RIJEKA – Do 7. prosinca u Zagrebu i Rijeci odvija se Interface Video Art Festival koji okuplja autore posvećene eksperimentiranju u području videoumjetnosti i stvaranju novih inovativnih filmskih formi. I ovogodišnji se program temelji na istraživanju novih medija, videoumjetnosti i eksperimenta u filmskom mediju te nudi uvid u stvaralaštvo šireg kruga umjetnika bez unaprijed zadanih kustoskih okvira, s fokusom na predstavljanje umjetnika mlađe generacije. Više o programu i značaju festivala razgovarali smo s Davidom Lušičićem.

Novi mediji u fokusu

Ovo je peto izdanje Interface Video Art Festivala. Što je bio vaš motiv za osnivanje Interfacea kao samostalne manifestacije posvećene novim medijima i videoumjetnosti?

– Ovaj festival nastao je na temelju razvoja nekoliko programa koji su započeli još 2010. godine kroz popratni sadržaj Hartera festivala, usmjeren na vizualne umjetnosti. Taj program je bio fokusiran na nove medije, interaktivne umjetničke instalacije u javnim prostorima te suradnju s Akademijom primijenjenih umjetnosti u Rijeci, a trajao je do 2013 godine. U tom periodu je i Festival Hartera doživljavao svoj vrhunac, a kroz ovaj program izveden je čitav niz projekcija, koncertnih audio-video performansa, studentskih postava te instalacija gostujućih renomiranih umjetnika. Od 2012. godine pokrenuli smo Galeriju Greta u Zagrebu, pa se ovaj program razvijao i kroz galerijske aktivnosti, a od 2014. i kao samostalna manifestacija posvećena novim medijima i videoartu. Za vrijeme pandemije, kroz daljnji razvoj ovog programa, pokrenuli smo online festival fokusiran na videoart i eksperimentalne filmske forme te omogućili umjetnicima da nastave s prezentiranjem svog rada. Uz glavni program, nastavili smo i s popratnim sadržajima koji uključuju edukacije, razgovore, predavanja te promotivne događaje. No, kako je došlo do logičnog zasićenja s online formatima, kroz protekle tri godine postepeno smo počeli vraćati program uživo, prvo u Art-kino Croatia, a ove godine i u galerijske i umjetničke prostore poput Atelijera Žitnjak te Galerije O.K. te u Dokukino KIC. Od sljedeće godine konačno će svi prijavljeni filmovi uz dostupnost na web-platformi biti projicirani i u Rijeci i u Zagrebu.

Pažljivo odabrana selekcija

Ovogodišnji festival okuplja 30 radova iz 20 zemalja. Kako ste birali filmove i koji su kriteriji bili ključni za selekciju?

– Imamo nekoliko modela prema kojima donosimo odluke o tome što će biti prikazano na festivalu. Jedan dio programa čine pozvani autori koje selektira Ivan Ramljak, na temelju svoje selekcije radova s Rotterdam Film Festivala. Drugi dio radim osobno, kroz kontakte s domaćim i stranim umjetnicima. Treći, vrlo značajan dio programa, dolazi iz otvorenog poziva putem platforme FilmFreeway, koja omogućuje široki pristup umjetnicima iz cijelog svijeta, te je ovim putem tijekom pandemije koronavirusa taj broj dosegao čak i do 2. 500 prijava godišnje. Osnovni kriteriji za odabir, osim što je ograničen na kratkometražne filmove do 30 minuta trajanja, fokusiran je na kvalitetu rada, propitivanje granica medija, te na nastojanje da se publici pruži prilika da vide i čuju nešto što inače nemaju priliku iskusiti. Gledatelji ovdje mogu značajno proširiti svoje vidike i upoznati se s aktualnim videoradovima iz cijelog svijeta. Posebno nam je važna i geografska raznolikost, no i činjenica da uz aktualne filmove koji su već prepoznati i nagrađeni na drugim festivalima pružamo priliku umjetnicima koji se prvi put predstavljaju javnosti. Program festivala i ove godine uključuje pažljivo odabranu selekciju filmova iz Sarajeva, Oberhausena, Rotterdama i Dokufesta. Radi se o izuzetnim radovima koji, iako možda nisu za svakoga, pružaju priliku publici da iznenadi svoja osjetila te se suoči s izazovom promišljanja nečeg novog i drukčijeg, što inače ne bi imala priliku vidjeti.

Dio programa se odvija u Zagrebu, u Atelijeru Žitnjak i Dokukinu. Što se sve događalo posljednjih par dana?

– Zagrebački dio programa održava se na dvjema lokacijama, u Atelijerima Žitnjak i završno u Dokukinu KIC gdje će biti održane projekcije međunarodne festivalska selekcije. U Atelijerima Žitnjak naglasak je na predstavljanju pojedinih hrvatskih autora. Među njima su Miro Manojlović, Ana Hušman, Vladislav Knežević, Zdravko Mustać s premijerom svog novog filma, te zadnji film, nažalost preminulog Ivana Faktora koji je montirao i producirao Damir Čučić. Filmovi se predstavljaju u obliku grupne projekcije te u formi pojedinačnih prezentacija. Prvo predstavljanje Vladislava Kneževića na kojemu je autor imao priliku prezentirati više svojih radova i razgovarati s publikom, pokazalo se vrlo uspješnim formatom koji planiramo nastaviti i tijekom sljedeće godine.

Foto Vedran Karuza

Riječki dio programa

Što nas pak očekuje u riječkom dijelu programa?

– U Rijeci ove godine imamo izuzetno kvalitetan program s projekcijama u Art-kinu, videoinstalacijama u Galeriji O.K. te promotivnim programom u VBZ knjižari. Riječka publika ima jedinstvenu priliku, u optimalnim kinouvjetima, vidjeti vrhunsku selekciju aktualnih eksperimentalnih filmova koji variraju od dokumentarnih do animiranih filmskih formi. Uz odabrane filmove s recentnog izdanja Rotterdam Film Festivala, ovogodišnja selekcija uključuje i filmove koji su bili prikazivani i nagrađivani na Oberhausen festivalu, Dokufestu i Sarajevo Film Festivalu te filmove domaćih filmskih autora. Uz filmove Mira Manojlovića, Ane Hušman te film Ivana Faktora koji je doslovno sniman u posljednjim trenucima života, tu posebno mogu istaknuti filmove »Crazy Lotus« Naween Noppakun iz Tajlanda, te nagrađivani film »Like a Sick Yellow« Norike Sefae iz Kosova. U Galeriji O.K. bit će predstavljen posljednji film Zdravka Mustaća »Zrak« u formi videoinstalacije. Osim toga, izuzetna mi je čast da ćemo ove godine u prostoru VBZ-ove knjižare ugostiti promociju knjige Žarka Paića, jednog od naših najvažnijih mislilaca, filozofa i teoretičara medija koji je prošle godine objavio dvije knjige – »Knjiga lutanja« i »O filozofiji filma: Slike događaja«. Promocije će se dogoditi 5. prosinca, dan nakon projekcija. Radi se o događaju koji se ne propušta.

Interface se fokusira na istraživanje novih medija i eksperimentiranje u filmskom jeziku. Koliko uspijevate pronaći publiku za ove sadržaje? Smatrate li da je hrvatska publika otvorena prema radovima koji dolaze iz različitih kulturnih i filmskih tradicija?

– Danas su ljudi prilično inertni, komotni, no i iscrpljeni dnevnim obavezama, pa na kraju dana teško napuštaju svoju ugodnu zonu i odlučuju se postati dijelom publike nekog događaja. Puno je lakše pogledati najavu programa ili trailer filma te kliknuti »lajk«. Pravu publiku je doslovno potrebno »nagovoriti« da dođe, posebno kad je riječ o specifičnim kategorijama poput eksperimentalnog filma ili videoumjetnosti. No, to je izazov s kojim se suočavaju i ostali festivali, ne samo oni koji se bave rubnim audiovizualnim formama. Stvoriti publiku za ovakve sadržaje zahtijeva puno truda. Potrebno je pokrenuti cijeli niz promotivnih aktivnosti, uložiti značajan napor u odnose s javnošću i osmisliti ciljane kampanje kako bi se privukli gledatelji. No, najčešće na kraju sve ovisi o direktnim komunikacijama s ciljanom publikom poput poziva studentima s Akademije i slično.

Filmovi na web-stranici

Filmove s festivala može se pogledati i na vašoj web-stranici. Rijetko kada se ovo može vidjeti, da su videa i filmovi, odnosno bilo kakvi sadržaji, zapravo javno dostupni svima…

– Da. Prava je rijetkost da su baš svi filmovi dostupni publici na web-stranici. Kod ostalih festivala to nije slučaj, no mi se trudimo održati javnu dostupnost cijelog sadržaja. Distributeri filmova vrlo su izričiti u svojim zahtjevima, a mi smo obvezni poštovati dogovore i prava koja se plaćaju za određeni period prikazivanja, tako da će neki od tih filmova biti dostupni isključivo za publiku u Hrvatskoj. Svi filmovi će biti online u periodu od 2. do 8. prosinca.

Što vas je nagnalo na ovu vrstu otvorenog koncepta i koliko je zapravo teško izgurati takvu priču?

– Nama je apsolutni prioritet zadržati tu otvorenost. To je naš uvjet i gotovo svi autori i distributeri ga poštuju. Inače je uobičajeno da su na festivalima filmovi dostupni isključivo akreditiranim gostima, no nama je prioritet da otvaramo sadržaj cijeloj javnosti. Ove godine se dogodilo prvi put da imamo izniman slučaj da jedan film, koji će biti prikazan u kinima, neće biti dostupan online. To je razumljivo s obzirom na to da se radi o filmu u ranoj fazi svoje festivalske distribucije. No to je izuzetak.

Film »Via Roma u Rijeci«

I sami se bavite filmom, upravo je vaš film »Galeb« objavljen ove godine, a prijavili ste se i za funkciju ravnatelja MMSU-a u Rijeci. Što vam je dalje u planu, čime se, osim festivalom, sada bavite?

– Što se tiče mog angažmana u kulturi, radi se o paralelnom radu na projektima koji se realiziraju kroz umreženje Greta, koje je stasalo na temeljima dugogodišnjeg vođenja Galerije Greta, te pozivnim angažmanima na evaluacijama međunarodnih kooperativnih kulturnih projekata. S obzirom na to da iza sebe imam više od dvadeset godina iskustva u raznim sferama društvenog, kulturnog, umjetničkog i produkcijskog djelovanja, prijava na poziciju ravnatelja bila je dio moje odgovornosti da u danom trenutku ponudim najbolju viziju novog, progresivnijeg načina djelovanja. No, sada sam u potpunosti posvećen produkciji koju razvijam već deset godina te paralelno radim na nekoliko filmskih projekata koji su u različitim fazama realizacije. Od razvoja scenarija, pripreme projekata, izvedbe snimanja pa do postprodukcije. Trenutni prioritet je snimanje mog dokumentarnog filma »Via Roma u Rijeci« i montaža eksperimentalnog filma »Wolfgang Gring« na kojem surađujem s likovnim umjetnikom Svenom Klobučarom. Ta dva filma su trenutno u intenzivnim fazama realizacije i zahtijevaju najviše pažnje.