Jadransko more, zaljev Sredozemnog mora između Balkanskog i Apeninskog polutoka, more je po kojem mnogobrojni brodovi od pamtivijeka nose ime.

Primjerice, »Jadran« (NB 3), naoružani brod Jugoslavenske mornarice, preuređeni tunolovac, prvi je partizanski brod na kojem je Tito izvršio smotru u Visu 17. lipnja 1944. godine. Zarobio je posadu broda »Pontia«, 31. prosinca 1943. godine, nasukanog u Srednjem kanalu, a sudjelovao je u desantima na Pag, Rab, Krk i Lošinj.

Izgradnja drvenog motornog broda za prijevoz generalnog tereta »Jadran« počela je 1920. godine u splitskom brodogradilištu Jug d.s.o.j., a dovršena 1922. godine u vlasništvu brodogradilišta nakon bankrota naručitelja.

Imao je 215 brt (dimenzije 38,27 x 8,4 metra) s dizelskim pogonom (proizvođač Schiffswerft Linz, Linz) koji mu je davao brzinu od devet čvorova. Brodogradilište ga 1923. godine prodaje Blažu Dunoviću i družini iz Cresa koji mu daje ime »Asteria« (talijanska zastava).

Šest godina kasnije je u vlasništvu Stjepana Segarića iz Ista koji mu daje ime »Jadran«. Od početka Drugog svjetskog rata plovi u talijanskoj službi kao »Adriatico«, a po kapitulaciji Italije plovi kao »Jadran«, transportni brod Mornarice NOVJ.

Nakon rata vraćen je vlasniku, ali 1948. godine brod je nacionaliziran i dat na upravljanje Jadranskoj slobodnoj plovidbi iz Rijeke, koja mu 1953. mijenja ime u »Silba«. Dvije godine kasnije je u floti Obalne plovidbe iz Rijeke, a od 1958. je u floti Lošinjske plovidbe iz Malog Lošinja.

Mijenja ime u »Raša« 1966. godine te je odmah prodan i postaje »Harissa« (Mikie Sikias & Sons, Bejrut, zastava Libanon). Nepoznata je sudbina tog broda, pa je 1994. izbrisan iz Lloyd’s Register of Shipping zbog upitnog postojanja.

Barkatina i parobrod

Bark-beštija (barkantina) »Jadran« izgrađen je 1933. godine u Hamburgu, a rekonstruiran od 1946. do 1949. godine. Ima tri jarbola, kosnik i prikosnik, a natpalubna visina velejarbola iznosi 31,5 metara. Za Drugog svjetskog rata u sastavu je Regia Marina kao »Marco Polo«, potom raspremljen, vraćen 1946. godine kao školski brod JRM. Danas je u Crnoj Gori.

Parobrod »Jadran« (Societa Croata di Navigazione a Vapore Jadran, Spalato) izgrađen je 1918. godine u brodogradilištu Robert Duncan & Co. u Port Glasgow (East yard) pod imenom »War Fantail« (The Shipping Controller, London, manager Lang & Fulton Ltd., London). Kasnije »Nilemede« (1919.), »Harmattan« (1925.), »Danybryn« (1928.). Od 1931. do 1933. nosi ime »Jadran«, a zatim »Arafat«, od 1936. »Fotini Carras«. Sedmog lipnja 1939. nasukao se na Santa Maria de Ortigueira u povidbi Penarth – Casablanca s teretom ugljena.

Britanski parobrod »Speedy« izgrađen je 1901. u Zaltbommelu, a 1908. postaje »Jadran« (S.P.A.D. s.oj., Split), 1937. postaje »Jadran F.«, a 1941. »Adriano F.«. Potopljen je u siječnju 1944. u Dubrovniku.

Dubrovački Jadrani

Prvi »Jadran« uplovio je u flotu Atlantske plovidbe iz Dubrovnika 1976. godine iz brodogradilišta Sunderland SB Ltd. u Sunderlandu. Bio je to brod za prijevoz sipkih tereta nosivosti 72.150 tona (227,98 x 32,27 metara), a pogonio ga je Doxford motor od 1.4710 kW.

Prodan je 1996. godine i postao »Lemnos« (Sea Sapphire Co. Ltd., Valletta), a svoje plovidbe završio je trećeg travnja 1999. na pijesku indijskog Alanga.

U ljeto 1980. riječko brodogradilište ponudilo je tržištu novi tip conbulkera s motorima 3. maj-Sulzer koji se isticao ekonomičnošću i konkurentnošću na tržištu. Dva broda gradila su se za kompaniju Cast. U rujnu 1981. obavljeno je porinuće, a u veljači 1982. dovršen je »Cast Caribou«, dok je drugi »Cast Polarbear« bio gotov u srpnju 1982. godine.

No, oba su broda ostala raspremljena u brodogradilištu, jer je Cast – bankrotirao. Uskočila je Atlantska plovidba i brodovi su 1983. formalno prodani kompaniji Woodstock Maritime Corp. iz Monrovije.

Drugi dubrovački »Jadran« izgrađen je u riječkom brodogradilištu »3. maj« 1982. godine pod imenom »Cast Polarbear« (naručitelj Cast Containerships Ltd., Bridgetown) i bio je mješavina bulkera (71.229 tona nosivosti) i kontejnerskog broda (1.466 TEU).

U flotu Atlantske plovidbe uplovio je u listopadu 1983. godine (liberijska zastava) bez promjene imena po želji unajmitelja i bio u desetogodišnjem najmu na liniji preko Atlantika. Godine 1994. postaje »Orion Tecumseh«, nakon toga »Atlant 1«, da bi tek 1997. postao »Jadran«. Svoje plovidbe završio je 2014. godine u rezalištu Chittagong.

Najnoviji brod u dubrovačkoj floti, bulker »AP Jadran« izgrađen je 2012. godine u kineskom brodogradilištu Jes International u Jingjiangu. Ima 79.336 tona nosivosti, dug je 229 i širok 32,26 metara.

Putnička flota

Prvi »Jadran«, putnički motorni brod duge plovidbe, zaplovio je u floti riječke Jadrolinije 1957. godine. Porinuće je obavljeno 26. srpnja 1955. u Brodogradilištu Split, a predaja 19. svibnja 1957. godine. Mogao je prevesti 1.200 putnika, a pogonila su ga dva dizelska motora ukupne snage 3.530 kW izgrađena u Nizozemskoj (N. V. Koninklijke Maatschappij De Schelde, Vlissingen).

Prodan je 1976. kanadskom poduzetniku iz Toronta Janezu Letniku (tvrtka Captain Normac’s Riverboat Inc.) koji ga je preuredio u plutajući brod restauraciju i vezao na Queens Quay West u Torontu. U srpnju 2014. prodan je tvrtci Clean Tech Capital Inc. za 33.501 kanadski dolar, a u srpnju 2015. otegljen je na rezanje u Port Colborne.

Drugi »Jadran«, motorni trajekt riječke Jadrolinije, izgrađen je 2010. godine u Brodosplitu – Brodogradilište specijalnih objekata, u Splitu. Kuma brodu bila je Jadranka Kosor. Trajekt može prevesti 1.200 putnika i 138 vozila, a pokreću ga četiri Caterpillar motora brzinom od 13 čvorova.

No, jedan bivši brod riječke Jadrolinije »Vladimir Nazor« je 2002. godine ponio ime »Biser Jadrana«. Izgrađen je 1952. godine u Puli, a 1986. prodan je tvrtki Kvarner Express iz Opatije koja mu 1986. mijenja ime u »Poreč«.

Dvije godine kasnije prodan je Brodogradilištu Cres iz Cresa, a 2001. prodan je tvrtki Pegaz Trade d.o.o. iz Splita. Nakon što je postao »Biser Jadrana« izbrisan je iz upisnika trgovačkih brodova i prodan za preinaku u jahtu za 12 putnika najprije u Trogiru, pa u Šibeniku. Preinaka je dovršena 2006. kada mijenja ime u »Seagull I«. I dalje plovi…

I u floti Jadranske plovidbe d.d. (Sušak) plovio je jedan »Jadran«, izgrađen 1896. godine u Trstu kao »Liburnia« (Ungaro-Croata, Rijeka) tek 1922. postaje »Jadran«. Početkom rata mijenja ime u »Corrado del Greco« (Regia Marina), a 1942. postaje »V-307«. Potopili su ga Nijemci osmog rujna 1943. kod Samosa u Grčkoj.

Riječke verzije

Turbinski brod »Radnik« izgrađen je 1956. godine u riječkom »3. maju« za Jugoliniju, ali pri polaganju kobilice bilo je odlučeno da će se brod zvati »Jadran«. U floti Jugolinije plovio je do 1967. kada je prodan brodaru iz Grčke koji mu daje ime »Mariel«.

Dvije godine kasnije matična luka mu je ciparska Famagusta, a ime »Amarilis«. Od 1974. godine vije zastavu Paname te dobiva ime »Associated Grain«, a 1977. prodan je na Tajvan i dobiva ime »Comeluck Glory«. Pod tim imenom doplovio je iste godine u rezalište u Kaohsiungu.

Kontejnerski brod »Jadran Express« izgrađen je 1979. godine u brodogradilištu IHI u Aioi (Japan). Tijekom godina imao je dvije velike havarije glavnog motora (IHI-Pielstick od 11.029 kW): 15. svibnja 1991. u plovidbi za New York zaribala je koljenasta osovina, pa je otegljen do luke, a nakon nekoliko putovanja, u srpnju 1992. dogodila se ista havarija u plovidbi za Karachi (tegljen za Dubai). Od 1991. do 1995. (kada mijenja ime u »Hrvatska«) prevozi oružje iz Crnog mora za Rijeku.

Snage NATO-a su ga 11. ožujka 1994. zaustavile i sprovele u Taranto. Zaplijenjena su 133 kontejnera s oružjem (to oružje je kasnije završilo u Libiju). Brod je zadržan do polovine 1995. godine, nakon čega je doplovio u Rijeku i bio raspremljen na lukobranu te 2002. prodan u tursko rezalište Aliaga.

Još imenjaka

Hidrogliser »Krila Jadrana« (tip Kometa) izgrađen je 1967. godine u Poti (vl. Interexport, Beograd/Inex Turist Nautički turizam, Split). Izrezan je zbog dotrajalosti. Tegljač »F. D. Roosevelt« izgrađen 1946. u Tacomi (SAD) dolazi u Jadran i ulazi u flotu Brodospasa i postaje »Jadran« (1954.), »Gof (1954.)« i »Rezač«(1999.).

Kasnije se pretvara u ribarski brod i postaje »Davorin« (vl. Sardina d.o.o., Postire). U Brodogradilištu Kantrida u Rijeci je 1957. izgrađen brod »Jadran« koji će kasnije postati »Lahor«.

Brod »Kapetan Nikolas«, izgrađen 1982. u brodogradilištu u Bakuu postat će 2002. godine »Plavi Jadran«.

Brod za prijevoz rashlađenih tereta »Artlenburg«, izgrađen 1959. u Kielu, nakon što je 1979. promijenio ime u »Orontes«, 1980. postaje »Jadran Frigo« (vl. Mediteranska plovidba, Korčula). Nakon havarije stroja doplovio je 16. rujna 1991. u rezalište Aliaga.

Spomenimo i dobro znani drveni brod »Davor« (najprije Lučka Čistoća, a onda KD Čistoća, Rijeka) koji je godinama odvozio razni otpad s brodova u Rijeci. Izgradio ga je 1938. godine Filipi Vicko u Crnici kao »Jadran«.

I na kraju, dva broda imena »Plavi Jadran«: prvi je od 1962. do 1965. bio u floti zadarskog Jugotankera, a kasnije u floti Obalne plovidbe Split. Drugi je 1952. godine izgrađen za tadašnji JRM u brodogradilištu »Vicko Krstulović« u Splitu, kasnije se zvao »Mrčara«.

Zanimljivo je da je taj »Plavi Jadran« 31. siječnja 2018. potonuo nakon sudara s putničkim brodom »Tijat« Jadrolinije kod otoka Prvića.