Hrvatska muška košarkaška reprezentacija po svemu sudeći neće nastupiti na EuroBasketu 2025. godine, iako će krajem kolovoza Cipar, Finska, Poljska i Latvija ugostiti 24 reprezentacije. Prvi put u povijesti od osamostaljenja i 14 nastupa u nizu. U Sarajevu je doživljen debakl, konačni minus iznosio je 20 poena u utakmici koja se mogla čak izgubiti do 13 poena razlike. Nevjerojatnih 60 primljenih koševa u posljednje dvije dionice zorno oslikavaju igru u obrani u posljednje dvije dionice momčadi Josipa Sesara. Puno i previše za jednu ozbiljnu i važnu utakmicu, u kojoj je na talonu previše toga.

Novi je to udarac za ionako grogiranu hrvatsku košarku kada je počela davati znakove života. Naime, dotaknuto je dno, Hrvatska je morala igrati pretkvalifikacije za EuroBasket, bila je u društvu Irske i Luksemburga. Olimpijske kvalifikacije bile su svjetlo na kraju tunela, Hrvatska je lani prošla skupinu u Turskoj u pretkvalifikacijama, a zatim je osigurala finale olimpijskih kvalifikacija za Pariz, koji je izboren preko Slovenije, uz završni poraz od Grka na vrućem parketu u Pireju. Iako je Pariz ostao san, sve je sugeriralo da se ipak kreće naprijed pod Sesarovim vodstvom. U Sarajevu je sve palo u vodu…

Nijedna ozbiljna reprezentacija ne smije primiti 60 poena u dvije četvrtine, a pogotovo ne 16 u tri minute. Koliko god treba Sesaru odati priznanje za sve što je napravio od 13. travnja prošle godine, Sarajevo je postalo teret koji ga je vratio na početak. Ne pobijedi li Francusku i Cipar dogodine, Sesar će biti prvi izbornik koji s Hrvatskom nije uspio izboriti EuroBasket. O svjetskim prvenstvima ne treba ni sanjati, Hrvatska nije nastupila na posljednja dva te na pet od posljednjih sedam Mundijala.

Sarajevo je samo slika stanja hrvatske košarke. Vrhuška Saveza je sama sebi dovoljna, uz tolike velikane Savez vodi Nikola Rukavina, a smjer određuje Josip Vranković. Žalosno je da nijedan hrvatski klub godinama ne igra nijedno europsko natjecanje, a o Euroligi mogu samo sanjati. Kada je u pitanju izbornik, obično se biraju oni s golemim iskustvom, koji su pobjegli kao vrag od tamjana pa je izbor pao na trenera koji od osvojenih trofeja imaju jedan Kup »Krešimir Ćosić«. O cirkusu koji je prethodio Sesarovu izboru ne treba gubiti prostor…

Klubovi su posebna priča. Split (4-5), Zadar (4-5) i Cibona (2-7) u donjem su dijelu ljestvice ABA lige, uz Žute koji su se izvukli iz financijskoga gliba, uz Zadar koji je konstantno u njemu. Cibona se izvukla iz ralja stečaja, ali daleko je od nekadašnjeg sjaja. Igrači? Ivica Zubac je svjetska klasa, kao i Bojan Bogdanović, danas bivši reprezentativac. Dario Šarić dobiva mrvice od minutaže u Denveru, ali na njega i Zubca, kao i na još jednog igrača u NBA ligi, Karla Matkovića, Sesar nije mogao računati. Može im se pridodati Mario Hezonja i tu negdje završava priča o zvijezdama.

Jer jednog Luku Božića, prvog igrača zagrebačke utakmice protiv BiH i povratnika u reprezentaciju, Valencia je poslala na – posudbu. Današnji reprezentativci nekada bi imali status odličnih klupskih igrača, ali kvaliteta je toliko pala da boljih nema. Treneri moraju odgovoriti na pitanje zašto vode momčadi koje igraju negledljivu i lošu košarku te zašto nema pravog razvoja igrača poslije izlaska iz juniorskog staža, a pritom su mnogi talenti nestali.

Prije nepunih 20 godina krenula je akcija »1000 koševa za Hrvatsku«. Sjećate li se kada ste posljednji put vidjeli nekog dječaka ili mladog čovjeka na košarkaškom terenu? Većina od tih tisuću koševa danas je vjerojatno u istom stanju u kojem je i hrvatska košarka, iako Savez financijski dobro stoji jer je premijer slab na igru između dva obruča. Sve je to uzalud dok se ne zasuču rukavi na parketu, a Savez preuzmu ljudi koji imaju znanje i viziju.