Snimio Nikola Blagojević
"Nastojimo živjeti što zdravije i jednostavnije i prepustiti se životu. U šumi i planini smo naučili da je svaki dan lijep"
povezane vijesti
Da bavljenje sportom podrazumijeva odricanja, napore i čvrstu disciplinu, složit će se svi sportaši. Da zapaženi rezultati, pogotovo kad je riječ o ekstremnim sportovima, pored fizičke zahtijevaju i jaku mentalnu snagu te hrabrost, mogu potvrditi samo oni najuspješniji. Međutim, još je manji broj onih koji se uz natjecateljska postignuća mogu pohvaliti životnim balansom koji im radost i uspjehe donosi kamo god ih usmjeri.
Katarina Zaraj, svestrana Opatijka koja svojim brojnim interesima pristupa predano i srčano, jedna je od takvih. Iza trkačice skyrunninga iznimno je uspješna godina koju će pamtiti po nizu izvrsnih utrka, uspona i nastupu za hrvatsku skyrunning reprezentaciju kojima je, kaže, postigla svoje visokozadane ciljeve. Ova ekstremna varijanta trail trčanja u kojoj se natjecatelji redovito penju na planine iznad 2.000 metara nadmorske visine kroz posljednjih se osam godina nalazi u fokusu među mnoštvom njenih aktivnosti. Ipak, svakodnevica Katarine i njena supruga Maura Zaraja prožeta je ne samo trčanjem, već i jedinstvenom kombinacijom drugih sportova, umjetnosti te zdrave prehrane i načina života u kojima se ogledava njihova životna filozofija. Ovaj par, čija su holistička razmišljanja neodvojiva od kontinuirane potrage za tjelesnom i psihičkom dobrobiti, s ponosom navodi kako je najbolje tek pred njima.
Trčanje k nebu
Na ovogodišnjem svjetskom prvenstvu u skyrunningu održanom u španjolskoj pokrajini Soria, Katarina Zaraj bila je članica hrvatske vrste koja je prvi put sudjelovala na najvišoj razini natjecanja u organizaciji Međunarodne skyrunning federacije (ISF). Kao dio tima koji je činilo 15 trkačica i trkača, Katarina je u rujnu nastupila u svojoj omiljenoj disciplini vertical u kojoj se trkači uspinju po 30 i više posto nagiba. Njena je utrka, iako duga »samo« 4.800 metara, sadržavala visinsku razliku od čak 1.050 metara koliko je od njihovog starta bio viši ciljni vrh Peňa Negrilla Norte.
Katarina Zaraj – hrvatska skyrunning reprezentativka / Foto PRIVATNA ARHIVA
– Na prvenstvu su se uz vertical trčale i discipline sky, gdje se natjecatelji osim uspona i spuštaju dolje, i ultrasky što je utrka uz uspon na duljoj stazi. To nisu masovne utrke, a mali broj trkača pokazuje da je to stvarno veliki izazov. Moja se utrka penjala na 2.100 metara nadmorske visine za što je trebalo biti tehnički dobro pripremljen, fizički u dobroj kondiciji i mentalno posložen. Uz to, jako bitna karakteristika za odrađivanje utrke je dobra prilagodljivost tijela zato što se na stazi brzo mijenjaju vremenski uvjeti. Kada smo krenuli sa starta čak je bilo vidjeti i sunce, da bi na vrhu došli na temperaturu nula, maglu i olujni vjetar. U našem vertical timu trčalo nas je četvero, dvije trkačice i dva trkača, s time da sam ponosna da su moji kolege puno mlađi od mene. Na kraju, među 42 reprezentacije iz cijelog svijeta, uključujući sile u ovom sportu poput Španjolske, Francuske, Japana, SAD-a i nordijskih zemalja, sveukupno smo zauzeli solidno 22. mjesto, navodi Katarina, članica Atletskog kluba Rika iz Kastva koji je hrvatskoj reprezentaciji dao velik doprinos. Uz tim lidera Marina Mandekića, Zaraj su se u vertikalu pridružili Marta Močinić i Luka Nedeljković, dok je Josip Meštrić trčao u disciplini sky, a njihov je uspjeh, ističe ona, i veći kada s obzirom na uvjete treniranja u Hrvatskoj koja nema vrhove na spominjanim visinama.
Premda će joj Španjolska po samoj važnosti natjecanja ostati u lijepom sjećanju, naša sugovornica s posebnim se zadovoljstvom osvrće na utrku koju je u lipnju otrčala i završila u Andori. Tu su i drugi rezultati te osvojene medalje s domaćih i međunarodnih utrka.
– U Andori, u Pirenejima sam trčala svoju najizazovniju utrku u disciplini extreme vertical koja se penjala na 2.750 metara nadmorske visine. Iako je dužina staze bila pet kilometara, staza je jako strma s visinskom razlikom od 1.440 metara, pa mi je za nju potreban bio jedan sat i 12 minuta. To je bilo otvoreno prvenstvo, a ja sam u svojoj kategoriji osvojila broncu. Prethodno sam odradila i jedan od posebnih izazova, najtežu europsku vertikalnu utrku na stepenicama Stairways to Heaven u švicarskim Alpama gdje se trka odrađuje četveronoške. Visinska razlika je 800 metara kroz samo kilometar i pol, tu sam bila srebrna u svojoj kategoriji i peta u apsolutnom ženskom poretku. Dva puta sam otrčala i tzv. 400 najtežih metara na svijetu na skijaškoj skakaonici Planica u Sloveniji i oba se puta izravno plasirala u finale, izdvaja Katarina Zaraj, dodajući kako se pred njom nalazi još utrka koje svakako želi otrčati. Velika joj je želja odraditi utrku Niesen – Treppenlauf u švicarskim Alpama, najdulju utrku na stepenicama, njih čak 12 tisuća, kao i vertikalu Monte Rosa u Italiji gdje se trkači penju na preko 3.000 metara visine.
Vizionarski kolorit
Galerija ZaRaj Art Maura i Katarine Zaraj radni je i izložbeni prostor u kojem bračni par na platno pretače svoje kreativne ideje. Već se po samom ulasku u opatijsku galeriju može prepoznati jedinstven stil Maura, umjetničkim imenom »Mauricca«, koji opisuje svoj stvaralački postupak od skice, preko uvrštavanja strukturnih materijala potrebnih za stvaranje trodimenzionalnog efekta, pa do bojanja akrilnim uljima. U svojoj umjetnosti Mauro traži kvalitetu zbog čega na jednom djelu zna provesti i do par mjeseci, a njegov rad posebno je na cijeni kod opatijskih gostiju. – Ja sam samouk umjetnik, nisam prošao nikakvu školu i nemam uzore već sve izvlačim iz sebe, iz svojih unutarnjih vizija. Kako puno meditiram, koraci mi dolaze kroz intuiciju. Iako se ovim slikama daje mnogo naziva – alkemijska, metafizička umjetnost, sveta geometrija – mislim da je vizionarska umjetnost stoga najprecizniji naziv. Kod mene svaka slika kreće iz centra, koristim puno boja, a najbitnije mi je da stvorim sliku koja je u harmoniji boja i oblika. Želim da svaka iz daleka predstavlja cjelinu koja godi oku i duši, a kad joj dođeš blizu da vidiš puno detalja koji na prvu nisu vidljivi, opisuje Mauro Zaraj. Umjetnik dodaje kako ga je umjetnost igrom slučaja privukla prije desetak godina, a kroz to je vrijeme razvio tehniku koja očarava sve koji u galeriju kroče. – Ljudi koji dolaze u galeriju, među njima posjetitelji iz cijelog svijeta i pravi umjetnički znanci, redovito kažu kako ovakvu tehniku nisu nigdje vidjeli. Mnogo njih kaže da u mojim slikama prepoznaju istok. No meni je najvažnije da napravim nešto kvalitetno. Nigdje se ne žurim, kada sam gotov važno mi je da sam u sliku dao sve, izdvaja Mauro Zaraj. |
U zdravom tijelu zdrav duh
Ljubav prema trailu i trčanju na ekstremnim visinama kod ove je Opatijke započela sasvim slučajno. Kao trkačica s finom listom otrčanih maratona i polumaratona u brojnim europskim, pa i zapadnoazijskim gradovima, Katarina se prvo upustila u trail trčanje da bi se sredinom prošlog desetljeća, potaknuta izvrsnim rezultatima, ohrabrila za upuštanje u novu disciplinu. Kolegijalnost i novostvorena prijateljstva s ljudima iz cijelog svijeta, kao i sinergija s prirodom, za nju je očaravajući skup faktora koji pruža skyrunning, ali to ne znači da su u njenom repertoaru zanemareni i drugi sportovi.
S utrke Svjetskog prvenstva u skyrunningu održanog u rujnu 2024. u španjolskoj pokrajini Soria / Foto Privatna arhiva
– Već se skoro 20 godina bavim daljinskim i zimskim plivanjem, Maura i mene svi u Opatiji znaju po tome. Mislim da mi je upravo plivanje u zimskom moru razvilo prilagodljivost na hladnoće i jaki vjetar, a oboje smo vidjeli da nam je to ojačalo tijela, posebno u vremenima kada su zime u Opatiji bile mnogo jače i kada trend kupanja u hladnom moru još nije toliko zaživio, navodi Katarina Zaraj, dok njen suprug Mauro ističe kako su se njihovi odlasci na plažu i u prirodu prometnuli u svojevrsni ritual koji ih vodi kroz život.
– Nekad smo se kupali i kada je Opatiju zabijelilo, a trenutno se kupamo kada dođu sunčani dani. Dođemo na plažu, zagrijemo se, odradimo trening i odlazimo s plaže ispunjeni energijom sunca i mora. Temperatura mora uopće nije bitna ukoliko je vrijeme sunčano. Također, dok trčimo i meditiramo usput zajedno beremo gljive, zelenjavu jer se hranimo što je više moguće samoniklim biljem. To je najkvalitetnija hrana. Zbog toga, kada nas netko pita kako si, kažemo da smo svaki dan sve bolje u svakom pogledu jer se stvarno tako osjećamo, napominje Mauro Zaraj i dodaje kako im priroda kao veganima predstavlja glavni izvor hrane. Par ističe kako prilikom trkačkih treninga na Učki i uspona na Vojak teško odolijevaju ponuđenom obilju kupina, šumskih jagoda, medvjeđeg luka, kadulje, kostriša i drugih plodova kojih nastoje pripremiti što kreativnije i uz što manje bačenog otpada.
Snimio Nikola Blagojević
Dvoje Opatijaca, oboje u ranim pedesetima, smatraju da ih sport uči jednostavnosti života i čini spremnim na improvizacije.
– Nastojimo živjeti što jednostavnije i prepustiti se životu. Nakon utrke budeš i mokar od kiše, i promrzao, i blatnjav, ali i u tim smo trenucima puno sretniji nego nekada kada smo živjeli »unutar okvira«, kao gradska djeca koja nisu odgojena u tom duhu. U šumi i planini smo naučili da je svaki dan lijep, pa i onaj najkišniji. I u takvim uvjetima treniramo jer kada je utrka onda nema biranja, ti moraš biti spreman na sve. U planini se naučiš poštovati prirodu i biti mudar. Kada se popneš na vrh Učke i digneš se iznad oblaka, imaš osjećaj kao da svaki put ponovno pobijediš sebe. Stoga sam ponosna i na to što sam uspjela motivirati Maura da odradi vertical utrku koja je stvarno jako zahtjevna, a to je odradio u solidnom vremenu. On je stvarno moj dobar suport, sa smiješkom tvrdi Katarina.
Usmjerenost i disciplina
Umjetnik Mauro Zaraj, ujedno i vlasnik opatijske galerije ZaRaj Art, potvrđuje kako su boravci u prirodi ključni elementi njihovog zajedničkog života usmjerenog na dugovječnost. Uz održavanje fizičke kondicije, za vrstu umjetnosti koju Mauro opisuje riječju »vizionarska«, trail trčanje pruža neophodnu inspiraciju koju upisuje u svoja trodimenzionalna slikarska djela.
Snimio Nikola Blagojević
– Da bi napravio ovakve slike, moram biti povezan s prirodom, planinom, morem, šumom, kamenjem jer tada upijam čistu energiju. Kako svakodnevno udišem uljane boje kojima radim, planinski svježi zrak za mene je jako važan, a sport je neodvojiv od moje umjetnosti. Mnogi zbog postizanja ciljeva unište svoje zdravlje, kako u umjetnosti, a još više u sportu. Za mene kao umjetnika sa sportskom dušom i nju kao sportašicu s umjetničkom bitno je da gledamo dugoročno na život jer želimo biti zdravi i vitalni. Kod nas je sve to spojeno jer nastojimo imati cjeloviti pristup životu, mislim da smo postigli fenomenalan balans umjetnosti i rekreacije, ilustrira Mauro na što Katarina dodaje kako ih upravo usmjerenost na budućnost potiče u njihovim nadolazećim poduhvatima.
Snimio Nikola Blagojević
– Ono što me veseli je da smo pred sebe postavili mnogo ciljeva jer smatramo da ih je u životu važno imati. Ljetos sam imala cilj pripremiti se i odraditi utrku svjetskog prvenstva i tada je kod nas u kući vladao red, rad i disciplina. Kada imaš fokus puno više toga odradiš, zato nastojimo da si zadamo visoke ciljeve, i doslovno i figurativno, napominje Katarina Zaraj koja vrijeme natjecateljskog zatišja koristi kako bi zadovoljila svoje kreativne potrebe. Iako je sport njen prvi prioritet, nova trkačka sezona još će morati neko vrijeme pričekati. Do tada, inspiraciju će ispoljavati u radnom prostoru galerije i s bojom u ruci. Jedno od njenih posljednjih djela Katarina posebno ističe, upravo zato jer je nadahnuto nedavnim iskustvima s dvije tisuće španjolskih metara.
– Moji skyrunneri su jako pozitivni ljudi, nas 16-ero u skyrunning reprezentaciji Hrvatske u Španjolskoj smo boravili šest dana i stvarno smo se povezali i djelovali kao jedan. Njima sam posvetila ovu sliku koju sam nazvala »Laguna negra«. Završila sam je po povratku s prvenstva i rado kažem da ona prikazuje čovječje ribice, odnosno moju ekipu koja mi daje veliku podršku, zaključuje opatijska »trkačica prema nebu«.
