Tradicionalni predbožićni susret svećenika Gospićko-senjske biskupije upriličen je u Gospiću. Održan je u dva dijela, najprije u katedrali pa u biskupskom ordinarijatu. Pokorničko bogoslužje predvodio je fra Kristijan Radas, župni vikar u Gračacu. U nagovoru je najprije istaknuo budnost i pripravnost, kao glavne značajke Došašća, a potom je, na temelju evanđeoskog izvještaja o svjedočanstvu Ivana Krstitelja, posvijestio kako je Isusov Preteča na jedan način slika svećenika “koji viče u pustinji” današnjega svijeta te u ljudima “poravnava put” za Gospodinov ulazak u njihov život.

U drugom dijelu nagovora, koji je bio i poticaj za ispit savjesti, fra Kristijan je naglasio glavne misli iz duhovnoga govora svećenicima sluge Božjega fra Ante Antića “O osobi svećenika”, u kojem na početku stoji: “Svakom je svećeniku koristno da zapita samog sebe ono što su Židovi pitali Ivana Krstitelja: Tko si ti?” U odgovoru na to pitanje, fra Ante Antić naglašava: “O svećeniče, ti ne smiješ zaboraviti da pravu sreću nećeš naći nigdje, nego u vjernom služenju Bogu!” Potom taj duhovnik sveta života posvješćuje kako je svećenik među ljudima kršćanin, a među kršćanima svećenik, te je potrebno da se stalno preispituje živi li doista kao kršćanin i kao svećenik, jer on je “Božji čovjek obasut dobročinstvima” i “njega je Krist zajedno s apostolima uvrstio u broj svojih prijatelja…” Nakon završne molitve u obredu, svećenici su pojedinačno pristupili sakramentu pomirenja.

Drugi dio susreta održan je u Ordinarijatu, gdje se na početku nazočnima obratio dijecezanski upravitelj biskupije mons. dr. Richard Pavlić, te posebno pozdravio novoimenovanog biskupa mons. Marka Medu i zaželio mu dobrodošlicu. Potom se svećenicima predstavio mons. Medo, podsjetivši najprije na neke susrete s biskupom Milom Bogovićem, te je opisao iskustvo iz pastoralnog djelovanja u župi u Ogulinu, a na kraju je iskreno iznio kako se osjećao nakon što mu je Nuncij priopćio Papinu odluku, te što je sve proživljavao u sebi i koja je previranja prošao poglavito u traženju svojega novog identiteta.
Zatim je biskup Marko održao duhovni nagovor, u kojem je glavno polazište “jako crkveno vrijeme Došašća” u čijem je središtu također osoba i uloga Ivana Krstitelja koji naviješta potrebu obraćenja, kao put za Gospodinov ulazak u naš život. Naglasio je potrebu da svećenik, promatrajući “lik Ivana Krstitelja koji je osoba Došašća, usporedi svoj život s njegovim, s ciljem otkrivanja tajne našega života”.

„Došašće (latinski: adventus) označuje vrijeme pripreme za Isusov dolazak. Ali ako se Isus rodio, tj. došao prije 2000 godina i nama će se možda postaviti pitanje, zašto se onda moramo pripremati? No jesu li vrijednosti Kristova Evanđelja ušle u ovaj svijet i naše društvo? Jesu li moralni i politički izbori i ekonomske odluke inspirirani Evanđeljem? Je li Evanđelje referentna točka iz koje se promišlja život i uređenje ovoga svijeta? Je li Isus vidljiv u našim međuljudskim odnosima koji su često zatrovani i zagađeni? Odgovor je jasan. Snaga koja budi osobne, nacionalne i svjetske izbore nije Evanđelje, nego osobni interes i probitak. Međutim, ako se ne prihvati logika Evanđelja, ništa se neće promijeniti. Samo će se izmjenjivati glumci, a komedija će uvijek ostati ista”, istaknuo je biskup Marko te dodao kako je za Gospodinov dolazak i prihvat svjetla Evanđelja koje je jedino kadro rasvijetliti tamu što se nadbila nad ovim svijetom, potrebna ozbiljna priprava, otvoreno srce i obraćenje.