SNIMIO SERGEJ DRECHSLER
Mladi ne vjeruju nikome. Od znanja koja su stekli ovdje, kasnije netko drugi ima koristi. U tu svrhu smo osmislili uključivanje mladih u konzularne urede i veleposlanstva, pa i Ured predsjednika. Tu bi mogli pokazati najbolje što znaju
povezane vijesti
Predsjednički kandidat Niko Tokić Kartelo u razgovoru za naš list govori o svom izbornom programu koji nudi biračima na izborima za predsjednika Republike.
– Program sam bazirao na četiri ključne teme. A to su demografija, jačanje uloge mladih u društvu, obrana i nacionalna sigurnost, te gospodarska diplomacija. Demografija je najveći problem ne samo u Hrvatskoj, već i u svim državama EU-a. Dobro sam se pripremio za taj dio u suradnji s demografom Damirom Jurićem. On mi je pomogao shvatiti cijelu situaciju, ne samo demografiju i natalitet, nego i probleme migracija i migranata. To su teme koje Hrvatsku tek čekaju. Mi smo u našem programu demografije ponudili i rješenja. A među njima i da na svakog desetog stranca koji dolazi u Hrvatsku mora doći i jedna osoba koja je visokoobrazovana. I na taj način ne bi zadirali u kvote. Sve bi i dalje bilo dozvoljeno, ali ipak bi dobili i kvalificiraniju radnu snagu, što dosad nije slučaj. Razradili smo i integracijsko-migracijski priručnik koji govori o našoj povijesti i gdje kažemo da integracija nije samo učenje hrvatskog jezika nego i poznavanje minimuma hrvatske kulture, običaja i vrijednosti.
Novo povjerenje
Što nudite mladima?
– Što se tiče uključivanja mladih u društvo, nažalost tu su propuštene brojne prilike. Oteli smo im zemlju. Mladi jednostavno odlaze. Ne vjeruju nikome. Od znanja koja su stekli ovdje kasnije netko drugi ima koristi. Kao predsjednik najviše ću se zauzimati oko toga, a u tu svrhu smo osmislili uključivanje mladih u konzularne urede i veleposlanstva, pa čak i u Ured predsjednika. Tu bi mogli svoja znanja koja su stekli kroz obrazovanje pokazati najbolje što znaju. A znamo da su ta veleposlanstva nepopunjena, a svakom mladom čovjeku koji bi se tamo zaposlio jedno takvo iskustvo jako bi dobro došlo.
Imate li program i za novoiseljene i za one iz prethodnih emigracija?
– Naša iseljena Hrvatska je jako povezana s domovinskom Hrvatskom. Ja sam to osjetio kada sam bio u Americi prije nekoliko mjeseci. U kolovozu sam obišao naše iseljenike po Sjevernoj Americi. I ta veza je čvrsta i stvarno iskrena. Međutim, više su puta naši iseljenici bili prevareni. Njih se gledalo isključivo samo kroz novčanik, a oni zaista imaju želju vratiti se. Ne traže za to nikakve subvencije. Imaju novca, imaju svoje pogone i tvornice koje mogu jednim dijelom preseliti u Hrvatsku. Ali isključivo se žele vratiti i živjeti u svojoj domovini. Oni to gledaju kroz jedno povjerenje. I zato sam ja svoju politiku nazvao »Politika novog povjerenja«. To je moj alat, to je moj smjer. A »Predsjednik prijatelj« je moj slogan. Neke agencije nisu znale ni to prenijeti pa su rekli da je »Politika novog povjerenja« najgori slogan. Ne, to nije slogan, to je moja politika. Ja se nadam da će to biti čvrsti temelj u budućnosti na koji će se vezati svi ljudi koji vide da se promjene mogu dogoditi. Međutim, promjene se ne mogu dogoditi samo zato što je došlo neko novo lice. To mora biti i nova politika. Jer stare politike koje poznajemo su istrošene. Više ne daju nikakve rezultate. A i rade štetu. To se mora promijeniti. Ja se nadam da će, kada postanem predsjednik, te promjene koje svi tako dugo čekamo, a nikako da dočekamo, krenuti iz Ureda predsjednika.
Demografski problem
Kako vam se čine Vladine demografske mjere?
– Svaka inicijativa vezana uz demografiju je dobra. Čini mi se da je to dobro. Međutim, ja ne znam da su konačno zaposlili nekog demografa. Ne znam, da li znate da u institucijama, tu je sad i Ministarstvo demografije, od zaposlenih u Državnom zavodu za statistiku i MUP-u nema zaposlenog ni jednog demografa. Demografe se mora više slušati jer ovo što se sada kod nas događa, oni su to predvidjeli još prije deset godina. Tako da oni mogu jako pomoći da se stvari poprave nabolje. A što se tiče Vladinih mjera, kada pitate hoće li ljudi imati više djece samo zato što je povećana neka naknada, oni će vam reći da nije samo to problem. Problem je u tome što imate roditelje koji žele karijeru, oni se nekad nemaju vremena pobrinuti za tu djecu. Postoji problem čuvanja te djece. Oni nekad ne znaju gdje će s tim djetetom. Jedno rješenje koje sam ja još prije nudio kada sam bio kandidat za gradonačelnika, su vrtići koji bi trebali raditi 24 sata. Gdje bi se mogla čuvati djeca ljudi koji dobro zarađuju, love svoje karijere i jednostavno se ne mogu brinuti o djeci. Politika se mora promijeniti. A tada će i više ljudi ostajati u Hrvatskoj i imat će više djece. Ovako po meni, uza sve subvencije, i sve ostalo što se misli uložiti po pitanju demografije ništa se neće dogoditi dok se ne promijeni politika.
Je li vam prihvatljivo angažiranje HV-a u Ukrajini?
– Ma kako bi naši vojnici išli u Ukrajinu? Nitko nama nije došao ovdje kada smo mi bili u ratu. To su gluposti. To su teme koje Plenković nabacuje Milanoviću, a onda ovaj to dočeka na volej kao da je on eto zaustavio slanje vojnika u Ukrajinu. Pa oni su trebali ići u Njemačku na obuku. Samo im je upropastio dnevnice. Pa tko bi htio slati svoje ljude na ratišta. Mi moramo brinuti o sebi i svom suverenitetu.
Kako namjeravate poboljšati stanje u diplomaciji gdje već par godina nemamo veleposlanike u nekim zemljama?
– Da sam ja predsjednik, to se ne bi dogodilo. Kako se to može dogoditi da nemate imenovane veleposlanike. To je čista taština i silovanje politike. To se cijelo vrijeme i radi. Pa zato sam se i kandidirao jer mi svi ti političari idu na živce koji kalkuraju samo između sebe. Pa briga njih za narod, briga njih za sigurnost, briga njih za vojsku. Gledaju samo svoje stražnjice. To je poanta svega. Ne može se dogoditi da nemamo veleposlanika. Sve se to događa, a frajer ima hrabrosti tražiti drugi mandat. Dobro, bit će vremena kada ću o njemu pričati. Svoje vrijeme želim iskoristiti za sebe. I pokazati se u najboljem svjetlu. I da se Hrvatska uvjeri da postoji kandidat kojeg zanima jačanje sigurnosti, demografije gospodarstva i takvih stvari. A ovo mi nije fokus.
BiH treba u EU
Kakva je vaša politika prema BiH s kojom imamo tisuću kilometara granice?
– Već 30 godina problem Hrvata u BiH nije riješen. Niti jedan predsjednik, niti jedna Vlada, nisu poduzimali ništa po tom pitanju. I sada kad su izbori sada bi mi trebali koji smo kandidati miješati se u vanjsku politiku, odnosno miješati se u drugu državu. Prije svega naravno zauzimam se za prava Hrvata u BiH. To uopće nije sporno. Zauzimam se da to rješenje dođe kao inicijativa iz same BiH. Radio sam na tom problemu i napravio sam nekakvo rješenje koje će sigurno zadovoljiti sva tri konstitutivna naroda. Međutim, ta inicijativa mora doći iz BiH. I oni koji to mogu riješiti su sami ljudi tamo. Tražit ću predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i Predsjedništvo BiH da sjednemo za stol. To se pitanje Dejtonskog sporazuma čiji su supotpisnici Rusi, Amerikanci i ostali, može riješiti isključivo u samoj BiH. BiH po onome svemu što ima zaslužuje to. Ona može biti ravnopravna članica EU-a.
Kako mislite poboljšati gospodarsku diplomaciju?
– Predsjednik može inicirati da svaka dva, tri mjeseca napuni zrakoplov s poduzetnicima različitih zanimanja. Onima koji imaju aspiracije ili već imaju i nekakve veze u inozemstvu gdje predsjednik može posredovati. To rade mnogi drugi državnici. To nije čak ni posao vlade, niti oni imaju vremena za takve stvari. Predsjednik to može. A kako sam to zamislio. Predsjednik može otvoriti vrata bilo gdje u svijetu onome tko želi raditi. Naši gospodarstvenici bi tu ostvarivali nekakve prihode, svejedno usluge ili u proizvodnji. Kontakti su mogući. Suradnja je moguća. Povećanje prihoda je moguće. Ali tu imam samo jedan uvjet i to stalno komuniciram. U moj avion mogu ući samo oni gospodarstvenici koji mi obećaju i jamče da će zbog povećanja produktivnosti svojih poduzeća, prometa i prihoda, povećati i plaće svojim zaposlenicima.
Ovlasti predsjednika sasvim dovoljne
Bi li trebalo povećati ovlasti predsjednika?
Cijelo vrijeme govorim da su ovlasti predsjednika koje on sada ima sasvim dovoljne. I da funkcija predsjednika jednostavno nije iskorištena. Nije iskorištena na način na koji bi je koristio netko poput mene. Poznate su mi ustavne ovlasti. Međutim, nitko mi ne brani da pomažem gospodarstvu. Da pomažem običnom čovjeku. Predsjednik mora biti moralna vertikala. Netko na koga se ljudi mogu osloniti. Netko tko će ih podržati. Netko tko vidi bolju budućnost. Netko tko se neće svađati i prepirati samo zato što je drugačije obojen. Kada kažem da sam neovisan, to nije samo moja riječ na papiru. To je moj stil života. Ja tako živim već zadnjih deset, 15 godina. Mene ovo tko je lijevi, tko je desni, mene to ne zanima. Ja ću sjesti sa svima za stol i rješavati probleme koji muče naše građane. A to ne može netko tko pripada bilo kojoj grupaciji, ideologiji. A to je onih deset posto što nas razdvaja. A ono što nas spaja i što je od životne važnosti, tih 90 posto, je ključno. I oko toga ću se ja zauzimati. Nemam ništa protiv nikoga, ali ne podržavam nešto što remeti osnovne ljudske vrijednosti.