U sklopu Interface video art festivala, a u organizaciji Greta Creative Network, Usta na usta i V.B.Z.-a, ovog se četvrtka u V.B.Z.-ovoj knjižari na Korzu održao razgovor sa sveučilišnim profesorom, filozofom i autorom Žarkom Paićem.

Razgovor kojemu su povod bile dvije Paićeve knjige objavljene ove godine, nagrađena »Knjige lutanja« i »O filozofiji filma – slike događaja«, moderirao je voditelj festivala David Lušičić. U sat i pol vremena razgovora dotakli su se autorove »Tehnosfere« koja je izašla u pet svezaka, ali i brojnih aktualnih tema poput umjetne inteligencije i globalnog jačanja desnice.

Doba raspršenosti

U samom je uvodu Paić, koji je svojevremeno pisao i za ovaj list, iznio svojevrsnu analizu medija i njihovih utjecaja na ljude, rekavši kako ne živimo onako kako nas svi žele uvjeriti – u dobu rascjepkanosti, raspršenosti i fragmentacije. Prema Paiću, živimo u dobu jedne potpuno nove i gotovo čudovišne cjeline koja se nekada zvala »apsolut«, a kasnije »totalitet«.

– U samom životu od kraja 60-ih godina imali smo jednu uronjenost u svijet medija koji je bio toliko fascinantan, da je samo po sebi bilo očekivano da se moralo nešto dogoditi u misaonom smislu, jer su to godine kada su nastajale, po mom sudu, neke od najznačajnijih uopće knjiga, misaonih knjiga, koje dan-danas, ne samo da su inspiracija, nego otvaraju potpuno nove horizonte.

Moramo se danas nužno razračunati s jednom vrstom pseudosinteze i uvidjeti da povratak nečemu što je zastarjelo, nestalo i što se čini da je danas neka vrsta nostalgije ili melankolije, zahtijeva jednu vrstu radikalne misaone rekonstrukcije, kazao je Paić te naglasio i kako se ne možemo praviti da vladavina medija danas nije postala ideologija.

Umjetnost slika i filma

Govorio je i o filozofskim raspravama o umjetnosti, posebice filmu, pa i Walteru Benjaminu čije mišljenje nalaže kako umjetnost 20. stoljeća nije umjetnost jezika i pisanja, već slike i filma, odnosno fotografije i filma.

Time se ušlo u raspravu svjesnosti o umjetnosti kao kopiji, odnosno reprodukciji kao ključnom problemu, a samim time i tehničkoj određenosti umjetnosti, jer je umjetnost i moderna tehnologija.

– Mislio sam da je ono što se događa 60-ih godina, kada imate kibernetiku i matematičku teoriju komunikacije koja nam je dopustila da imamo kompjutere, da to više nije ni tehnika ni tehnologija, nego riječ je o tehnosferi s kojoj mi izlazimo iz svijeta prirode, svijeta društva jer je tehnosfera mozak, i to ne bilo kakav mozak nego umjetni mozak.

Razvitak tog umjetnog mozga vidite danas, a najnovija dostignuća kompletno umjetne inteligencije idu prema onome, što ću neskromno reći, da sam napisao u pet svezaka tehnosfere, gdje imam diskusiju i polemiku čak i sa takvim velikanom kao što je Dieter Mersch koji je matematičar, glazbenik i filozof i nada se da umjetna inteligencija neće doći do onog stupnja kojeg ja u knjizi nazivam stupnjem autopoezisa, kazao je Paić te objasnio kako autopoezis označava sustav sposoban sam sebe proizvoditi i održavati, odnosno proizvoditi vlastito mišljenje.

Tehnološka transformacija

Do kraja predstavljanja govorilo se još o transformaciji tehnologije te implikacijama na društvo, kulturu i umjetnost, a kroz analizu filozofskih i umjetničkih koncepata. Paić je postavio i otvorio brojna pitanja o budućnosti humanističkih znanosti, govorio je i o povezanosti kapitalističkog sustava s prirodnim znanostima, ali i o nužnosti prilagodbe filozofskog mišljenja novim realnostima.