Skupina nove generacije lijekova za dijabetes, Ozempic i drugi GLP-1 agonisti za tip 2 dijabetes u injekcijama od danas se počinju doplaćivati, i to po cijeni od 15 eura, dok takvi lijekovi u tabletama poskupljuju s 15 eura na 30 eura za mjesečnu dozu. To su lijekovi koji su se pokazali izvrsni i u liječenju pretilosti, a veliki je interes građana za čudotvornim lijekom za mršavljenje doveo do nestašica na tržištu.

Predbožićna odluka HZZO-a o poskupljenju naljutila je udruge dijabetičara, koje upozoravaju da će gotovo 40.000 osoba na ovoj terapiji imati značajno veći trošak liječenja, što će za neke od njih s manjim primanjima značiti – odustajanje od terapije.

Štetno za sustav

– Riječ je potpuno proizvoljnoj doplati od čak 20 posto na sve GLP-1 lijekove, o kojoj HZZO uopće nije konzultirao dijabetološku struku. Uz sve indikacije koje već osiguravaju smanjenu potrošnju ovih lijekova, uvedena je enormna doplata, što je štetno i za sustav i za pacijente, tvrdi Davor Skeledžija s portala za dijabetičare NaInzulinu.com.

Riječ je o lijekovima koji nemaju besplatnu paralelu na A listi lijekova, odnosno na listi bez doplate, što je – tvrdi Skeledžija – krajnje štetni presedan.

– To doduše nije »life saving« lijek i slažemo se da na njega bude doplata, ali ne ovolika, poručuje. Dodaje kako zna primjere pacijenata koji su već odustali od terapije GLP-1 u tabletama jer nije pokazala rezultata, a stajala ih je 15 eura mjesečno.

»Ako imate lijek koji je potpuno besplatan, ljudi su ga skloni uzimati bez propitkivanja. Ali već uz doplatu od par eura ljudi će odustati od lijeka, osobito ako vide da im ne odgovara. Nema potrebe toliko mu dizati cijenu«, smatra Skeledžija.

Već sada pacijentima s dijabetesom nije lako zadovoljiti indikacije za terapiju GLP-1 agonistima, jer ga na recept mogu dobiti samo pretile osobe s BMI većim od 30, kod kojih druge terapije ne djeluju.

Uz to, borili su se s nestašicama na tržištu, a sada ih je dočekala i ovolika doplata, žale se dijabetičari.

Liječnici koji se bave dijabetesom i pretilošću imaju svoj pogled na ovu problematiku.

Poskupljenje, odnosno stavljanje ovih lijekova na B-listu ne znači nužno smanjenje dostupnosti lijekova, tvrdi Ana-Marija Liberati Pršo, dijabetologinja u KB-u Sveti Duh.

– Dapače, možda je nekritično propisivanje ovih lijekova, bez strogog medicinskog nadzora specijalista i subspecijalista povremeno i izvan smjernica te bez adekvatne prateće obrade, dovelo do toga da su ti lijekovi osobama sa šećernom bolešću tipa 2 nedostupni.

Nerijetko se prati njihova nestašica na tržištu jer se – uz ostale nemedicinske razloge – i nekritički, masovno koriste bez liječničke kontrole, podsjeća dijabetologinja.

Treba, dodaje, razgraničiti dvije skupine pacijenata – one koji koriste te lijekove za liječenje pretilosti te one koji već imaju dijabetes tipa 2 pa su im ti lijekovi dodatna pomoć u regulaciji šećera, dok je tjelesna masa u drugom planu.

Korist ove terapije, prema njezinom mišljenju, može biti čak i veća kod prve skupine.

No, problem je u tome što ih pretile osobe koje se liječe radi pretilosti plaćaju po punoj cijeni od minimalno 130 eura mjesečno.

Liječenje debljine

– U Hrvatskoj je do sada za liječenje debljine bio dostupan samo liraglutid i od 20. studenoga tirzepatid, a oni su se oduvijek plaćali jer u indikaciji za liječenje debljine nikada nisu bili na listi HZZO-a.

Liberati Pršo dodatno naglašava kako bi GLP1 receptor agoniste te dvojne GLP1RA/GIP agoniste trebalo uvesti u terapiju puno prije nego do dijabetesa dođe, već u liječenju pretilosti te u fazi predijabetesa i metaboličkog sindroma, ako si to osoba može priuštiti, kako do razvoja dijabetesa možda nikada ne bi ni došlo.

Naime, ako se terapija uvede dovoljno rano, ako se liječi pretilost, odnosno stavi pod kontrolu većina metaboličkih poremećaja, vrlo je velika šansa da do razvoja šećerne bolesti tipa 2 uopće neće doći ili će doći puno kasnije.

Time bi i sam zdravstveni sustav uštedio mnogo na račun troška liječenja bolesnika s nereguliranom šećernom bolešću i razvijenim komplikacijama.

Hrvatska godišnje na liječenje dijabetesa troši 650 milijuna eura, od toga 80 posto na liječenje komplikacija.

– S ovim skupinama lijekova vidimo revolucionarne rezultate, značajno poboljšanu kvalitetu života, lakše ostvarivanje trudnoća, bolju kontrolu osteomuskularnih bolesti te izvanrednu regulaciju dijabetesa; rizici od šanse srčanog ili moždanog udara, srčanog zatajenja ili napredovanja bubrežne bolesti značajno padaju.

Uz to, ako se ovi lijekovi uvedu dovoljno rano u terapiju, ne moraju se nužno koristiti doživotno, kao što se to moraju ako se uvedu kad se dijabetes tipa 2 već razvije, ističe dijabetologinja.

Nažalost, ne uvode se dovoljno rano jer nedostaje timova koji se bave debljinom i predijabetesom, prati se određena terapijska inercija ili pak bolesnici nisu u mogućnosti platiti punu cijenu lijeka, pa bi nekim skupinama oboljelih od debljine to trebalo omogućiti bez nadoplate.