesti riječkog sporta, za dijagnosticirati je ne treba ići na specijalistički pregled, svaki liječnik opće prakse će utvrditi da je riječ o besparici, pritom je veliki problem što za tu bolest ne može propisati neki djelotvoran lijek. U Rijeci ga nema i očito ga dugo neće biti.