Što se čita u Remetincu

Dugo nitko nije napravio neku reklamu knjizi kao Beroš pri izlasku iz Remetinca. Preko noći je rasprodana

Kim Cuculić

Foto Davor Puklavec PIXSELL

Foto Davor Puklavec PIXSELL

Bill Gates je za »Faktologiju« napisao da je to jedna od najvažnijih knjiga koju je u životu pročitao



Često imamo priliku čitati razne izvještaje o tome koje se knjige najviše čitaju, kupuju i posuđuju u Hrvatskoj, koja je inače poznata kao zemlja u kojoj se slabo čita. Prema jednoj statistici za 2024. godinu, u prosjeku u Europskoj uniji 53 posto ljudi pročita barem jednu knjigu godišnje, a u Hrvatskoj samo 42 posto. Na vrhu su Švicarci s 81 posto.


Rijetko koja knjiga nađe se i u središnjem televizijskom dnevniku. No ovih dana to se promijenilo i jedna je knjiga preko noći postala hit, toliki da je Hrvati u tolikoj mjeri traže da je u vrlo kratkom vremenu rasprodana. Vjerojatno nikad veću reklamu jednoj knjizi na domaćem knjižnom tržištu napravio je bivši ministar zdravstva Vili Beroš, koji je zbog afere »Mikroskopi« deset dana odležao u zatvoru pa je tamo, u samici, imao vremena čitati knjige. Kad su ga pustili iz Remetinca, vidjelo se da u rukama drži neku knjigu. Novinarima koji su ga dočekali ispred zatvora to nije promaknulo te su ga odmah i upitali o kakvoj je knjizi riječ. Beroš je pokazao naslovnicu na kojoj piše »Faktologija – Deset razloga zašto pogrešno vidimo svijet i zašto je sve mnogo bolje nego što mislimo«, a zatim odgovorio: »Sjajnu knjigu čitam. Govori o medijskoj percepciji stvarnosti. Govori o globaliziranju određenih ideja i jednostranom izvještavanju. Svima bih preporučio da je pročitaju. Dvaput sam je pročitao!«


Ne znamo je li Beroš knjigu čitao dvaput u zatvoru, ili ju je već i prije pročitao, no to je dokaz da se knjiga od gotovo 400 stranica može »progutati« u desetak dana. Doznali smo da je knjigu prije četiri godine objavio V.B.Z. i sad je zbog Beroša jednostavno planula pa se nakladnik odlučio za dotisak. U opisu knjige je navedeno: »Kada nam netko postavi jednostavna pitanja o globalnim trendovima: koliki postotak svjetskog stanovništva živi u siromaštvu, zašto se broj ljudi u svijetu povećava, koliko djevojčica završava osnovnu školu, sustavno biramo pogrešne odgovore. Toliko pogrešne da će čimpanza, koja odgovore bira nasumice, uvijek bolje pogoditi od učitelja, novinara, dobitnika Nobelove nagrade ili investicijskog bankara.




Hans Rosling, vrsni švedski liječnik i statističar, uz pomoć Anne Rosling Rönlund i Ole Roslinga u ‘Faktologiji’ predstavlja novo radikalno objašnjenje zašto se to događa i otkriva deset instinkata koji iskrivljuju našu perspektivu – od naše sklonosti da dijelimo svijet u dvije kategorije (obično na ‘nas’ i ‘njih’) preko načina na koji konzumiramo sadržaje koje nam serviraju mediji (a koji potiču naš strah) do toga kako percipiramo napredak (pri čemu vjerujemo da se većina stvari pogoršava). Naš je problem što smo zapravo nesvjesni svoga neznanja i što predrasude koje nosimo duboko u sebi utječu čak i na naša nagađanja. Ipak, unatoč svim svojim manama, svijet je mnogo bolji nego što mi to mislimo. No kada lošim vijestima dopustimo da poprime divovske razmjere umjesto da uvažimo sliku svijeta utemeljenu na činjenicama, ne možemo se više fokusirati na stvari koje uistinu predstavljaju najveću prijetnju. Ova nadahnjujuća knjiga, neizostavan i važan priručnik s mnoštvom anegdota i potresnih priča, otvorit će vam oči i zauvijek promijeniti način na koji promatrate svijet.«


Bill Gates je za »Faktologiju« napisao da je to jedna od najvažnijih knjiga koju je u životu pročitao, i nužan vodič za pogled na svijet. Vezano za to moramo se zapitati zašto je za tešku korupciju optuženi Vili Beroš za zatvorsku lektiru odabrao baš ovu knjigu, kao neku vrstu obrane od svega onoga za što ga se optužuje. Beroš tvrdi da je nevin, što će i dokazati, a uz pomoć »Faktologije« pokušava nas uvjeriti da je sve to što se događalo s mikroskopima, Zrikavcima, Malim i Velikim zapravo konstrukcija koju su u cilju iskrivljavanja činjenica i stvaranja krive percepcije stvorili mediji. Tako otkad se doznalo za ovu koruptivnu aferu nije bilo bitno istražiti je, nego su se vladajući najviše bavili time kako je ona uopće »iscurila« u javnost i tko je novinarima dostavio informacije. Sve se kod nas na kraju svede na to da je najvažnije »zaustaviti Reuters«.