-“Informer je zid na kojem se objavljuju potjernice.” Tako ulogu tabloida u vlasništvu Dragana Vučićevića vidi Žarko Korać, umirovljeni sveučilišni profesor i parlamentarni zastupnik. U gotovo svim razgovorima koje smo vodili radeći reportažu o utjecaju političke svemoći Aleksandra Vučića na srpsko društvo, Informer je spomenut u istom tonu.

Naravno, nitko nam  to nije trebao reći. Dovoljno je pogledati naslovne stranice Informera. Tabloid je zadužen za slavljenje Vučićevog lika i djela, za izmišljanje zavjera protiv njega te za brutalno medijsko linčovanje političkih protivnika i građanskih inicijativa koje se Vučićevom režimu suprotstavljaju. Modus operandi je sljedeći: Vučićević na Informeru objavi zavjeru ili spisak neprijatelja, a potom stvar u svoje ruke preuzima televizija Pink, koja konstruirane slučajeve dodatno elaborira na tri svoja kanala. Liberalniji i upućeniji dio srpske javnosti Vučića i televiziju Pink doživljava kao udruženi medijski zločinački poduhvat.

Kad Vučić nije životno ugrožen, odnosno kad Informeru manjka materijala koji će premijera oslikati kao mesiju, tu su uvijek dobrodošli neprijatelji – Albanci i Hrvati. Albanci su u Informeru redovito Šiptari-zločinci, a Hrvati, svi bez razlike, ustaše. Informer je najtiražniji zloćudni tabloid, koji živi od slavljenja Vučića i raspirivanja međunacionalne mržnje. Zato smo posjetili njegovu redakciju. Glavni urednik i vlasnik Dragan Vučićević dočekao nas je ležerno, s nogama na stolu. Nedavno je, kaže, operirao vene. Iza njega velika Putinova slika.

Osim Vučićevića, u sobi glavnog urednika dočekalo nas je još dvoje ljudi. Vučićeviću su poslužili za pokazivanje i primjer koji ima dati do znanja da su Hrvati zločinci. Oboje su, naime, izbjeglice iz Hrvatske. Što mislite, pitat će nas Vučićević, od koga su oni pobjegli, a odmah zatim će dodati: nisu pobjegli od vrućih šampita.

Retorika glavnog urednika Informera sastoji se uglavnom od nacionalističkih eskapada, koje imaju dokazati da je srpska politika u minulom ratu bili isključivo časna, da su Srbi žrtve svojih zločinačkih susjeda. Znali smo da ćemo s Vučićevićem voditi razgovor »na nož« pa nije bilo smisla oklijevati.

Zašto sve Hrvate na naslovnicama svog tabloida redovito nazivate ustašama?

– Ne radim to. Ja sam politički novinar i ono što vidim na žalost me uvjerava u strašnu činjenicu da ogromna većina Hrvata prihvataća ustašku ideologiju. Ne znam o čemu da vam pričam kad u Jasenovcu imate tablu »Za dom spremni«.

Ovo pitanje kroz razgovor smo ponovili nekoliko puta: zašto sve Hrvate nazivate ustašama? Vučićević bi jednom tvrdio da ne doživljava sve Hrvate kao ustaše, drugi put bi se branio tvrdeći da ima i jednog prijatelja Hrvata pa bi se onda ponovo vraćao na kompromis: “Nisu svi, ali ogromna većina Hrvata su ustaše.”

Vi doista vjerujete da baš svi Hrvati podržavaju tablu sa pozdravom Za dom spremni u Jasenovcu?

– A tko ne podržava?

Ja ne podržavam. Novine za koje radim ne podržavaju…

Ovu opasku Vučićević će zaobići vraćajući se na ratne teme, s ciljem da dokaže genocidnost prvih susjeda. Razgovor je bio beskoristan: tko je bio agresor, a tko žrtva, tko je bacao cvijeće na tenkove i tko je do temelja srušio Vukovar, zatim tko je u Zagrebu ubio Mihaila Zeca i njegovu obitelj, tko je u Osijeku ubijao civile…

Vučićević monolog prekidamo obraćajući se njegovim suradnicima, izbjeglicama iz Zagreba: “Mislite li i vi da su svi Hrvati ustaše; misli li tako cijela redakcija Informera?”.

– Nas nema tu, odgovaraju oni.

Jedva smo zatvorili ratne teme. Naš fotoreporter izišao je iz prostorije. Nije više mogao slušati. Kasnije će primijetiti: Da nije velikosrbin i četnik, da je kojim slučajem ekstremni Hrvat, ovaj bi bio prvorazredni ustaša.

Vučić je kod vas uvijek oslikan u pozitivnom svjetlu, konstatirali smo nakon što smo se napokon izvukli iz tema o devedesetima.

– To nije istina, odgovara Vučićević.

Istina je. Pokažite mi naslovnicu koja će reći da lažem, odgovaramo.

Vučićević uzima telefon u ruke i u foto albumu traži naslovnicu Informera koja Vučića prikazuje u lošem svjetlu. Na koncu nalazi jednu na kojoj je slika premijera uz veliki naslov: “Hrvati tvrde da je Vučić četnik!”

– Ovo je kad ste vi Hrvati govorili o Vučiću.

To bi, dakle, imala biti Informerova kritika Aleksandra Vučića. Naravno, naslovnicu gdje je Vučić prikazan u lošem svjetlu glavni urednik Informera nije uspio naći. Prihvatili smo njegovu igru pa pitali: I, je li Vučić četnik ili nije«?

– Ne znam, to morate pitati njega. Ja znam da sam ja ponosni četnik! Draža Mihailović je nakon rata dobio američki i francusko odlikovanje. Draža Mihailović je prvi europski antfašist i borac protiv nacizma.

Objasnite to u istočnoj Bosni, odgovaramo na ovu konstataciju, aludirajući na četničke pokolje u gradovima i selima s bosanske strane Drine.

Opet se vraćamo na ratove: tko je bio agresor, a tko žrtva; tko je kome slao tenkove u dvorište. Razgovor je na rubu svađe. Da budemo pošteni, to je već svađa.

Tko god se suprotstavi Vučiću, vi ga linčujete, odvlačimo razgovor na novi kolosijek.

– Na primjer, pita?

Inicijativa mladih za ljudska prava, odgovaramo.

– Inicijativa mladih je šiptarsko-soroševska nevladina organizacija koja je plaćena da izaziva haos u Srbiji, ponavlja Vučićević mantru koju redovito možete pročitati na stranicama Informera.

Kad mu kažemo da se ta ista inicijativa u Hrvatskoj bori protiv ploče »Za dom spremni« u Jasenovcu, Vučićević se ne da smesti.

– Svaka čast, ali ovdje nisu ništa drugo nego soroševsko-šiptarski plaćenici. Dobili su preko milijun eura. Šta su oni radili konkretno u Beškoj?

Podsjetimo, u Beški su aktivisti inicijative pokušali prekinuti tribinu u organizaciji Vučićeve stranke, na kojoj je govorio ratni zločinac Veselin Šljivančanin. Tako i odgovaramo: “Pokušali su spriječiti ratnog zločinca da drži tribinu.”

– On nije osuđeni ratni zločinac. On je suđen za pomaganje u mučenju zarobljenika nekažnjavanjem počinitelja. On je odslužio kaznu i kao takav je punopravan je član društva. To što je inicijativa napravila je fašizam. Prekinuli su skup i psovali prisutnima majku srpsku, što se vidi iz policijskog zapisnika, odgovorio je Vučićević.

Svi su oni plaćenici

Policija vam je dala taj dokument, pitamo ga, sugerirajući pritom da informacije dobiva od policije i tajne službe.

– Nije. Ja sam razgovarao s ljudima. Razgovarao sam sa pet, šest ljudi i zašto bi to netko izmislio. A to liči na njih, odgovara Vučićević.

Vi dakle vjerujete da je petoro, šestoro mladih ljudi, koji nisu fizički najjači, došlo u Bešku da punoj dvorani psuje majku srpsku? Ima li tu ikakve logike?

– Kako nema? Pa toga ima koliko hoćete. Oni su plaćeni za to. Oni su izdajnici koji se susreću s kosovskim političarima. Anita Mitić piše na facebooku da je zaljubljena u Kosovo, kaže glavni urednik.

Pa zar nisu svi Srbi zaljubljeni u Kosovo, primjećujemo.

– Tko je zaljubljen u Kosovo, izneđeno će Vučićević.

Pa Srbi, kažemo.

– Nemojte sad da se rugamo. Ako ćemo da se rugamo, mogu ja i da se rugam, odgovara nam.

Zašto Vučićeve protivnike linčujete na naslovnicama? Zašto pišete da je Stevan Dojčinović plaćenik; da su mladi iz inicijative Ne davimo Beograd plaćenici?

– Zato što jesu plaćenici. Ja znam da ćete vi da napišete… Napišite šta ‘oćete. Napisat ćete da sam da sam ja nekakav Vučićev Göebels, ali ja to nisam.

Sutra kad Srbija od Europe bespovratna sredstva iz europskih fondova, hoće li to biti plaćenička država?

– Ma drugo je, ljudi, država. Mi smo bombardovana i unakažena zemlja. Da je pravde i zakona, nato i europska unija bi morali da nam plate ratnu odštetu. Tako da, sve što mogu da im uzmu, treba da im uzmu.

Ja ne znam radite li vi ovo što radite samo za Vučića ili vjerujete u to što objavljujete?

– Kako mislite radim li za Vučića. Mislite, plaća li me Vučić za to? Informer su najčitanije, najprodavanije, najtiražnije novine u Srbiji. Ovo su moje novine, kaže.

Mislite li da su dobre, pitamo?

– Najbolje novine. To misli tržište.

Dakle, vi vjerujete da je to što radite dobro?

– Naravno da vjerujem.

Na ovom mjestu Vučićević nam drži predavanje o tome što novine čini dobrima. Ako su najtiražnije, tvrdi, onda su najbolje. Informer je, međutim, najbolji dokaz da broj prodanih primjeraka nije nikakav kriterij. Vučićević, rekosmo, tiražu diže raspirivanjem mržnje i targetiranjem ljudi u korist Vučićevog režima.

Živite li dobro od toga što radite, provociramo Vučićevića, zarađujete li puno novaca od toga. On se ne da smesti, na sva pitanja odgovara iz pozicije nadmoći, sa smiješkom na usnama.

– Želite me navući da kažem da to radim za pare, ali ne, ja ovo radim zato jer to volim.

Bojite li se dan netko ne pretuče ili ne ubije te ljude koje linčujete na naslovnim stranicama svojih novina?

– Tko će da ih pretuče? A pitate li se vi čestiti Ladislave dal’ će mene netko da pretuče i ubije. Evo, danas je u »Danasu« izišlo da sam dileja, žali se Vučićević.

Što to znači, pitamo?

– Dileja je budala, kaže on.

Je li to lijepo pročitati o sebi?

– Lijepo je ili nelijepo, tako je, kaže Vučićević.

Što je tako, provociramo, dileja ste?

– Ma to je cena javnog posla. Nitko me nije tukao po ušima da budem novinar.

Čudno mi je da vi vjerujete da ste novinar, a ne možete naći niti jednu primjedbu Aleksandru Vučiću?

– Da li vi znate dragi kolega šta je uređivačka politika? Pa što je problem? Zar ne smijemo imati uređivačku politiku? Pustite vi mene, to su moje novine, gdje sam ja glavni urednik, ja odgovaram prije svega zakonu i zaposlenima u ovoj firmi, odgovara Vučićević.

Ovo je tek djelić razgovora kakav za novine do sada nismo vodili. Glavni urednik na koncu nam je spakovao dvije butelje vina sa natpisom »Informer« na etiketi. Poklon nismo željeli uzeti. Iznenadio se. Nismo se rastali kao prijatelji.