Prof. dr. sc. Diana Grgurić istaknuta je znanstvenica i muzikologinja s dugogodišnjim iskustvom u proučavanju zvuka, glazbe i njihove uloge u društvu. Tijekom svoje bogate karijere posvetila se istraživanju akustičke ekologije, kulture sjećanja u popularnoj glazbi te utjecaja glazbe na identitet i prostor. Njezini znanstveni interesi obuhvaćaju širok spektar tema, uključujući digitalne akustičke prakse, povijesne aspekte hrvatske glazbene kulture i baštine te audiomenadžment. Kroz godine je objavila više od 40 znanstvenih radova te vodila i sudjelovala u brojnim znanstvenim i stručnim projektima, a njezina predanost istraživanju i edukaciji čini je prepoznatom stručnjakinjom koja kontinuirano obogaćuje područje muzikologije i kulturalnih studija.

Matetićev rad

Ova će joj godina, kaže Grgurić, ostati u posebnom sjećanju ne samo po objavi uredničke knjige »Aural Experience and Soundscape Management« kod prestižnog izdavača Stanford University Press, već i po značajnom priznanju koje joj je dodijelila domaća muzikološka zajednica. Monografija »Ljestvica jednog života«, nagrađena nagradom »Dragan Plamenac« Hrvatskog muzikološkog društva za najbolje znanstveno dostignuće u 2024. godini, našu je sugovornicu svrstala među vodeće istraživače u području hrvatske glazbene kulture. Njena studija predstavlja poseban doprinos muzikološkoj sceni. Pitko i interdisciplinarno pisana, knjiga oživljava lik Ivana Matetića Ronjgova, barda istarsko-primorskog glazbenog identiteta, i ističe njegovu ulogu u razvoju lokalne kulture.

– Ponosna sam i izuzetno mi je drago što sam dobila ovakvu potvrdu od struke. Posebno mi je drago jer se radi o ovoj knjizi, koju sam ostvarila u suradnji s Ustanovom Ivan Matetić Ronjgov, čiji mi je ravnatelj Darko Čargonja dao povjerenje i zamolio da se posvetim ovom poslu. Prilikom rada na knjizi suočila sam se s izazovom prikupljanja građe o Matetiću, jer su postojeći publicistički radovi bili napisani dosta selektivno. Željela sam da moj rad prati Matetićev životni i radni put od rođenja do smrti, jednostavno i pristupačno, kako bih se približila publici koja poznaje njegovo djelo i život, ali često samo kroz standardizirane pojmove poput istarske ljestvice, folklorne glazbe i slično. Isto tako moram reći da sam uočila da je slika o Matetićevu nasljeđu danas pomalo izblijedjela, pa mi je bio cilj ponovo je obogatiti i učiniti živom, posebno za mlađu publiku. Nit vodilja pri nastajanju monografije bila je da jednog dana postane dio zavičajne lektire, pružajući baš mladima priliku za povezivanje s Matetićevim nasljeđem.

Sve ideološke slojeve prisutne u ranijim tekstovima trebalo je malo sastrugati, jer kad sagledate Matetićev rad iz današnje perspektive, nova slika je neminovna. U osnovi ona nije suprotstavljena postojećoj slici, ali je iz današnje perspektive puno toga jasnije, pa je na primjer bilo zanimljivo pozabaviti se pitanjem zašto je Matetićev stav prema folklornoj glazbi bio tako fanatički gorljiv, ili zašto je bio protiv popularne glazbe i svih onih koji su uživali u rock ili jazz glazbi. Mi danas, naime, dobro znamo da to nije bio samo njegov stav, već široko prihvaćen, o čemu govore i sami pogledi na popularnu kulturu Theodora Adorna i drugih glazbenih estetičara koji su tada dominirali. Matetić tako nove glazbene trendove nije želio prihvatiti smatrajući da će oni doći glave folklorne glazbe. U stvari, on se bojao da će popularna glazba zatomiti folklornu. Ali to se nije dogodilo, kao što vidimo, ističe Diana Grgurić.

Zvučno upravljanje

Nužnost interdisciplinarnog pristupa muzikologinja vidi i u drugim znanstvenim područjima koja se tiču proučavanja društvenih implikacija glazbe te zvuka općenito. Opisujući muzikologiju kao znanost 19. stoljeća, ona ističe da današnje perspektive, koje u obzir uzimaju sve veće umrežavanje i intertekstualnost disciplina, dovode do brisanja granica koje ograničavaju poimanja glazbe i kulture općenito.

– Moj akademski put se s vremenom usmjerio prema kulturalnim studijima, gdje sam značajno proširila svoje spoznajne horizonte muzikologinje. Kulturalni studiji otvorili su mi prostor za interdisciplinarna istraživanja koja nadilaze tradicionalne granice muzikologije i omogućuju analizu zvuka u njegovim širim društvenim, kulturnim i prostornim kontekstima. Upravo kroz taj pristup došla sam do studija o zvuku koji se bave svim vrstama, od glazbenih formi i govora, do ambijentalnih zvukova i akustičkog pejzaža svakodnevnog života. Ova polja istraživanja omogućila su mi da razmatram zvuk i glazbu ne samo kao estetske fenomene, već kao složene kulturne i društvene čimbenike koji oblikuju naše razumijevanje prostora, identiteta i zajednice. Danas sam tako došla i do zanimanja za akustičke ekosustave i načine na koje zvukovi utječu na naš doživljaj mjesta i okruženja. Sve zajedno obogatilo je moj pristup muzikologiji i dodatno me usmjerilo prema novim praksama zvuka kao što je audiobrendiranje, navodi sveučilišna profesorica, dodajući kako se u fokusu njenih znanstvenih interesa nalazi i tzv. zvučno upravljanje.

Ovo područje prepoznaje da glazbeni sadržaj obilježava urbani prostor i da je postao dio svakodnevice, kao i potrebu da se o ovom fenomenu društvo osvijesti.

– Današnja audiokultura iznimno je bogata i raznolika, što stvara sve veću potrebu za svjesnim upravljanjem našim zvučnim okolišem. Na primjer, svjedoci smo da su glazbeni sadržaji danas prisutni u gotovo svim uslužnim prostorima. Ako uđete u prostor namijenjen kupovini, svi elementi, uključujući glazbu, podređeni su tome da utječu na ponašanje posjetitelja. Ovaj primjer jasno pokazuje da glazba više nije samo stvar zabave. Ona postaje sredstvo za postizanje ekonomskih ciljeva, zvučna okupacija s kojom se stvaraju nevidljive granice. Iako su neka pitanja o dozvoljenim razinama glasnoće zakonski regulirana, njihovo je provođenje otežano neuhvatljivošću zvuka kao materijalne činjenice, ali i uvriježenim mišljenjem da je glazba isključivo zabavna sfera. To pak mišljenje često vodi do podjele na one koji imaju razumijevanja uz komentar: »pa što, neka se ljudi vesele«, i one koji nemaju. Problem nije u tome što se netko veseli, već što se to veselje odvija na tuđi račun – jer netko drugi ne može spavati, a sutra mora rano ustati i otići na posao. Takvi stereotipi dodatno kompliciraju situaciju, objašnjava Grgurić.

Akustička ekologija

Upravo su uslužni prostori mjesta gdje je zasićenje glazbom najvidljivije. Upravljanje glazbom u trgovinama, ugostiteljskim objektima, salonima i sličnim prostorima, kao i uniformiranost glazbenih sadržaja, ne utječu samo na identitet tih prostora, već i na auditivno iskustvo posjetitelja.

– Upravljanje glazbom u uslužnim prostorima razmatra se još od 1980-ih, kada su se pojavile teorije o kreiranju željenih obrazaca ponašanja kod klijenata. Glazba je tu dobila funkcionalnu ulogu, pa je postalo standard da je uslužni prostor »mrtav« ako u njemu ne svira glazba. U takvim uvjetima dolazi do uniformiranosti glazbenih sadržaja, što znači da se isti, često generički i komercijalno usmjereni glazbeni sadržaji reproduciraju iznova na brojnim lokacijama. Ova monotonija i ponavljanje stvaraju zasićenje kod slušatelja, dok prostori gube svoj specifični identitet jer se svi stapaju u jednolično zvučno okruženje. Takva uniformiranost može imati agresivne posljedice po auditivno iskustvo jer glazba, umjesto da obogaćuje prostor, postaje nametljiva i narušava prirodni zvučni pejzaž, čineći ga invazivnim i zamornim za posjetitelje, tumači Grgurić, ističući kako ovakav koncept posebno do izražaja dolazi u vrijeme Božića, kada se i javni trgovi i frekventne lokacije u gradovima pretvaraju u uslužni prostor.

– Kad za vrijeme božićnih blagdana odemo iz jednog uslužnog prostora u drugi, treći ili četvrti, u jednom danu čujemo istu pjesmu četiri-pet puta, što dovodi do pomalo zaglupljujuće situacije. Potrebno je razviti koncepte koji će spriječiti beskonačno ponavljanje i devalvaciju poruke koju nosi prekomjerno ponavljanje. Zatvoreni krug Božića kao standardizirane playliste uvodi nas u obrazac koji prestaje biti osoban jer je prisilno nametnut i univerzalno jednoličan. Također, takav sustav servicescapea ne uzima u obzir ljude koji moraju provesti po osam sati u tom prostoru. Ljudi koji oblikuju uslužne prostore ne razmišljaju o tome da se ista glazba reproducira i za klijente i za zaposlenike. To su dva različita svijeta, različiti motivi i funkcije. Razgovarala sam s jednom djelatnicom iz wellness centra koja ističe posebno loš osjećaj jer mora osam sati raditi u prostoru i slušati glazbu namijenjenu klijentima. Istovremeno se od nje očekuje radna aktivnost i motivacija, što postaje problematično s obzirom na trenutne standarde. To znači »ubijati radnika«, jer ovakve situacije nužno dovode do ozbiljnih mentalnih i drugih zdravstvenih problema. Ljudi bježe iz tih prostora jer to psihički ne mogu izdržati. Neki od mojih studenata koji su radili analize na ovu temu zaključili su da se u velikim centrima, poput trgovačkih, povećao broj pušača. Naime, oni koji prije nisu pušili, počinju kako bi dobili pet minuta pauze za izlazak, cigaretu i odmor od glazbe. U tom trenutku prometna buka za njih predstavlja odmor od glazbe. Na neki smo način osviješteni o buci prometa, građevinskih i drugih ljudskih djelatnosti, ali o buci glazbe još uvijek nismo, jer je glazba još uvijek važno područje našeg života. Ipak, moramo početi prihvaćati da zbog nje sve češće imamo probleme. O njima bismo trebali postati svjesniji i početi više razgovarati na društvenoj razini, upozorava stručnjakinja.

Uloga audiomenadžmenta

Prema njenim riječima, potreba za drugačijim obrascima upravljanja glazbom i bukom posebno je izražena i u svim oblicima turizma, bilo da je riječ o brodovima s kojih se glazba širi na kopno ili koncertima koji proizvode buku dugo nakon što svirka završi. Grgurić napominje kako se turizam u kojem glazba staje u dva sata poslije ponoći, a smetlarski kamioni dolaze u pet ujutro, ne može smatrati održivim.

– Tijekom turističke sezone stanovnici gotovo nemaju mira. Radila sam istraživanje na Krku gdje sam kvalitativno i kvantitativno analizirala buku uzrokovanu glazbom, koncertima i glazbenim sadržajem u sklopu turističke ponude. Takva razina buke i akustički sustav predstavljaju problem za ljude i lokalnu zajednicu. Ugostitelji su se ove godine na Hvaru čak potukli zbog glazbe. Danas se javlja i tendencija prema kojoj se smatra da gotovo nijedan događaj, javni ili privatni, nije potpun bez glazbe, često žive. Takve prakse prerasle su u visoku razinu »glazbenog nereda«, što ukazuje na potrebu za uvođenjem reda – ne kao suprotstavljanje glazbi, već kao priliku za postavljanje novih pozicija i granica. Uz povećanje tolerancije na glasnoću glazbe, trebamo razviti razumijevanje o njezinim posljedicama, a ne samo pasivno pristajati na status quo. U jednom ćemo se trenutku, nadam se što prije, morati suprotstaviti cilju koji se svodi samo na povećanje profita, odnosno više i više glazbe. To nipošto ne znači da glazbu treba ukloniti iz javnih prostora. Ali, jačanje svijesti javnosti o ovim obrascima i stereotipima predstavlja ključan korak prema prepoznavanju audiomenadžmenta kao ključa rješenja ovih problema. Svakako je važno senzibilizirati društvo na ove probleme, a znanost mora izaći u javnost i potaknuti promjene. Mislim da mi iz akademske zajednice moramo biti izravniji, zaključuje Diana Grgurić.

Utjecaj buke na životinje

Muzikologinja i sveučilišna profesorica Diana Grgurić napominje kako, kada se o auditivnom zagađenju radi, znanost sve više istražuje utjecaj buke i njezinih negativnih posljedica na životinjski svijet. Međutim, naša sugovornica ističe da se u javnosti o ovoj temi još uvijek premalo govori.

– Užasno mi je žao što u raspravama o buci uopće ne uzimamo u obzir životinje, ili to činimo više usput. Po tom smo pitanju najglasniji bili u kontekstu zabrane vatrometa i petardi. No, sve više postajemo svjesni koliko je životinjski svijet bitan za naše zdravlje i dobrobit te kako su bioraznolikost i životinjska raznolikost iznimno važne. Koliki utjecaj buka ima na životinje pokazalo je istraživanje bioakustičara koji su otkrili da ptice u urbanim sredinama počinju pjevati na višim frekvencijama kako bi mogle komunicirati unatoč gradskoj buci. Kod naših crnih ptičica koje zovemo kosići, primjerice, primjećujemo da su fizički snažniji, a time i glasniji, što je ključno za njihovo parenje i održivost vrste. U morima također dolazi do povećanja razine buke, posebno zbog nautičkog turizma. Ribe nemaju uši nego »čuju« cijelim tijelom, pa buka na njih djeluje poput šoka električne struje. O svemu tome morat ćemo puno više promišljati jer su ti čimbenici ključni za našu budućnost, izdvaja Grgurić.