Opstanak klasičnih tržnica u europskim gradovima, u konkurenciji s trgovačkim centrima, koji kupce privlače značajno povoljnijim cijenama, mogućnošću besplatnog parkiranja i često nizom drugih sadržaja i trgovačke ponude, odavno je postao upitan. Kupaca je sve manje, a time i trgovaca koji gube bitku s neusporedivo jačom konkurencijom supermarketa, a upravo to se već niz godina događa s riječkom tržnicom kojom upravlja gradsko trgovačko društvo Rijeka plus.

Do 14 sati Mercado da Ribeira funkcionira kao klasična tržnica / Foto iSTOCK

No, brojne su tržnice u gradovima zapadne i sjeverne Europe promijenile način poslovanja, shvaćajući da ustrajanje na standardnoj jutanjoj ponudi voća, povrća, ribe, mesnih, mliječnih i drugih proizvoda, koliko god možda bili svježiji i kvalitetniji od onih na policama supermarketa, naprosto nije održivo, niti profitabilno. Stoga su mnoge promijenile cijelu filozofiju poslovanja, od radnog vremena koje traje do kasno u noć, kao i ponudu koja uključuje šaroliku i zanimljivu ponudu jela i pića sa same tržnice, koja se pripremaju posjetiteljima pred očima, uz često bogat zabavni, ali i kulturni program, što ih je ponovo učinilo središtima gradskog života ne samo za domaće stanovništvo, već i za turiste kojima su neodoljiv mamac.

Dok se u Rijeci, na jednoj od najljepših hrvatskih tržnica čiju je ribarnicu slavni montipajtonovac i putopisac Michael Palin nazvao »katedralom ribe« tek kreće s prvim pokušajima uvođenja sličnog koncepta, nakon što je privatnom ulagaču iznajmljen opustjeli prvi paviljon, u brojnim je gradovima takav način poslovanja tržnica, prilagođen suvremenoj potražnji, ali uz zadržavanje štiha i ponude place odavno poznat.

Snimio MARINKO GLAVAN

Impozantna građevina

Jednu od takvih, koja je zadržala titulu glavne tržnice hrane u gradu, ali je istodobno i središte okupljanja građana i turista do kasnih noćnih sati, posjetili smo u Lisabonu, glavnom gradu Portugala i poznatom turističkom odredištu. Riječ je o Mercado da Ribeira, poznatom i kao Time Out Market koji nas je svojom arhitekturom, ali još više ponudom i zabavom, posve oduševio.

Ova je tržnica otvorena još 1892. godine, pod nazivom Maercado 24 de Julho, ali je tijekom dvadesetog stoljeća ime promijenjeno u sadašnje, kojemu je dodan i naziv Time Out, nakon što je upravljanje tržnicom 2014. godine preuzela tvrtka Time Out Lisboa. U jutarnjim satima Mercado da Ribeira vjerojatno se ne razlikuje značajno od bilo koje tržnice, sa svojom ponudom i radnim vremenom dijela u kojemu se prodaju voće, povrće, meso i riba, koje traje do 14 sati. Kako u Lisabon nismo otputovali turistički, već poslom, taj dio ponude nismo imali prilike provjeriti, jer smo na tržnicu stigli tek u večernjim satima, kada su svi ostali dijelovi tržnice u punom pogonu.

Već na prilazima tržnici postaje jasno kako je riječ o popularnom odredištu među posjetiteljima Lisabona, kao i domaćim stanovništvom ne samo po broju ljudi koji su odlazili prema njoj ili od nje, već i po mnogobrojnim svjetskim jezicima koje smo mogli čuti.

Uvijek je živo, i danju i noću / Foto TIME OUT MARKET LISBOA

Zgrada tržnice izvana čak i u večernjim satima izgleda zanimljivo, sa svojom velikom kupolom koja nadsvođuje glavni ulaz oko kojeg se, lijevo i desno, nalaze ugostiteljski i trgovački objekti koji gledaju na ulicu. Iako je i izvana jasno kako je riječ o građevini impozantnih dimenzija, tek se ulaskom dobiva pravi dojam veličine prostora i raznolikosti sadržaja koje nudi.

U večernjim satima čitav je prostor klasične tržnice, u koji se ulazi skretanjem udesno iz hola na glavnom ulazu, bio zatvoren, no skretanjem na suprotnu stranu, doživjeli smo pravi pozitivan šok. Tamo je, naime, ogromna dvorana sa svih strana okružena štandovima s hranom i pićem u kojoj se, u trenutku našeg dolaska nalazilo teško je reći koliko stotina i stotina ljudi, koji su zauzeli apsulotno sva sjedeća mjesta duž pultova svakog od štandova, kao i duž desecima metara dugih visokih stolova u središnjem dijelu dvorane, uz još stotine njih kojih su kružili okolo, razgledavajući ponudu i uzalud tražeći mjesto gdje bi mogli u miru pojesti ono što su odabrali iz više nego raznolike i bogate ponude. Neodoljivi mirisi, šušur, žamor gomile, užurbani kuhari i poslužitelji na štandovima i glazba koju je uživo na pozornici izvodio bend, na prvi su nam pogled dali do znanja da smo na »pravom mjestu« i da ćemo tamo ostati dobar dio večeri, kako je na kraju i bilo.

Pršut i vino – odličan spoj / Foto M. GLAVAN

Za svačiji »gušt«

Riječ štandovi pri tom treba uvjetno shvatiti, jer je riječ o uređenim prostorima pravilnog, pravokutnog oblika, sa šankovima s jedne ili više strana, u čijem središtu se pred gostima kuhaju, peku, režu i kao na tekućoj traci isporučuju kako portugalska tradicionalna jela, tako i brojne slastice te jela međunarodne kuhinje.

Ukupno je u tom dijelu Mercado da Ribeire, prema službenim podacima, čak 28 štandova s ponudom hrane, od kojih su neki »podružnice« poznatih gradskih restorana, uz još osam šankova s pićem i nekoliko trgovina s različitim proizvodima. Nismo ih brojali, ali bilo ih je više nego dovoljno da nas dovedu u velike nedoumice što odabrati i kušati.

Na prvom do šankova s pićem, na kojemu smo zastali, pitamo barmena je li uvijek ovakva gužva sredinom tjedna i kako je tek petkom i subotom, na što nam odgovara kako je te srijede gostiju ipak bilo možda nešto više nego inače radnim danom u ovo doba godine jer se u Lisabonu upravo tada održavao pozati Web Summit, jedan od najvećih svjetskih tehnoloških sajmova, koji je privukao dodatne desetke tisuća posjetitelja u grad.

Najveći problem lisabonske tržnice jest pronaći slobodni stol / Foto M. GLAVAN

Nakon kraćeg osvježenja, krećemo u obilazak štandova koji se, osim u centralnoj dvorani, nalaze i u još jednom dugačkom bočnom prolazu, i tu su počele slatke muke, jer delicija, slanih i slatkih, ima za svačiji gušt. Na štandovima se tako nude poznati iberico pršuti, koji se poslužuju standardno narezani s kruhom, maslinama i drugim dodacima, ili u obliku bruschetta, kojih se može naručiti jednu ili za one gladnije više njih, od kojih je svaka s različitim pršutom. I cijene pršuta su vrlo raznolike pa sežu od dvadeset i pet, do čak 90 eura za kilogram, ovisno o proizvođaču i starosti pršuta. Nude se i burgeri, s različitim prilozima, azijska kuhinja, mesna jela, no dojam je da najviše štandova nudi delicije od ribe i morskih plodova, među kojima je »kralj« bakalar kojeg Portugalci pripremaju na stotinu načina, od kojih se dobar dio može naći na Mercado da Ribeira.

Sjedneš, biraš, jedeš / Foto M. GLAVAN

Nacionalno jelo

Bakalar je portugalsko nacionalno jelo, unatoč činjenici da se ta riba ne lovi i nikad se nije lovila u moru oko Portugala koji je vjerojatno jedina država na svijetu čiji je nacionalni specijalitet namirnica koje u toj zemlji – nema. Portugalci bakalar danas uvoze, uglavnom iz Norveške, dok su ga, kako smo saznali za boravka u Lisabonu, nekad i sami lovili, ali u hladnim vodama oko sjeveroistočnog dijela Sjeverne Amerike, odakle su ga usoljenog, preko Atlantika, dopremali u matičnu zemlju, što je bio vrlo opasan i zahtjevan posao. U Portugalu, zanimljivo, unatoč popularnosti te vrste ribe, sušeni bakalar kakav se u Hrvatskoj najčešće prodaje i priprema, nije česta pojava, pa su i tamošnja jela od bakalara, iako redom ukusna, prilično različita od onih na koja smo navikli.

Mercado da Ribeira privlači i domaće i strane posjetitelje / Foto TIME OUT MARKET LISBOA

Na samoj tržnici zanimljiv nam je bio i koncept podjele sjedećih mjesta. Dok mjesta uz pultove određenih štandova pripadaju isključivo njihovim gostima, najveći dio koji čine visoki stolovi i stolice koji se protežu središnjim dijelom prostora pripadaju svima, odnosno nisu podijeljeni među štandovima već svatko može uzeti hranu i piće na bilo kojem od njih te sjesti gdje želi, odnosno uspije pronaći mjesto. Pri tom nema posluživanja za stolovima, već svatko odlazi sam po hranu i piće. Nismo sigurni kako bi takva koncepcija podjele prostora prošla kod hrvatskih ugostitelja, kao i gostiju, ali u Lisabonu funkcionira bez problema.

Dio naše grupe, nakon obilaska i analize gastronomske ponude, krenuo je u potragu za konkretnim mesnim jelima, a mi smo, zajedno s još nekoliko kolega iz drugih hrvatskih redakcija, odlučili pronaći riblju večeru. Što nije bilo nimalo jednostavno, iz dva razloga. Prvi je ponuda koja je takva da smo nekoliko puta obilazili štandove s ribljim jelima, ne mogavši se odlučiti što odabrati, a drugi, praktičniji, bio je taj što ni za lijek nije bilo moguće pronaći slobodnu stolicu, a kamoli stol i stolice za više ljudi.

Kako gužva nije jenjavala, u jednom trenutku odlučili smo kolektivno probati sreću na gornjem katu tržnice, gdje je, uz koncertnu dvoranu i galeriju, smješten veliki restoran.

– Stol za dvanaest osoba? Večeras?, nasmijao se na naš pokušaj ljubazni konobar restorana, kazavši kako nema stola ni za dvije osobe, a kamoli za cijelu našu grupu te da možemo rezervirati stol za neku od idućih večeri.

Bakalar je portugalsko nacionalno jelo / Snimio M. GLAVAN

Odličan dojam

Gladni, vraćamo se u središnju dvoranu i pokušavamo s novom strategijom, podijelivši se u nekoliko manjih grupa, nadajući se da ćemo tako ipak imati više sreće u pokušajima da nađemo sjedeća mjesta. No opet se, unatoč kruljenju u želucu, javlja nedoumica gdje i što odabrati, a da pri tom još nađemo i stolicu i djelić stola ili šanka. Inače, cijene većine jela, mesnih i ribljih, kreću se od petnaestak do tridesetak eura, iako ima i jeftinijih i skupljih, pri čemu se već za dvadeset i koji euro može pojesti pristojan riblji obrok. Nakon podužeg obilaženja i potrage za slobodnim mjestima, uspijevamo pronaći nekoliko slobodnih stolica i smjestiti se uz pult jednog od štandova s ribom. Konačno naručujemo i jelo – očišćene repove kozica više nego pristojne veličine, u jednostavnom umaku od maslinova ulja i češnjaka, koje su očito vrlo popularne jer ih jedan od kuhara neprekidno prži, tu i tamo puštajući da veliku tavu zahvati plamen, vjerojatno više radi predstave za goste nego iz drugih razloga. Posluženi smo vrlo brzo, pri čemu je porcija bila obilna i vrlo ukusna, a svježe kozice tek kratko ispržene, zahvaljujući čemu su bile izuzetno sočne i ukusne. I cijena od dvadeset eura za tanjur kozica i prilog poslužen u posebnoj zdjelici čini se razumnom, posebno kad se usporedi s cijenama hrane na nekima od popularnih turističkih lokacija u gradovima na našoj obali.

U večernjim satima postaje centar zabave / Foto TIME OUT MARKET LISBOA

Na tržnici smo s nogu, nakon jela, popili piće, a tada se gužva ipak počela pomalo smanjivati, pa se i naša grupa uspjela malo-pomalo, kako su se oslobađale stolice oko jednog od visokih stolova, okupiti u punom sastavu. Kad smo već našli mjesto za sve, odlučili smo ostati na još kojem piću, uz odličan nastup benda koji je izvodio uglavnom rock i pop klasike. Na kraju smo ostali do kasnih sati, a za one kojima ni to nije dovoljno, oko tržnice Mercado da Ribeira, vjerojatno upravo zbog nje, u krugu od nekoliko stotina metara, radi više pubova i barova s radnim vremenom do sitnih jutarnjih sati, koji su, koliko smo mogli vidjeti, svi bili krcati, iako je bila srijeda.

Ukupni dojam koji je lisabonska tržnica ostavila na nas bio je, da zaključimo, više nego dobar. Rado bismo se vratili, a još bismo radije da i riječka tržnica doživi transformaciju i postane mjesto gdje će se Riječani i posjetitelji grada okupljati i u popodnevnim i večernjim satima.

Teško je, naravno, očekivati da će raznolikošću ponude i brojem posjetitelja biti usporediva s Mercado da Ribeira, ali i manja inačica, uz dobro osmišljenu ponudu i događanja poput koncerata, izložbi i drugih zabavnih i kulturnih sadržaja, mogla bi značajno pridonijeti slici Rijeke, a samoj placi udahnuti toliko potreban novi život.

Foto TIME OUT MARKET LISBOA