Riječka gradska vlast je slijepa pored zdravih očiju i dopušta da se s gradskim poslovnim prostorima radi što se kome hoće
Svaka vlast ima krimen kada je riječ o odnosu s privilegiranim poslovnim subjektima. Pa tako i riječka vlast. Jedan od krimena riječke vlasti je poslovni odnos s tvrtkama u vlasništvu Mirka Pavičića.
Taj krimen traje desetljećima, a nema nikakve sumnje da će trajati i dalje. Možda u manjem obimu, ali činjenica je da tvrtke u vlasništvu Mirka Pavičića i dalje u najvećem dijelu gospodare gradskim poslovnim prostorima, među kojima su i neki od najatraktivnijih na Korzu.
Valja biti pošten i priznati da je do procvata poslovnih odnosa između Pavičićevih tvrtki i Grada Rijeke došlo za mandata bivšega gradonačelnika Vojka Obersnela i da je dobar dio tih poslovnih veza naslijedio aktualni gradonačelnik i dugogodišnji Obersnelov zamjenik Marko Filipović.
Što ga ne abolira od, u najmanju ruku, moralne odgovornosti. I posljedično zbog štete prema gradskom proračunu. Da je tome tako, svjedoči i činjenica da je Grad Rijeka izgubio na Trgovačkom sudu u Rijeci spor protiv tvrtke Zbig d.o.o. koju je osnovala krovna Pavičićeva tvrtka Amec Rijekatekstil. Tužbom je Grad Rijeka potraživao preko 660.000 eura koje je Zbig ostvario naplaćivanjem podzakupa tvrtki H&M godinama.
Riječ je o gradskom poslovnom prostoru Karoline Riječke koji je Zbig izlicitirao 2012. godine, a onda od 2013. godine do kraja 2019. godine naplaćivao podzakup koji je bio veći od izlicitirane cijene na javnom natječaju.
Ono što je indikativno je da Grad Rijeka za takav aranžman nije znao sve dok u rujnu 2019. godine nisu dobili informaciju da takav poslovni aranžman zanima istražitelje Uskoka. Čini se da bi se poslovni odnos pun idile između Grada Rijeke i Zbiga s jedne strane, te Zbiga i H&M-a s druge, nastavio unedogled, kao što je to slučaj s podzakupima u nekim drugim poslovnim prostorima, da USKOK nije krenuo u istragu.
S obzirom na to da riječka gradska vlast još od kaznene prijave koju je Policijska uprava primorsko-goranska podnijela zbog upravljanja riječkim tržnicama puše i na hladno, brže-bolje je raskinut ugovor sa Zbigom i pokrenut je sudski postupak za naknadu podzakupnine koju je Pavičićeva tvrtka godinama naplaćivala.
Što se tiče prvostupanjske presude Trgovačkog suda u Rijeci i žalbe Grada Rijeke o kojoj će se očitovati Visoki trgovački sud, neka o tome razbijaju glavu pravnici. Što se tiče iznosa bez kojega je Grad Rijeka za sada, a moguće i zauvijek, ostao, neće Grad Rijeka bankrotirati jer su nestajali i puno veći iznosi.
No, ono o čemu valja i te kako raspravljati je činjenica da su tvrtke u vlasništvu Mirka Pavičića godinama u poslovnom odnosu s Gradom Rijekom, da se godinama priča o ubiranju podzakupa i u nekim drugim slučajevima. Ta je tema u aktualnom sazivu Gradskog vijeća u nekoliko navrata raspravljana u Gradskoj vijećnici.
Nekoliko je gradskih vijećnika javno izreklo ime Mirka Pavičića kao privilegiranog poduzetnika, etiketirajući ga, s punim pravom, kraljem Korza. Pitali su gradski vijećnici aktualnog gradonačelnika Filipovića kako je moguće da Grad Rijeka i dalje tolerira poslovne aranžmane s tvrtkama u vlasništvu kralja Korza, pitali su i što se događa s tvrtkom Zbig i kako je moguće da ona godinama naplaćuje podzakup u poslovnom prostoru koji je gotovo nasuprot gradske uprave, a da to na Korzu 16 nitko ne zna.
Teško je povjerovati da do Korza 16 nisu došle informacije da se tvrtki koja je u podzakupu naplaćuje podzakupnina koja je veća od na javnom natječaju izlicitirane cijene. Čak i kada bi tako bilo, to je kompromitantno za gradsku vlast koja ne zna što se događa s najatraktivnijim poslovnim prostorima.
Bit će prije da se znalo, ali da ni do kakvog djelovanja nije došlo. Opravdanje je da Grad Rijeka nema ovlasti provjeravati ono za što ovlasti imaju državne institucije kao što je Porezna uprava.
Otprilike takav je argument koristio u raspravama na Gradskom vijeću i Filipović. Koji rijetko gubi kontrolu, ali i te kako ju je gubio kada ga se optuživalo za privilegiranje Pavičićevih tvrtki. Riječka gradska vlast je slijepa pored zdravih očiju i dopušta da se s gradskim poslovnim prostorima radi što se kome hoće.
Točnije, što se Pavičiću hoće. I to godinama, gradskoj upravi ispred nosa. Gradskoj upravi koja je reagirala tek kada je vrag došao po svoje, odnosno kada je iz Uskoka proslijeđen upit o poslovnom odnosu s tvrtkom Zbig.
Damir Cupać
Tko s vragom tikve sadi…
Damir Cupać
28. studeni 2024 07:46
Foto Vedran Karuza
Riječka gradska vlast je slijepa pored zdravih očiju i dopušta da se s gradskim poslovnim prostorima radi što se kome hoće
Svaka vlast ima krimen kada je riječ o odnosu s privilegiranim poslovnim subjektima. Pa tako i riječka vlast. Jedan od krimena riječke vlasti je poslovni odnos s tvrtkama u vlasništvu Mirka Pavičića.
Taj krimen traje desetljećima, a nema nikakve sumnje da će trajati i dalje. Možda u manjem obimu, ali činjenica je da tvrtke u vlasništvu Mirka Pavičića i dalje u najvećem dijelu gospodare gradskim poslovnim prostorima, među kojima su i neki od najatraktivnijih na Korzu.
Valja biti pošten i priznati da je do procvata poslovnih odnosa između Pavičićevih tvrtki i Grada Rijeke došlo za mandata bivšega gradonačelnika Vojka Obersnela i da je dobar dio tih poslovnih veza naslijedio aktualni gradonačelnik i dugogodišnji Obersnelov zamjenik Marko Filipović.
Što ga ne abolira od, u najmanju ruku, moralne odgovornosti. I posljedično zbog štete prema gradskom proračunu. Da je tome tako, svjedoči i činjenica da je Grad Rijeka izgubio na Trgovačkom sudu u Rijeci spor protiv tvrtke Zbig d.o.o. koju je osnovala krovna Pavičićeva tvrtka Amec Rijekatekstil. Tužbom je Grad Rijeka potraživao preko 660.000 eura koje je Zbig ostvario naplaćivanjem podzakupa tvrtki H&M godinama.
Riječ je o gradskom poslovnom prostoru Karoline Riječke koji je Zbig izlicitirao 2012. godine, a onda od 2013. godine do kraja 2019. godine naplaćivao podzakup koji je bio veći od izlicitirane cijene na javnom natječaju.
Ono što je indikativno je da Grad Rijeka za takav aranžman nije znao sve dok u rujnu 2019. godine nisu dobili informaciju da takav poslovni aranžman zanima istražitelje Uskoka. Čini se da bi se poslovni odnos pun idile između Grada Rijeke i Zbiga s jedne strane, te Zbiga i H&M-a s druge, nastavio unedogled, kao što je to slučaj s podzakupima u nekim drugim poslovnim prostorima, da USKOK nije krenuo u istragu.
S obzirom na to da riječka gradska vlast još od kaznene prijave koju je Policijska uprava primorsko-goranska podnijela zbog upravljanja riječkim tržnicama puše i na hladno, brže-bolje je raskinut ugovor sa Zbigom i pokrenut je sudski postupak za naknadu podzakupnine koju je Pavičićeva tvrtka godinama naplaćivala.
Što se tiče prvostupanjske presude Trgovačkog suda u Rijeci i žalbe Grada Rijeke o kojoj će se očitovati Visoki trgovački sud, neka o tome razbijaju glavu pravnici. Što se tiče iznosa bez kojega je Grad Rijeka za sada, a moguće i zauvijek, ostao, neće Grad Rijeka bankrotirati jer su nestajali i puno veći iznosi.
No, ono o čemu valja i te kako raspravljati je činjenica da su tvrtke u vlasništvu Mirka Pavičića godinama u poslovnom odnosu s Gradom Rijekom, da se godinama priča o ubiranju podzakupa i u nekim drugim slučajevima. Ta je tema u aktualnom sazivu Gradskog vijeća u nekoliko navrata raspravljana u Gradskoj vijećnici.
Nekoliko je gradskih vijećnika javno izreklo ime Mirka Pavičića kao privilegiranog poduzetnika, etiketirajući ga, s punim pravom, kraljem Korza. Pitali su gradski vijećnici aktualnog gradonačelnika Filipovića kako je moguće da Grad Rijeka i dalje tolerira poslovne aranžmane s tvrtkama u vlasništvu kralja Korza, pitali su i što se događa s tvrtkom Zbig i kako je moguće da ona godinama naplaćuje podzakup u poslovnom prostoru koji je gotovo nasuprot gradske uprave, a da to na Korzu 16 nitko ne zna.
Teško je povjerovati da do Korza 16 nisu došle informacije da se tvrtki koja je u podzakupu naplaćuje podzakupnina koja je veća od na javnom natječaju izlicitirane cijene. Čak i kada bi tako bilo, to je kompromitantno za gradsku vlast koja ne zna što se događa s najatraktivnijim poslovnim prostorima.
Bit će prije da se znalo, ali da ni do kakvog djelovanja nije došlo. Opravdanje je da Grad Rijeka nema ovlasti provjeravati ono za što ovlasti imaju državne institucije kao što je Porezna uprava.
Otprilike takav je argument koristio u raspravama na Gradskom vijeću i Filipović. Koji rijetko gubi kontrolu, ali i te kako ju je gubio kada ga se optuživalo za privilegiranje Pavičićevih tvrtki. Riječka gradska vlast je slijepa pored zdravih očiju i dopušta da se s gradskim poslovnim prostorima radi što se kome hoće.
Točnije, što se Pavičiću hoće. I to godinama, gradskoj upravi ispred nosa. Gradskoj upravi koja je reagirala tek kada je vrag došao po svoje, odnosno kada je iz Uskoka proslijeđen upit o poslovnom odnosu s tvrtkom Zbig.