Unatrag petnaestak dana mediji su se bavili svjetskom klimatskom konferencijom koja je održana u glavnom gradu Azerbajdžana, Bakuu, smještenom na obali Kaspijskog jezera, najvećeg na svijetu, čija se razina posljednjih desetljeća drastično spušta, a površina smanjuje. Kao i obično, kada se raspravlja o klimi, konferencija je obilovala dijametralno suprotstavljenim stavovima bogate manjine i siromašne većine. Nakon teška i iscrpljujuća pregovaranja usvojeni su kompromisni zaključci, a kako će se provoditi, pokazat će godine što dolaze. Nije dobro, tome svakodnevno svjedočimo, a pomake na bolje ne vidimo.

O klimi se nedavno i u nas raspravljalo, bez medijske pompe, ali na visokoj znanstvenoj razini. U Zadru je održan znanstveno-stručni skup s temom »Prilagodbe na klimatske promjene i očuvanje morskih ekosustava Jadranskog mora«. U medije su naknadno dospjeli tek zaključci trodnevnog rada. Zadarskom skupu nazočilo je pedesetak znanstvenika, stručnjaka i profesora, među kojima nekolicina iz inozemstva. Respektabilan sastav, čiji zaključci imaju odgovarajuću specifičnu težinu i po njima bi trebali postupati svi na koje se odnose.

Klimatske promjene

Uvodno se ističe da »globalnu važnost i hitnost teme konferencije potvrđuju neki novi dokumenti, objavljeni nakon skupa. Svjetski fond za prirodu (WWF) objavio je početkom listopada izvještaj o stanju planeta 2024., u kojem je navedeno da je u svega pedesetak godina došlo do alarmantnog smanjenja (preko 70 %) veličine praćenih prirodnih populacija. Podsjetimo, zdravi ekosustavi ljudima i ostalim živim vrstama osiguravaju životne uvjete na Zemlji, a isto tako povećavaju otpornost prema klimatskim promjenama. Glavne ugroze su izravno povezane s utjecajem čovjeka: gubitak i degradacija staništa, klimatske promjene, pretjerano iskorištavanje i iscrpljivanje rezervi i resursa, širenje invazivnih vrsta i bolesti.« Ne treba puno razmišljati, pa da spoznamo – sve navedeno odnosi se i na naše more. Nije nam velika utjeha kada često pročitamo konstataciju da je Jadran u dobrom stanju, puno boljem u odnosu na neka druga mora.

Objava svih zaključaka iziskivala bi više novinskog prostora. Zato sam se usredotočio na neke od njih, smatrajući ih važnijima, odnosno čitateljstvu zanimljivijima. Neke citiram, druge prepričavam. Prvi je onaj na kojia posljednjih godina upozoravaju s više razina, svi se zaklinju u neophodnost promjene odnosa prema prirodi, a time i klimi, ali njih nema na vidiku. Taj zaključak glasi: »Klimatske promjene postaju sve veći izazov za ekosustave, ali i ljudsku zajednicu. Globalno zatopljenje, potaknuto rastućom koncentracijom stakleničkih plinova, uzrokuje značajne promjene u vremenskim obrascima i pojačava učestalost ekstremnih vremenskih pojava. U Europi se posljednjih godina bilježi porast broja i intenziteta toplinskih valova, suša, poplava i nevremena. Prema klimatološkim podacima, 2023. je bila druga najtoplija godina u Europi, s rekordnim brojem dana s »ekstremnim toplinskim stresom« (osjećaj kao da temperatura prelazi 46 °C). Također postoji sve izraženiji trend povećanja broja dana s barem »jakim toplinskim stresom« (osjećaj temperature između 38 i 46 °C) diljem Europe.«

Nestajanje obale

Opsežan zaključak konkretno govori o Jadranskom moru i očuvanju života u njemu i oko njega. On glasi: »Morska zaštićena područja u Jadranu od presudne su važnosti za očuvanje biološke raznolikosti, usluga ekosustava i prirodnih resursa, što doprinosi otpornosti na klimatske promjene. Trenutno je zaštićeno tek 12 % površine hrvatskih morskih područja, no do 2030. planira se proširenje zaštite na dodatnih 18 % u šest ključnih područja značajnih za ptice, morske kornjače i dupine. Trećina tih zaštićenih zona bit će proglašena »no take« područjima, gdje će biti posve zabranjen izlov kako bi se omogućila potpuna regeneracija ekosustava… Određivanju morskih područja koja trebaju biti zaštićena pripomoći će rezultati Nacionalnog projekta kartiranja staništa. Dosad je uspješno kartirano 51 % staništa Jadranskog mora. U planu je i regulacija sidrenja u livadama posidonije, s ciljem obnove ovog ključnog staništa. Zaštitu od utjecaja klimatskih promjena trebaju i područja važna zbog geološke raznolikosti. Mali postotak Hrvatske obale građen je od klastičnih stijena koje su podložnije mehaničkom trošenju, primjetnom i na manjoj vremenskoj skali (mjeseci, godine). Zbog intenzivnih nepredvidivih oborina, tijekom sve češćih oluja vezanih uz klimatske promjene, klifovi građeni od klastičnih stijena podložniji su eroziji, te je u budućnosti moguće povlačenje takvih obala.«

»Ekstremno cvjetanje mora u sjevernom Jadranu, poput onog zabilježenog u lipnju 2024. godine, rezultat je složenog djelovanja klimatskih i okolišnih čimbenika, uključujući tople zime, izraženo raslojavanje mora, pojačani dotok rijeke Pad te dodatni atmosferski unos nutrijenata. To sve potiče intenzivnu fitoplanktonsku i mikrobiološku aktivnost, ekstremno cvjetanje mora i hiperprodukciju organskog materijala. Tako su početkom lipnja 2024. sluzave nakupine ponovno preplavile sjeverni Jadran uz zapadnu obalu Istre. Ovakve pojave zbog klimatskih promjena i ekstremnih vremenskih uvjeta postaju sve intenzivnije i šire se velikim područjem te se sve češće pojavljuju i na lokacijama gdje ih do sad nikada nije bilo. Razumijevanje tih procesa zahtijeva multidisciplinarna istraživanja kako bi se preciznije predvidjeli i eventualno ublažili njihovi negativni učinci na ekosustav Jadranskog mora.«

Indikator klimatskih promjena je i broj novozabilježenih vrsta u Jadranu. One predstavljaju značajnu prijetnju Jadranskom moru jer mogu uzrokovati značajne ekološke promjene i smanjiti bioraznolikost. Sve je veći broj novih vrsta želatinoznog zooplanktona, te invazivnih vrsta algi koje se sve više šire. O novim vrstama riba posljednjih se godina dosta piše.

Balastne vode

Brodske luke, stoji u jednom od zaključaka, žarišta su za unošenje invazivnih vrsta putem balastnih voda. Prosječan godišnji unos balastnih voda u Jadransko more iznosi 10 milijuna prostornih metara, uz očekivani porast. U jednom njihovom prostornom metru može se nalaziti do nekoliko milijuna jedinki planktonskih organizama. Od rujna ove godine svi brodovi obavezni su koristiti sustave za tretiranje balastnih voda, što značajno smanjuje brojnost organizama koje one sadrže. Međutim, čak i mali broj preostalih organizama može biti ugrožavajući. Hrvatska je 2004. potpisala Međunarodnu konvenciju o upravljanju balastnim vodama, što je važno zbog zaštite bioraznolikosti.