bijela kuga ponajviše pogađa baš one najbogatije zemlje europskog sjevera
Vlada je jučer izašla s mjerama kojima namjerava osigurati demografski rast. Još je to jedan pokušaj kojim se namjerava preokrenuti negativan trend koji bi mogao, ako se ovim tempom nastavi, za par desetljeća dovesti u pitanje i postojanje Hrvatske kao nacionalne države.
Dakle, nešto se definitivno treba učiniti i to jako brzo. Povećanje novčanih izdataka iz državnog proračuna za ovu svrhu jest definitivno potez koji treba pozdraviti. To jest korak u pravom smjeru. Samo pitanje je je li on dovoljan, ali i postoji li uopće nešto što bi se moglo napraviti da se taj trend demografskog pada preokrene na radikalan način. Jer na djelu su tu i neke sile nad kojima kontrolu nemaju ni Vlade puno većih i bogatijih država.
Naprosto, ne može se u demokratskoj državi nekog prisiliti da rađa djecu. Može ga se naravno poticati na razne načine, ali ne i prisiliti.
S jedne strane, demografsku sliku Hrvatske snažno je ugrozilo punopravno članstvo u EU-u. Posebno nakon što je u svim zemljama članicama istekao sedmogodišnji prijelazni rok tijekom kojeg su oni mogli blokirati slobodno kretanje radne snage. Nakon što je to isteklo, desetine, moguće i nekoliko stotina tisuća hrvatskih građana odlučilo je sreću potražiti u bogatim zemljama sjevera Europe. Bio je to jedan nezaustavljiv proces. Plaće u Njemačkoj, Austriji ili Irskoj višestruko su veće nego u Hrvatskoj. Mnogima se to činilo kao jedinstvena prilika za odlazak iz jedne puno siromašnije i trajni legalni ostanak u drugoj puno bogatijoj zemlji.
Mladi su se željeli okušati u novom okružju koje im pruža legalan rad u bilo kojoj zemlji EU-a, a oni nešto stariji išli su si zaraditi bolju penziju nego što bi im to bilo moguće u Hrvatskoj. Mada opet treba reći i to da na primjer u zemljama kao što su Češka ili Slovenija u sličnim uvjetima, dakle nakon ulaska njihovih zemalja u članstvo EU-a, gotovo da nije bilo nekog većeg iseljavanja ljudi u bogatije zemlje.
Posebno tu treba spomenuti Češku gdje su plaće otprilike iste kao u Hrvatskoj, a iseljavanja nije bilo.
Posebno ne mladih ljudi koji bi trebali, naravno, najviše pridonijeti demografskom rastu. Tako da nisu samo niske plaće faktor koji dovodi do iseljavanja i demografskog pada. Postoji tu i neki psihološki faktor koji vodi ljude prema iseljavanju.
Istina, Česi tijekom komunizma nisu uopće bili u prilici odlaziti na rad u Njemačku tako da nisu imali ni bazu u njoj kakva je na raspolaganju mladim Hrvatima čiji su djedovi i očevi okusili gastarbajterstvo, a mnogi od njih i ostali živjeti u zemlji u koju su došli na privremeni rad. Ali nije samo to u pitanju. Ima tu jedan psihološki moment koji dovodi do iseljavanja mladih koji žele otići, ali i do oklijevanja da imaju djecu među onima koji su odlučili ostati u Hrvatskoj.
Uz sve to, oni koji su u Hrvatskoj ostali suočeni su s problemima kupnje stana. Ako ga se odluče kupiti, prisiljavaju sebe na višedesetljetno dužničko ropstvo. Ako odu u podstanare, moraju plaćati sve višu cijenu stanarine. Inflacija im je u zadnjih godinu dana pojela dobar dio realne vrijednosti plaće, a istovremeno su cijene najma otišle u nebo. Mjere s kojima je jučer izašla Vlada definitivno će imati pozitivan učinak.
Neke se pogodnosti nude i one će kod dijela mladih obitelji ipak pridonijeti da se odluče na dijete. Nema sumnje da će se to dogoditi. I to je svakako korak nabolje. Međutim, brojni faktori rade protiv povećanja rađanja djece.
Nije sve ni u bogatstvu države.
Uostalom bijela kuga ponajviše pogađa baš one najbogatije zemlje europskog sjevera. Vrijeme patrijarhata odavno je iza nas. Žene više ne pristaju na ulogu domaćice i odgojiteljice koja želi roditi puno djece i provesti najveći dio života brinući se o njima. Uz časne iznimke, takvih je obitelji jako malo.
Da država ponudi i puno izdašnije potpore, to bi malo utjecalo na prirodni prirast stanovništva. Ovo je puno složenije pitanje od pukog nedostatka radne snage. Taj manjak može se naravno ublažiti njenim uvozom. Ali postoji tu i jedna društvena dimenzija na koju se mora paziti. Najbolji način poboljšanja demografske slike bio bi masovan povratak mladih u Hrvatsku. Time bi se mogao napraviti veći napredak. Ali obitelji s desetero djece možemo zaboraviti.
Zlatko Crnčec
Nije sve ni u bogatstvu države
Zlatko Crnčec
13. prosinac 2024 09:49
Ilustracija / Arhiva NL
bijela kuga ponajviše pogađa baš one najbogatije zemlje europskog sjevera
Vlada je jučer izašla s mjerama kojima namjerava osigurati demografski rast. Još je to jedan pokušaj kojim se namjerava preokrenuti negativan trend koji bi mogao, ako se ovim tempom nastavi, za par desetljeća dovesti u pitanje i postojanje Hrvatske kao nacionalne države.
Dakle, nešto se definitivno treba učiniti i to jako brzo. Povećanje novčanih izdataka iz državnog proračuna za ovu svrhu jest definitivno potez koji treba pozdraviti. To jest korak u pravom smjeru. Samo pitanje je je li on dovoljan, ali i postoji li uopće nešto što bi se moglo napraviti da se taj trend demografskog pada preokrene na radikalan način. Jer na djelu su tu i neke sile nad kojima kontrolu nemaju ni Vlade puno većih i bogatijih država.
Naprosto, ne može se u demokratskoj državi nekog prisiliti da rađa djecu. Može ga se naravno poticati na razne načine, ali ne i prisiliti.
S jedne strane, demografsku sliku Hrvatske snažno je ugrozilo punopravno članstvo u EU-u. Posebno nakon što je u svim zemljama članicama istekao sedmogodišnji prijelazni rok tijekom kojeg su oni mogli blokirati slobodno kretanje radne snage. Nakon što je to isteklo, desetine, moguće i nekoliko stotina tisuća hrvatskih građana odlučilo je sreću potražiti u bogatim zemljama sjevera Europe. Bio je to jedan nezaustavljiv proces. Plaće u Njemačkoj, Austriji ili Irskoj višestruko su veće nego u Hrvatskoj. Mnogima se to činilo kao jedinstvena prilika za odlazak iz jedne puno siromašnije i trajni legalni ostanak u drugoj puno bogatijoj zemlji.
Mladi su se željeli okušati u novom okružju koje im pruža legalan rad u bilo kojoj zemlji EU-a, a oni nešto stariji išli su si zaraditi bolju penziju nego što bi im to bilo moguće u Hrvatskoj. Mada opet treba reći i to da na primjer u zemljama kao što su Češka ili Slovenija u sličnim uvjetima, dakle nakon ulaska njihovih zemalja u članstvo EU-a, gotovo da nije bilo nekog većeg iseljavanja ljudi u bogatije zemlje.
Posebno tu treba spomenuti Češku gdje su plaće otprilike iste kao u Hrvatskoj, a iseljavanja nije bilo.
Posebno ne mladih ljudi koji bi trebali, naravno, najviše pridonijeti demografskom rastu. Tako da nisu samo niske plaće faktor koji dovodi do iseljavanja i demografskog pada. Postoji tu i neki psihološki faktor koji vodi ljude prema iseljavanju.
Istina, Česi tijekom komunizma nisu uopće bili u prilici odlaziti na rad u Njemačku tako da nisu imali ni bazu u njoj kakva je na raspolaganju mladim Hrvatima čiji su djedovi i očevi okusili gastarbajterstvo, a mnogi od njih i ostali živjeti u zemlji u koju su došli na privremeni rad. Ali nije samo to u pitanju. Ima tu jedan psihološki moment koji dovodi do iseljavanja mladih koji žele otići, ali i do oklijevanja da imaju djecu među onima koji su odlučili ostati u Hrvatskoj.
Uz sve to, oni koji su u Hrvatskoj ostali suočeni su s problemima kupnje stana. Ako ga se odluče kupiti, prisiljavaju sebe na višedesetljetno dužničko ropstvo. Ako odu u podstanare, moraju plaćati sve višu cijenu stanarine. Inflacija im je u zadnjih godinu dana pojela dobar dio realne vrijednosti plaće, a istovremeno su cijene najma otišle u nebo. Mjere s kojima je jučer izašla Vlada definitivno će imati pozitivan učinak.
Neke se pogodnosti nude i one će kod dijela mladih obitelji ipak pridonijeti da se odluče na dijete. Nema sumnje da će se to dogoditi. I to je svakako korak nabolje. Međutim, brojni faktori rade protiv povećanja rađanja djece.
Nije sve ni u bogatstvu države.
Uostalom bijela kuga ponajviše pogađa baš one najbogatije zemlje europskog sjevera. Vrijeme patrijarhata odavno je iza nas. Žene više ne pristaju na ulogu domaćice i odgojiteljice koja želi roditi puno djece i provesti najveći dio života brinući se o njima. Uz časne iznimke, takvih je obitelji jako malo.
Da država ponudi i puno izdašnije potpore, to bi malo utjecalo na prirodni prirast stanovništva. Ovo je puno složenije pitanje od pukog nedostatka radne snage. Taj manjak može se naravno ublažiti njenim uvozom. Ali postoji tu i jedna društvena dimenzija na koju se mora paziti. Najbolji način poboljšanja demografske slike bio bi masovan povratak mladih u Hrvatsku. Time bi se mogao napraviti veći napredak. Ali obitelji s desetero djece možemo zaboraviti.