PULA – U povodu predstojećeg, 30. Sa(n)jma knjige u Istri, razgovarali smo s Magdalenom Vodopija, direktoricom Sa(n)jam knjige u Istri.

Bardovi kojih više nema

Kada ste, prije trideset godina, započeli sa Sajmom knjige u Istri, kao manifestacijom koja je tada bila prodajnog karaktera, ali nešto novo u Puli, jeste li mogli zamisliti da će to postati jedan od najiščekivanijih događaja u Puli krajem studenoga – početkom prosinca?

– Nije se u to vrijeme razmišljalo što će biti sutra. Mi smo bili sretni što smo slobodni i možemo slobodno raditi. Govorim o 1995., o godini u kojoj je rat napokon završio. Ako pogledate tu godinu u Puli, ali i u većem dijelu Hrvatske, vidjet ćete nebrojeno puno kulturnih inicijativa, iskoraka koje sada ne možete ni zamisliti. Vladao je veliki zanos u kulturi, kao da smo svi željeli nadoknaditi godine beznađa, okrenuti stranicu i krenuti u novi svijet. Naš je bio Sajam.

Mikrokozmosi su u biti suština, bit sajamskog programa koji je promijenio kroz godine i lokacije i tematske cjeline, ali je zadržao koncept predstavljanja raznih mikrokozmosa koji su ujedno i makrokozmosi, od zavičajne tematike do one svjetske.

– Dobro ste primijetili, Sajam jest mikrokozmos za sebe, ali jako otvoren drugom i drukčijem. Kroz protekla tri desetljeća smo se uvijek pokušavali ogledati u velikom svijetu i istovremeno dovoditi taj isti svijet k nama, da nas vide onakvima kakvi jesmo. Pokazalo se da je naš mali poluotok i ono što radimo itekako zanimljivo svjetskim autorima koji su dolazili na Sajam, prepoznavali univerzalno u nama, ali i ono autentično, specifično, što i mi ponekad ne primjećujemo.

Iako je to nezahvalno pitanje, postoji li neki Sa(n)jam koji vam je bio najspecifičniji?

– Postoje ti »prijelomni« Sajmovi, poput sedmog kada smo prvi put ušli u Dom hrvatskih branitelja i osim Sajma postali i festival knjige. Tada nam se priključuje Mauricio Ferlin koji je Sajam nazvao Sa(n)jam knjige i stvorio Pufku. Prijelomni je i deveti kad smo prvi put imali zemlju-gosta, i to Češku, zahvaljujući velikom prevoditelju i velikom prijatelju Sajma, Dušanu Karpatskom, pa ogroman program PEN u Puli s nizom inozemnih autora, uobličen zahvaljujući Sibili Petlevskoj. Te smo se godine stvarno osjećali kao dio svijeta. Po svemu prijeloman je i 10. Sajam na koji nam stiže budući nobelovac Orhan Pamuk, veliki Claudio Magris, američka pjesnikinja Tess Gallagher, a s pozornice progovaraju Arsen Dedić, Luko Paljetak, Mirko Kovač, Dragutin Tadijanović, Nikica Petrak, Vjeran Zuppa, da spomenem samo one kojih više nema. Na 10. Sajmu dogodio se i prvi Kiklop na brodu Dalmacija. Dolazak Umberta Eca na 12. Sajam neponovljiv je događaj u povijesti Sajma. Eco je tada prvi i zadnji put nastupio u Hrvatskoj i donio nam onaj svijet kojem smo željeli pripadati. Eco, Magris i njihovih 30 prevoditelja iz cijelog svijeta učinili su Pulu, barem na tren, literarnom metropolom. Meni je posebno značajna 2008. Te godine, na 14. Sajmu, osnovali smo festival dječje knjige Monte Librić koji već dugo i uspješno ima svoj život i bez Sajma. Mogla bih ovako u nedogled. Iz ovih nasumičnih crtica može se vidjeti kako je gotovo svaki Sajam bio bitan za nas koji ga stvaramo: nakon svakog od tih »prijelomnih« Sajmova događala su se iskustva koja se uobičajeno steknu u deset godina. Sajam nas je mijenjao nevjerojatnom brzinom, a mi smo onda mijenjali Sajam, kretali u nešto sasvim nepoznato, osvajali neke nove mikrokozmose…

Ove godine Sa(n)jam otvara program Histrokozmosa »Lukežijana« posvećen nezaboravnom Franku Lukežu, a bit će predstavljena njegova knjiga »Poslovice o iću i piću«. Jedan sasvim poseban hommage velikom prijatelju Sajma, ali i jedna nova priča, ne samo gastronomska.

– Prošle smo godine Boran Kalčić i ja inicirali Histrokozmos u čast našeg prijatelja Franka Lukeža, misleći o njegovom iznimnom opusu vezanom uz promišljanje našeg, istarskog prostora, kroz gastronomiju i svijet vina. On je te svoje svjetove spajao s književnošću, literarizirao ih i tako smo došli do prvih obrisa Histrokozmosa. No, odmah je bilo jasno da se Histrokozmos neće baviti samo Frankovim djelom, već Istrom u svim njezinim kreativnim segmentima: literarnim, umjetničkim i znanstvenim iskoracima. Bavit će se i samim karakterom Istre koji je, ovog trenutka, skriven pod naslagama raznih površnih i uglavnom potrošačkih floskula o turističkoj Arkadiji. Tu, jedva vidljivu, a najstvarniju i najautentičniju Istru ovogodišnji program pokazuje. Posebna mi je radost što se ostvarila ideja o pokretanju biblioteke Lukežijana i što je netom izašla prva knjiga – »Poslovice o iću i piću« – u kojoj je sakupljen veliki etnološki rad Franka Lukeža. Uz sve naše želje, to se ne bi dogodilo bez Hrvatske sveučilišne naklade i njene glavne urednice, Anite Šikić, koja je bila i dovoljno otvorena i dovoljno smjela da prihvati našu ideju. Histrokozmos, kako mu i ime govori, posvećen je mikrokozmosu Istre koji opet sadrži nepregledan niz osebujnih i vrijednih mikrokozmosa koje tek treba osvijetliti. Pri tome najviše mislimo na nove, mlade stvaraoce Istre, na nove kulturne i znanstvene inicijative, ali i na bardove kojih više nema, a čije djelo ne smijemo zaboraviti.

Transgeneracijska (ne)komunikacija

Teme Sa(n)jma korespondiraju i s aktualnim trenutkom: tu je i filozofija migracije uz Donatellu Di Cesare, zanimljivi autori poput filozofa i vrhunskog intelektualca Roba Riemena, norvešku literarnu zvijezdu Olivera Lovrenskog… Kako ste odabrali autore ove godine?

– Tradicija Sajma je da je uz literarni dio uvijek i onaj filozofsko-publicistički koji se bavi »vrućim« temama trenutka u kojem živimo. Želimo da se s pozornice Sajma čuje riječ onih koji na poseban način promišljaju naše turbulentno doba, bave se temama koje nas svakodnevno muče i iz kojih ne vidimo izlaz. Ove godine Sajam će preplaviti upravo takvi autori, uglavnom filozofi, sociolozi, antropolozi, povjesničari. Uz autore koje ste spomenuli, treba istaknuti i rumunjsko-američkog filozofa Costicu Bradatana koji dolazi s knjigom »U slavu neuspjeha«, ruskog disidenta Mihaila Šiškina koji će predstaviti svoju knjigu »Moja Rusija: Mir ili rat«, i vjerujem, na Doručku otvoriti bolnu priču o rusko-ukrajinskom ratu, povjesničarku Dubravku Stojanović i njezinu knjigu »Prošlost dolazi«, Žarka Paića, Alenku Zupančić, Biljanu Kašić, Predraga Fincija… Dobro je da ste spomenuli Olivera Lovrenskog čiji nam debitantski roman daje uvid u mikrokozmos generacije koju mi stariji uopće ne razumijemo i koji pokreće temu transgeneracijske (ne)komunikacije. Treba spomenuti da istu temu otvara i knjiga »Nevini« Ene Katarine Haler, koja će premijerno biti predstavljena na ovogodišnjem Sajmu.

Pula, Istra i Konavle – nastavak jednog divnog prijateljstva, uz lijepu riječ, ali i vino.

– Konavle – zemlja gost ovogodišnjeg Histrokozmosa nosi u sebi program »La gente di frontiera« koji najbolje prikazuje u kojoj točki spajamo Istru i Konavle. Ljudi s granice prepoznaju se na prvi pogled i osjećaju odmah. Bit će tu i kušanja ponajboljih konavoskih i istarskih vina, ali i pripovijedanja, muziciranja i literarnih nadmudrivanja. Pravu literaturu o Konavlima donosi nam kroz svoj »Rječnik zaljubljenika u Konavle« Vlaho Bogišić. Pouzdano znam, pulska publika zaljubit će se u Konavle i u Konavljane.

Pripremate i hommage velikom Luku Paljetku, a gostuje i legendarna Tereza Kesovija.

– Luko Paljetak je bio i veliki prijatelj Sajma, gostovao je u Puli više puta, a jedan je Sajam i otvorio stihovima posvećenim Sajmu. Razgovarala sam s njim početkom ožujka i s veseljem je pristao doći. No, početkom svibnja nas je napustio. Nismo mogli a ne napraviti hommage velikom pjesniku, a Tereza Kesovija rado je pristala sudjelovati i govoriti o velikom, cjeloživotnom prijateljstvu s Lukom i o njihovoj suradnji. Naša velika diva nastupit će i na Doručku s autorom.

Michelangelo talijanskog stripa

Sasvim posebna je priča predstavljanje Sakramenskih. Četiri isto tako posebne žene.

– Inspiracija za ovaj program, to prvi put govorim, bila je sakramenska dama mog djetinjstva i mladosti, neustrašiva i po svemu posebna profesorica Ljubica Ivezić. Izabrali smo četiri osebujne, posebne, nepokorive, hrabre žene Istre za ovaj program: pjesnikinju i znanstvenicu Evelinu Rudan, autoricu kultne knjige »Smiljko i ja si mašemo«; Sunčicu Mustač, povjesničarku umjetnosti, iznimnu poznavateljicu istarskih fresaka i inicijatoricu mnogih značajnih projekta na području očuvanja istarske baštine; Đurđicu Orepić, sportašicu nevjerojatne snage koja je svoj sportski put započela u 50-oj, da bi prije koji mjesec na svjetskom prvenstvu Ironman u Nici stajala na postolju, a ove godine objavila i knjigu o svom sportskom putu, te Tamaru Obrovac, našu glazbenu divu koja je, moramo priznati, sakramenska od glave do pete.

Kao i prošle godine, i ove dolazi jedan veliki autor talijanskog stripa, Tanino Liberatore. Veliku pozornost pridajete i devetoj umjetnosti.

– Svi mi koji volimo čitati odrasli smo na stripu. Od godine kada je prvi put strip bio u fokusu na Sajmu, kad smo imaginirali, ali i u stvarnosti napravili Stripovsku ulicu (Strip strasse, Via dei fumetti), kontinuirano pratimo strip. Svi naši najveći strip autori nastupali su Puli, kao i autori iz Slovenije, Srbije, Italije, Kanade i Francuske. Prošle godine bio je s nama veliki Milo Manara, a ove bit će veliki Tanino Liberatore, prema riječima Danijela Žeželja »najveći strip crtač svijeta« ili, kako mu u domovini tepaju, »Michelangelo talijanskog stripa«.

Vaša najveća želja, što se Sa(n)jma tiče, nešto što biste željeli realizirati.

– Nemam baš puno želja, osim da se smire turbulencije vremena u kojem živimo, a koje jako utječu na Sajam. Više je u meni žala za nečim što smo upravo putem Sajma mogli imati kao grad, ali nismo. Prije više od deset godina pisala sam, sa svojim suradnicima, prijavu za Unescov grad literature, ili kako to još zovu – Svjetsku prijestolnicu literature. Prijavili smo Pulu i ušli u uži izbor, što je i nama bilo iznenađenje jer su se natjecali gradovi iz cijelog svijeta. Gotovo nijedan grad koji se natjecao nije uspio iz prve, a neki literarno nesumnjivo važni gradovi, poput Beča, natjecali su se više puta. Žao mi je što nije bilo upornosti, političke volje, jer ona je tu neophodna, da probamo opet. Da smo ponovo pokušali, vjerujem da bismo i uspjeli ponijeti tu važnu titulu. I ona bi, kao što je je to bilo i u bliskoj nam Ljubljani, uveliko promijenila naš grad.

Svijet za sebe

Izložbe Sa(n)jma su sasvim posebna priča, cjelina u cjelini.

– Da, izložbe su i ove godine svijet za sebe. Uvijek u vrijeme Sajma otvaramo barem jednu, a ove godine ih imamo čak pet. Prije neki dan otvorili smo, a ususret Sajmu, izložbu našeg suradnika, velikog dramskog umjetnika Livija Badurine. Izložba »Dnevnik glumca: Pokusna dvorana/ Prostor nastajanja i nestajanja« bit će otvorena do kraja Sajma u Istarskom narodnom kazalištu, u galeriji Vincent iz Kastva. U Gradskoj galeriji Pula otvaramo izložbu Tanina Liberatorea »Fragmenti kaosa«. Ovo je prva njegova izložba u Hrvatskoj i očekujemo publiku ne samo iz naše zemlje već i iz susjedne Slovenije, pa i Italije. Moram se vratiti na Konavle. U Galeriji »Cvajner« izlagat će akademska slikarica Antonia Rusković Radonić. Dolazi s izložbom »Let s vilama«, s pejzažima Konavala koji u sebi nose vilinsko, ali i tminu čempresa, surovih stijena i dubokog mora juga. Legendarni fotokroničar Sarajeva, majstor fotografije s pariškom adresom, Milomir Kovačević Strašni, donosi nam izložbu »Sarajevo 80-ih«. Strašni izlaže u galeriji Makina i prikazat će nam mikrokozmos jednog osebujnog grada u vremenima kad se u njemu događala prava erupcija kreativnosti, ne samo u umjetnosti već i u svakodnevnom životu. Ipak, za nas će najemotivnija biti izložba »Tanjini portreti«, jer izvire iz samog Sajma. Majstorica fotografije, Tanja Draškić Savić, izložit će na Sajmu, u kavani Mozart i Holu DHB-a, portrete autora Sajma koje je kao službena fotografkinja Sajma radila od 2013. godine.