U lignjolovu iz barke najtradicionalniji i još uvijek najzastupljeniji je lov peškafondom s jednom ili dvije skosavice.

Peškafondo se uvijek nalazi na kraju sistema, dok se iznad njega montiraju skosavice na pramama ne dužim od desetak centimetara ili pak direktno preko zogulina na međusobnoj udaljenosti od 40 do 80 centimetara. Tako konstruiran pribor se spušta u more do dna nakon čega se podiže jedan paš – pola metra do metar, te se povremenim trzajima – skosima iz lakta prema gore, pokušava isprovocirati napad lignje i njeno kačenje.

Pogrešno je skosati naglo, brzo i snažno. Povremeno je skosanje potrebno prvenstveno zato da bi kretnjom privukli lignju koja će peškafondo ili skosavicu obuhvatiti kracima, najčešće u trenucima kad sistem miruje.

Na terenima na kojima su mogući zadjevi, umjesto peškafonda se postavlja olovnica, a umjesto dvije postavljaju se tri skosavice.

Ovakav se lov može prakticirati na sidru ili u kurentu.

I dok se u kurentu, što je zapravo svojevrsni drifting, u kratkom vremenu može pretražiti veće područje, na sidru se lovi u mjestu za što je preduvjet dobro poznavanje terena i sigurnost u izdašnost pozicije.

Ipak, ako kurenat nije prejak, idealan je lov u kojem se puštamo po poziciji.

I dok se lignje pohlepno bacaju na ponuđene skosavice, a sić se polako puni, nitko nema nikakvih ni primjedbi ni pitanja. No za razliku od takvih idealnih situacija, puno se češće događa da lignje ne žele surađivati i tada se mora posegnuti u rukav i izvući kakvu skrivenu kartu.

Puštanje po sidrenom konopu je jedna od njih.

Ukoliko se lovi na provjerenoj poziciji, u trenutku kada nastupi ‘zatišje’, dovoljno je popustiti sidreni konop desetak metara.

To je pomicanje najčešće dostatno za nastavak uspješnog lova.

A kada i na toj ‘popuštenoj’ poziciji aktivnost prestane, treba se vratiti na početnu poziciju, odnosno pokupiti prethodno popuštenih desetak metara.

Takav manevar zapravo nije ništa neobično jer se lignje manje-više uvijek linijski drže kurenta.

Između ostaloga to znači da kada se ulove dvije lignje na dvije različite točke međusobno udaljene manje od 100 metara, ostatak jata se u 90 posto slučajeva nalazi na pravcu koji povezuje te dvije točke. Potrebno je još samo otkriti dubinu na kojoj se nalaze.