Uspjela sam motivirati i obitelj, jako su sretni i ponosni na mene, kaže Alina
povezane vijesti
- U ponedjeljak počinje nova sezona “Života na vagi”: “Neka vam borba naših kandidata bude inspiracija za život!”
- Tomislav stiže u “Život na vagi”: “Bojim se za svoje zdravlje i da ću zauvijek ostati sam”
- Larisa iz Kastva zna zašto je došla u ‘Život na vagi’: ‘Želim ponovno nositi kratke majice i svoj žuti kaput!’
Sinoć je u programu RTL-a održana finalna emisija osme sezone šoua Život na vagi. Sve je cikluse prošla i na koncu pobjednicom serijala postala Alina Pantseyeva.
Rođena u Bjelorusiji, svoju je sreću pronašla u Zaprešiću. Nakon pobjede u šou, u intervjuu za naš list razgovaramo s pobjednicom Alinom.
Alina, čestitke na pobjedi u šou Život na vagi. Jeste li ulaskom u šou očekivali da ćete postati pobjednica? Jesu li vas kroz šou vodili natjecateljski ili osobni motivi?
Hvala! Često sam znala reći da smatram da zaslužujem pobjedu jer sam se zaista jako potrudila i maksimalno iskoristila svaki trenutak boravka u kući, ali moram priznati da ipak nisam vjerovala da se ta pobjeda može dogoditi. Vodili su me i osobni, a i natjecateljski motivi koje sam otkrila u showu, vodila me želja da se dokažem, to si isto nisam željela priznati u kući, ali nakon što sam se vidjela na televiziji – shvatila sam da sam se ipak htjela dokazati i imam još puno posla na nekim svojim traumama.
Prva ste žena pobjednica u osam sezona hrvatske inačice Života na vagi. S kakvim planovima ili željama ste ušli u projekt Život na vagi te kako sada gledate na njih?
Ušla sam s planovima da se konačno pokrenem u vezi mršavljenja i da ostanem na tom putu jer sam znala više puta krenuti sa zdravom prehranom ili započeti dijetu, ali sam vrlo brzo odustajala. Nadmašila sam svoja očekivanja i planove.
Pri ulasku u šou rekli ste da želite biti motivacija roditeljima i suprugu koji također imaju višak kilograma. Jeste li ih motivirali i što kažu na vaš uspjeh?
Uspjela sam motivirati i obitelj, jako su sretni i ponosni na mene, a ja sam sretna i ponosna na njih, zato što su i oni počeli mršavjeti. Najviše je skinuo moj suprug koji je, od trenutka kad sam se vratila kući, skinuo 17 kilograma! Jako sam zahvalna što je moja obitelj ozbiljno shvatila ovaj životni izazov i što su me podržali jer je najveći uspjeh moguć tamo gdje se vodi zajednička borba.
Kako opisujete svoje „Život na vagi“ televizijsko putovanje? Koliko je trajalo snimanje, kako ste se nosili s kamerama i svim televizijskim osobljem? Je li vam ovo prvo sudjelovanje u kakvom televizijskom šou?
Snimanje je trajalo tri mjeseca i nakon toga smo imali tri mjeseca kod kuće, kada smo trebali samostalno nastaviti mršavjeti, odnosno, primijeniti sve što smo naučili u kući, odnosno, kampu.
Prije nisam sudjelovala u showima, pa sam imala puno strahova.
Neki možda ne vjeruju, ali u stvarnom sam životu dosta povučena i introvertna osoba, više preferiram biti sama, ne volim puno komunicirati, tako da mi je bilo dovoljno teško nositi se s kamerama, nisam znala kako da se namjestim, jako sam se brinula i zbog mog hrvatskog jezika, zbog treme i stresa neke su mi emocije dolazile do prejakog izražaja, nisam se mogla opustiti. Pogotovo u trenucima kad sam govorila o svojim traumama, istovremeno sam osjećala strah i zbog kamera i zbog toga što sam progovorila, još u javnosti!
Ali cijela produkcijska ekipa i njihovi suradnici bili su i više nego stručni; svi su bili jako dragi, veseli, podržavali su nas, smirivali, pokušavali nam smanjiti taj stres i davali savjete.
Kakva je bila atmosfera u kući i komunikacija s drugim kandidatima i trenerima Mirnom i Edom?
Teško mi je odgovoriti na ovo pitanje jer sam često bila povučena, u slobodno sam vrijeme šetala i slušala glazbu, nisam se puno družila s ostalim kandidatima, ali nisam imala konflikata s njima i nisam primijetila da je među njima bilo nekih zaista ogromnih tenzija. Da, ponekad bi došlo do nekih razmirica, ali mislim da je to normalno kad se je o izolaciji riječ. Tako da smatram da je atmosfera bila ugodna, vidim da su se stvorila prijateljstva, generalno kao ekipa bili smo dosta složni.
Treneri su veliki ljudi, za svaku pohvalu… Uvijek su bili uz nas, naša podrška i pomoć, motivacija i inspiracija, bili su nam i psiholozi. Najviše sam komunicirala s Mirnom jer sam s njom više trenirala i imale smo zajedničke dugačke šetnje, ona je bila prva osoba kojoj sam ispričala sve o sebi i prva osoba u koju sam imala toliko povjerenja; ne znam dobro procjenjivati ljude, ali za Mirnu i nije potrebno imati čulo, vidi se na njoj da je osoba čiste duše, u njoj nema zla. Isto vrijedi i za Edina. Oboje su uvijek znali pronaći potrebnu riječ u pravom trenutku. I to što se dogodilo u finalu – nije moja, nego naša zajednička pobjeda, a isto tako je i pobjeda moje obitelji i svih ljudi koji su mi pomagali u cijelom ovom procesu. Ne smijem zaboraviti i moje kolege koji su vjerovali u mene više nego što sam sama vjerovala u sebe i koji su me umjesto torti, častili voćkama kad su slavili rođendane.
Koje ste nove navike stekli za vrijeme boravka u šou i hoće li vam faliti kuća i ostali natjecatelji?
U kući sam se odlučila fokusirati samo na sebe jer sam znala da je to jedina prilika koju mogu imati samo tamo, svakako će mi nedostajati ti „zlatni uvjeti“, a s ostalim natjecateljima se uvijek možemo naći izvan kuće i ostati u kontaktu.
Stekla sam nove navike i otkrila za sebe neke stvari koje se mogu činiti jednostavnim, ali nisam o tome razmišljala prije. Drugačije sad gledam svoje tijelo i hranu i više biram namirnice koje imaju bolju nutritivnu vrijednost, čitam sastojke, spravljam hranu za posao, smanjila sam količinu hrane i pokušavam uživati u zdravom jelu i ne gutati kao patkica kao što sam prije radila.
Do kojih ste novih saznanja došli kada je riječ o borbi s kilogramima i što biste poručili našim čitateljima da nikako rade ili, s druge strane, što je potrebno raditi ako žele izgubiti kilograme?
Ako je nešto jako fino, to se ne mora pojesti u velikim količinama i do kraja.
Oko 80% hrane mora biti kvalitetno i nutritivno bogato, a ostali postotak može se iskoristili za neke fine, ali ne toliko bogate i zdrave namirnice. Ne smije postojati jako ograničenje jer će to na kraju dovesti do prejedanja. Sve se smije jesti, ali u normalnim količinama. Skidanje kilograma je najčešće matematika, unos mora biti manji od potrošnje.
U životu su bitne pozitivne emocije, nedostatak emocija i zadovoljstva životom isto vodi do prejedanja od tuge ili iz dosade.
Po meni prvi i najbitniji korak koji bi trebao učiniti svaki čovjek koji ulazi u borbu s kilogramima – prihvatiti, zavoljeti i početi poštovati sebe.
I za kraj, na što ćete utrošiti nagradu koju ste zaslužili kao pobjednica?
Nažalost, teško mi je sada odgovoriti na ovo pitanje, nisam još sigurna kako bih mogla iskoristiti nagradu, sigurno ću dio utrošiti na fizičko i mentalno zdravlje mene i moje obitelji. Mislim da mi treba vremena da bolje razmislim o prioritetima i o tome kako je pametnije iskoristiti nagradu.