Prije nekoliko dana, kad su se u Državnom izbornom povjerenstvu iza Dragana Primorca na predaji potpisa nagruvali HDZ-ovci, predsjednik Zoran Milanović napisao je na društvenim mrežama status koji se sastojao od 1 rečenice: »Plenković predao potpise.« Aludirao je time na činjenicu da iza Primorčeve kandidature zapravo u 99 posto stoji sam premijer Andrej Plenković, odnosno da je Primorac alibi-kandidat. U svom stilu, narugao se svojem protukandidatu, a i Plenkoviću. Reklo bi se, 2 u 1.

Ali, nije trebalo proći puno, možda ni 24 sata, a već se pokazalo da ni u njegovom slučaju nije ništa drugačije. Nećemo sad podsjećati (da ne zvučimo kao Plenkovićevi advokati) da je Milanović protekloga proljeća kao predsjednik države koji po Ustavu mora biti vanstranačka osoba, došao na sjednicu Glavnog odbora jedne stranke, SDP-a. Ali ćemo konstatirati kako je SDP u Saboru u ova zadnja dva dana učinio baš sve na tragu onoga što je upravo predsjednik Milanović tražio od njih – da ne glasaju u paketu za opoziv Vlade i za Ustavni sud, ali da se novi Ustavni sud ipak izabere. Potvrdila je to njegova izjava od jučer, kad je rekao: »Nema govora o produženju mandata ustavnih sudaca. Hrvatska treba Ustavni sud da bi se održali izbori.«

Dakle, zastupnici SDP-a mogli su raditi svoj cirkus i tražiti da se ne glasa istovremeno o opozivu Vlade i Ustavnom sudu. Ali »komanda« s Pantovčaka je jasna – Ustavni sud se mora izabrati. Pa makar i u subotu.

Činjenica da predsjednik Milanović neće otići danas u Pariz na otvorenje obnovljene crkve Notre Dame nego će se posvetiti svojoj ustavnoj ulozi potvrde novog saziva Ustavnog suda, pokazuje da upravo on stoji iza odluke SDP-a da inzistira da se o USUD-u ne glasa u petak – ali da u subotu, i to po svaku cijenu.

Iako tvrdi da su njegove veze sa SDP-om samo emocionalne, te veze ipak nisu sasvim tanke. Štoviše, kao što ured premijera upravlja kampanjom za predsjedničke izbore, jednako tako i ured predsjednika upravlja taktikom i tajmingom SDP-a. A imperativ je da se Ustavni sud izabere prije predsjedničkih izbora jer u slučaju bilo kakve krize pri proglašenju rezultata, ako nema Ustavnog suda, a prije proglašenja tih rezultata, po Ustavu Pantovčak preuzima predsjednik Sabora, dakle Gordan Jandroković. Prije će svijet propasti nego da Milanović to dopusti. Radi se o tome da je Plenkovićeva kontrola nad predsjedničkim izborima, kao i Milanovićeva nad SDP-om – jednakoznačna. Nema nikakve razlike. Dvije snažne političke figure kontroliraju svaki svoje »leno«, i unutar tih političkih entiteta tome se čak nitko više i ne protivi. To ne znači da Primorac ne bi znao sam voditi svoju kampanju, da mora. Kao što ne znači ni da Siniša Hajdaš Dončić ne bi znao sam voditi SDP, da mora. Ali ovako je svima jednostavnije. Plenković i Milanović previše su jake političke figure, a i osobnosti, da bi se netko miješao u njihov kontinuirani dvoboj.

Svako jutro, oko zore, njih dvojica odbacuju rukavice i kreću u novi dvoboj. Ali ne pištoljima. To nije O.K. Corral, to je više old school dvoboj mačevima. Tu nema nužno borbe na život i smrt.

Nekad je to samo koškanje, koja prolivena kap krvi, ali ne nužno život i smrt. Ima tu i viteštva, džentlmentstva, taktike, vještine, neće jedan drugoga probosti mačem u nepoštenoj borbi. Ne, ovdje se igra po pravilima, fer i pošteno. Nije to mačevanje floretom, to je previše damsko oružje za njih dvojicu, nije ni sabljom, jer sabljom se odrubljuju glave. To je baš mač, a njih dvojica su svako jutro spremna – en garde! Upravo ova priča oko Ustavnog suda to dokazuje. Premijer i predsjednik HDZ-a Plenković spreman je na kraju pristati i da se glasanje odgodi do subote; SDP će pak učiniti štogod treba da se Ustavni sud izglasa onako kako aktualnom predsjedniku odgovara, pa i u subotu. Dragan Primorac, s druge stranke, mi građani – mi smo samo publika u njihovom od zore do sumraka mačevanju. Pobjednik je mačevalac koji prvi skupi određeni broj pogodaka, kao teorija. No, u ovom slučaju bitka ne prestaje. Jer nitko nije odredio – koji je to broj pogodaka.