Kada su proteklog tjedna – uoči Nedjelje Caritasa, koju se obilježava na treću adventsku nedjelju – ustanove Caritasa Riječke nadbiskupije na zajedničkoj konferenciji iznijele rezime svojeg ovogodišnjeg rada, svoje planove i svoja ograničenja, kao zajednički nazivnik njihovih raznovrsnih djelovanja nametnula se poznata istina: ljubav se pokazuje djelima, ili kako bi u Crkvi rekli – djelatna ljubav. Iz tog nazivnika može se iščitavati suosjećajnost, empatiju i pomoć ljudima u različitim nevoljama i potrebama. Jednako tako, iščitava se osjetljivost za trenutak, za konkretne potrebe konkretne osobe, za ljude na marginama, one bez krova i doma, bez hrane i u velikoj oskudici, za nastradale na razne načine i iz raznih razloga. Iz rada i planova tih ustanova iščitava se otvorenost svakome i domišljatost u pronalaženju uvijek novih putova prema boljem i dobrom; golem angažman mladih, sustavnost djelovanja. Naravno, iščitavaju se i ograničenja, a ona su kod svih nedostatak financijskih sredstava za sav potreban rad.

Ta konferencija predstavnika karitasovih ustanova bila je i prilika za zahvalu svima koji pomažu njihov rad: Riječkoj nadbiskupiji, Gradu Rijeci i nekim drugim gradovima te Primorsko-goranskoj županiji, nekim ministarstvima i tvrtkama, no ponajviše građanima donatorima, i brojnim volonterima.

Činiti svijet boljim

O djelovanju riječkog Caritasa prije svih pitali smo Marijanu Medanić, ravnateljicu nadbiskupijskog Caritasa, krovne ustanove karitativnog djelovanja u nadbiskupiji.

– Caritas je osnivač nekoliko ključnih ustanova koje pružaju izuzetno važne usluge ranjivim i potrebitim skupinama društva. Među njima su Dom sv. Ana, Hospicij i Cjelodnevni boravak Doma za osobe s demencijom. Hospicij omogućuje dostojanstven život do samoga kraja skrbeći se za bolesnika, ali i za njegovu obitelj. Teško bi bilo zamisliti grad bez ovakve ustanove u kojoj i obitelj i korisnik u najtežim životnim situacijama dobivaju olakšanje i utjehu. Dom sv. Ana zbrinjava žene i djecu koji su pretrpjeli obiteljsko nasilje. Svaka njihova priča je dokaz nade i snage, jer se mnogima pruža prilika za novi početak. Cjelodnevni boravak za osobe s demencijom također je jedinstven, a njegov velik značaj i potreba će se tek otkrivati u budućem vremenu. Tu se pruža kvalitetna pomoć korisnicima i njihovim obiteljima koji su suočeni s teškom, kompleksnom i nažalost brzorastućom bolešću, sažela je Medanić o socijalnim i zdravstvenim karitasovim kućama.

Ostale tri ustanove kao i središnji Caritas, godinama pa i desetljećima bave se cijelim spektrom ljudskih nevolja, i naravno u tome nisu angažirani samo djelatnici tih ustanova već i more volontera, najviše mladih, ali i ljudi srednjih pa i starijih godina. Medanić sumira: Depaul Hrvatska bori se za resocijalizaciju i pomoć beskućnicima kao i Ruže sv. Franje. Socijalna samoposluga brine o tome da svi imaju kruh na stolu, čineći svijet boljim i pravednijim.

Jedinstven habitus

– Može li se izmjeriti vrijednost ovih ustanova? One pružaju usluge koje su teško dostupne kroz postojeće sustave, a suradnja s njima je od ključnog značaja za te ustanove. One donose jedinstven habitus – ljubav prema bližnjemu u potrebi. Njihov rad temelji se na nesebičnoj pomoći brojnih volontera. Iako nikada neće biti profitabilne, njihova vrijednost je neprocjenjiva. Prijeko su potrebne. No, kako bi nastavile pružati kvalitetne usluge, potrebna su im materijalna sredstva. Zato pozivam sve da prepoznaju važnost tih ustanova, upoznaju se s njihovim radom i podrže ih, uključujući i financijskom pomoći. Zajedno možemo postići mnogo, poručila je Medarić.

Uz svoj redoviti rad – posredovanje u podjeli hrane, higijenskih potrepština i ortopedskih pomagala tisućama potrebitih – središnji nadbiskupijski Caritas ove je godine pokrenuo nekoliko za društvo izuzetno važnih projekata. Najvažnije čega se prihvatio je organizacija i provođenje zahtjevnog projekta pomaganja u zajednici: Zaželi – prevencija institucionalizacije. U njemu je Caritas zaposlio 10 žena koje pružaju potporu 70 korisnika, najviše starijim osobama, u njihovim domovima i u svakodnevnom životu općenito. Mnogi Riječani vape za takvom pomoći, pa je kapacitet projekta vrlo brzo popunjen, a započeo je u suradnji s Gradom Rijeka.

– Ovaj projekt bio je u središtu naših aktivnosti ove godine, pri čemu smo se trudili osigurati da zaživi na pravi način i da usluga koju pruža bude što kvalitetnija, objasnila je Medanić.

Suradnju s Gradom Rijeka Caritas je ostvario i projektom Razvojno-integracijskog centra sv. Vid, koji se pokazao ključnim za integraciju, pomoć i podršku raseljenim osobama iz Ukrajine, pa se stoga rad centra na Trgu Grivica nastavlja.

Projekti za mlade

Caritas je posebno ponosan na projekte usmjerene na mlade, a jedan od njih bio je Moja obitelj ili Mobitel. Obuhvatio je oko 500 krizmanika i njihovih roditelja te su sudjelovali u radionicama posvećenim osvješćivanju problema ovisnosti o mobilnim uređajima i internetu kao i njihovim negativnim posljedicama na obiteljsku dinamiku i svakodnevni život.

– Osobito nas veseli program stipendiranja učenika i studenata, kojim smo prošle školske godine podržali 28 mladih. Ove godine, zahvaljujući donacijama tvrtki s našeg područja, osigurali smo već 15 stipendija. Naši stipendisti aktivno sudjeluju u volontiranju u različitim humanitarnim akcijama, čime jačamo volonterizam, empatiju i društvenu odgovornost među mladima. Pozivamo sve tvrtke i pojedince da nam se pridruže u financijskoj i materijalnoj pomoći mladima, kao i obiteljima koje su pogođene siromaštvom, izdvojila Medanić tek neke karitasove programe.

Udruga Depaul Hrvatska, nadahnuta djelom velikog sv. Vinka Paulskog, u svom je dugogodišnjem djelovanju razvila niz programa usmjerenih beskućnicima i osobama koje su u riziku beskućništva, ljudima koji žive u posvemašnjoj oskudici, koji su na sve načine na društvenim marginama. Kroz Depaulovu Kuću utočišta, koja pruža cjelovitu brigu o čovjeku, ove je godine prošlo 280 korisnika.

– To upućuje na porast broja korisnika, i to mlađih osoba kojima je potrebna radna aktivacija. Zato smo se ove godine usmjerili na dva nova programa, koji su započeli i dodatno će se razviti iduće godine. Jedan je usmjeren prevenciji beskućništva, radu sa zatvorenicima i bivšim zatvorenicima – i to uz podršku Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije – putem pružanja cjelovite pomoći tim osobama, a nazvali smo ga: Na putu nade. Drugim projektom iskoračili smo prema Gospićko-senjskoj biskupiji, gdje u blizini Gospića planiramo smještajni kapacitet i radnu aktivaciju te druge sadržaje, rekla je s. Veronika Mila Popić, predsjednica Udruge Depaul Hrvatska.

Radna aktivacija

Objasnila je da je Depaulu svaka godina bitno obilježena daljnjim razvojem programa radne aktivacije – društvenog poduzetništva, osobito omogućavanjem radnih mjesta u njegovim sustavima. – Provodimo tri radno-aktivacijska programa koji daju priliku da se osoba postupno vrati u svijet rada. Jedna od naših potreba za sljedeću godinu je kvalitetna suradnja s tvrtkama odnosno otvorenost pravnih osoba za program zapošljavanja, kako bismo naše korisnike mogli postupno ponovno uključiti u redoviti svijet rada, zaključila je predsjednica Depaula Hrvatske.

Mogućnost radne aktivacije izdvojio je i Pjer Orlić, voditelj Prihvatilišta za beskućnike Ruže sv. Franje, rekavši da su korisnici prihvatilišta uključeni u razne programe, da žele raditi.

– Trudimo se da se ljudi kada napuste prihvatilište ne nađu opet na ulici odnosno da imaju koliko-toliko sređenu situaciju, da im se pruži prilika za novi početak. U dobrom dijelu slučajeva to uspijevamo, ali nažalost ne uvijek. Po neslužbenim procjenama u Rijeci živi 200 do 300 beskućnika. Prihvatilište Ruže sv. Franje ima samo 14 mjesta i djeluje u dosta neadekvatnom prostoru, što su najveći izazovi u našem radu, sumirao je Orlić.

Franjevački svjetovni red – Mjesno bratstvo Trsat osnivač je Prihvatilišta Ruže sv. Franje kao i Socijalne samoposluge Kruh sv. Elizabete, zahvaljujući kojoj 550 obitelji svaki mjesec prima paket prehrambenih i higijenskih potrepština, a 60 beskućnika paket hrane svakog tjedna.

Dukat i Podmornica

O riječkoj Socijalnoj samoposluzi informirala nas je njezina voditeljica Nela Pujić.

RIJEKA, 25. 11.2024. RIJEKA
STAND ADVENTSKI VJENCICI KOBLEROV TRG HUMANITARNA AKCIJA HOSPICIJ ZA NABAVKU APARATA ZA OTKRIVANJE VENA
SNIMIO SERGEJ DRECHSLER

– Ove godine je kroz samoposlugu prošlo 210 volontera i odrađeno je 4200 sati. To je zaista lijep broj, a pogotovo zato što je među volonterima velik broj mladih. Akcije prikupljanja donacija provodimo i dalje samo na nekoliko mjesta gdje možemo, a svakog prvog petka i na Korzu. Zahvaljujući građanima koji doniraju – i hvala im na tome – socijalna samoposluga ima pune police i može svaki mjesec dati paket našim korisnicima.

Namirnice pred istekom roka trajanja slabo pristižu u Socijalnu samoposlugu, a samo je Dukat firma koja redovito isporučuje takve svoje proizvode. I mali dućan Podmornica na Trsatu dugogodišnji je pomagač naše samoposluge – u njezinom prostoru, u posebnu košaru građani uvijek mogu priložiti svoju donaciju. Velike i dobre akcije provode mladi, pa dva puta godišnje imamo akcije u školama i vrtićima. Tako je i to razlog da su naše police uglavnom pune, izdvojila je Pujić. Kao problem istaknula je da samoposluga nema prostor za donacije odjeće i zato ju je prestala prikupljati, štoviše da u Rijeci zapravo nema takvog prostora nigdje, izuzev u Kući utočišta.

Hospicij gotovo stalno popunjen

Koliko je Hospicij u Rijeci bio neophodan, pokazale su godine njegova rada, a i to je potreba koju je Riječka nadbiskupija nastojala pomoći riješiti u svome prostoru, i gotovo u cijelosti svojim sredstvima. Tako Hospicij Marija Krucifiksa Kozulić djeluje već gotovo 12 godina i u tom je razdoblju u njemu boravilo više od 3.200 pacijenata, a samo tijekom 2024. godine primio je 323 najteže oboljelih naših sugrađna. Među novostima u radu ove zdravstvne i socijalne ustanove njegova ravnateljica s. Leopolda Ivković, izdvojila je potrebnu i dobru suradnju s riječkim KBC-om.

– Nedavno je potpisan ugovor o suradnji Hospicija i KBC-a u smislu pružanja pomoći djelatnika KBC-a prilikom rješavanja socijalnih pitanja naših pacijenata, psiholoških testiranja kandidata za radna mjesta kao i volontera, te pružanja stručne pomoći psihoterapeuta i psihijatra obiteljima u cilju uspostave centra za žalovanje. Nadamo se da će taj centar iduće godine profunkcionirati, rekla je s. Ivković.

Dom za osobe s demencijom neophodan

Cjelodnevni boravak Doma za osobe oboljele od demencije nedavno je bilježio godinu dana rada, a već su njegovi prvi mjeseci pokazali da je neophodan. Ima kapacitet 15 korisnika, i gotovo je stalno, pa i sada, popunjen te ima priličnu listu čekanja.

– Zainteresiranost za ovu socijalnu uslugu je velika, što ukazuje da je demencija velik javno zdravstveni problem. Cjelodnevni boravak pomaže korisniku, a još više njegovoj obitelji koja je svakodnevno u balansiranju između privatnog i poslovnog života. Usluga boravka odgađa institucionalizaciju oboljelih, usporava tijek bolesti, korisnici se integriraju u društvo, čime se kod većine njih prevenira usamljenost, kaže Kristina Klanac Badovinac, ravnateljica ovog doma, upućujući da su u sufinanciranje projekta Cjelodnevnog boravka, uz Riječku nadbiskupiju, uključeni resorno ministarstvo, PGŽ, Grad Rijeka, Grad Opatija i Grad Bakar, da je financijski pomogao i Hrvatski Caritas.

– S obzirom na to da se radi o skupom i zahtjevnom projektu, pozivam i ostale općine i gradove u PGŽ-u, pogotovo one bliže Rijeci gdje se dom nalazi, da nam se priključe u sufinanciranju i financijski nas podrže. Dom je namijenjen oboljelim ljudima našeg kraja i svima nam je cilj njegova održivost, poručila je.

Uz podršku Doma sv. Ana

Dom sv. Ana, Caritasov dom za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja djeluje više od tri desetljeća, a tijekom ove godine imao je 45 korisnika, 20 žena i 25 djece, iz svih krajeva Hrvatske, od kojih je čak 40 posto bilo iz PGŽ-a. Dom pruža sveobuhvatnu skrb, psihosocijalnu i pravnu pomoć i podršku svojim korisnicima, sve kako bi se ostvario glavni cilj – osamostaljenje.

– Najveću poteškoću našim korisnicima pri izlasku iz doma predstavlja pronalazak odgovarajućeg smještaja zbog visokih stanarina, nedostatka stanova, ali i nenaklonosti najmodavaca prema samohranom roditeljstvu, upućuje ravnateljica doma Željka Frković.

Sve informacije o djelatnostima doma mogu se pronaći na stranicama www.sv-ana.com, gdje se nalazi i Upitnik o ranim znakovima zlostavljanja u partnerskom ili bračnom odnosu. To može pomoći, kaže Frković, svim osobama koje se osjećaju nesigurno ili zlostavljano kako bi mogli potražiti pomoć putem SOS telefona Doma sv. Ana – 098 852 633, dostupnog 24 sata.

– Kontinuirani rad doma odražava njegovu vitalnu ulogu u društvu, ne samo pružanjem skloništa i osnovne pomoći, već i dugoročnom podrškom u vraćanju dostojanstva i samostalnosti korisnika. Dom sv. Ana nije samo utočište, već i mjesto gdje možete ponovno izgraditi svoju snagu, osjetiti podršku i zaštititi svoju djecu. To je prostor gdje ćete pronaći razumijevanje, pomoć i mogućnost za novi početak. Nasilje ne treba prihvaćati – nitko nema pravo oduzeti dostojanstvo, mir i sreću. Ako ste žrtva nasilja, znajte da niste sami, pomoć je dostupna, a prvi korak je najvažniji. Obitelj može napredovati samo u ljubavi i sigurnosti. Potražite pomoć i omogućite sebi i svojoj djeci mirniji i bolji život, poručuje Frković.