UČENJE DEMOKRACIJE

Riječka udruga Delta: ‘Političko opismenjavanje mladih nije isključiva odgovornost civilnog sektora’

Katarina Bošnjak

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

U najnovijem istraživanju čak 70 posto mladih izjasnilo se da ne vjeruje političarima, nisu upoznati sa savjetima mladih kao tijelima uključivanja mladih i nisu upoznati s mjesnim odborima



Riječka Udruga Delta djeluje još od 2008. godine, a trenutno provodi projekte i programe usmjerene na jačanje građanskih vještina mladih. Uče adolescentice i adolescente o demokraciji, važnosti izlaska na izbore, ali i svim drugim alatima koji im stoje na raspolaganju i onda kada nismo u tzv. superizbornoj godini. Osim toga, mladi zahvaljujući Delti imaju prilike naučiti kako da budu proaktivni i realiziraju svoje ideje, zauzmu se za sebe i svoje vršnjakinje i vršnjake, ali i kako da komuniciraju s donositeljima odluka. S izvršnim direktoricama Udruge Delta Sarom Sušanj i Emom Žufić, stručnom suradnicom Nikom Krajnović te projektnom voditeljicom Majom Obućinom razgovarali smo o aktivnom sudjelovanju mladih, političkoj pismenosti, savjetima mladih i izborima.


Akcija za 5


Jedna od aktivnosti koje Udruga Delta u kontinuitetu provodi je »Akcija za 5!«, a ovogodišnji pobjednički projekt je Dan političke pismenosti koji planira popularizirati politiku među mladima – što očekujete od ovog projekta, kako će se realizirati?


Sara Sušanj: »Akcija za 5!« odgovara na pitanje što bi se dogodilo da učenici i učenice iz različitih riječkih srednjih škola na jedan dan preuzmu gradsku upravu i sjednu u vijećničke klupe. Tijekom cijelog dana boravka u gradskoj upravi u timovima osmišljavaju svoj projektni prijedlog koji kasnije u simulaciji rada Gradskog vijeća predstavljaju drugim grupama i na kraju odlučuju o onom najboljem koji će realizirati uz našu mentorsku podršku i financijska sredstva Grada Rijeke u iznosu od 670 eura. U posljednjih 19 godina ovim programom je obuhvaćeno 1.154 učenika i učenica i 137 volontera i volonterki, a u posljednjih 19 godina obuhvaćene su teme od informiranja mladih, volontiranja, međugeneracijske solidarnosti, medijske pismenosti, društvenog poduzetništva, održivog odijevanja, (mentalnog) zdravlja, pa do ovogodišnje političke pismenosti – mladi su za druge mlade osmislili i proveli različite projekte.




Ema Žufić: Učenici i učenice iz ovogodišnjeg pobjedničkog projekta dolaze iz drugih i trećih razreda različitih srednjih škola, a zajedno s koordinatoricom Valentinom Dukić prepoznali su problem nedovoljne informiranosti i nezainteresiranosti mladih za politiku. Cilj njihovog projekta je približiti utjecaj politike na svakodnevnicu srednjoškolaca i srednjoškolki na njima zanimljiv, interaktivan i zabavan način. Već su krenuli s pripremama, a planiraju organizirati panel-raspravu sa stručnjacima i kviz o politici.



Ne čudi da mladi sami rade na političkoj pismenosti, kada je najavljeno izbacivanje predmeta Politike i gospodarstva iz srednjih strukovnih škola. Što mislite o ovome i kako će to utjecati na političku pismenost mladih? Hoće li političko opismenjavanje onda još više pasti na civilni sektor?


Nika Krajnović: Politika i gospodarstvo treba ostati obavezan predmet u srednjim strukovnim školama. U strukovnim školama je 70 posto učenika i učenica čime zapravo većina hrvatskih srednjoškolaca i srednjoškolki ostaje bez prilike za učenje o demokraciji, političkom sustavu i kulturi društva u kojoj će živjeti i raditi jednom kad izađu iz sustava obrazovanja. Današnje generacije mladih žive u društvu u kojem građani i građanke sve manje vjeruju u demokraciju, a prema nizu longitudinalnih istraživanja povjerenje u institucije i medije sve više pada. Istraživanja o političkoj pismenost učenika i učenica završnih razreda srednjih škola pokazuje da je političko znanje uglavnom nisko, niska je razina političke participacije i povjerenje u različite institucije – pravosuđe, Sabor, Vlada i političke stranke su na samom dnu liste, ipak, s godinama je došlo do porasta političke informiranosti mladih i njihovi stavovi su sve demokratičniji. Političko opismenjavanje nije sama i isključiva odgovornost civilnog sektora. Civilni sektor će suradnjom sa školama nastaviti nuditi svoje aktivnosti iz područja građanskog odgoja i obrazovanja, ali neće moći kompenzirati taj veliki nedostatak.


Niz aktivnosti


Budući da je Zakon o savjetima mladih jedini zakon u Hrvatskoj koji spominje mlade, smatrate li da su predviđeni ciljevi savjeta mladih dovoljno prilagođeni stvarnim potrebama mladih? Kako se Delta uključila u predlaganje izmjena ovog zakona i što smatrate da je nužno promijeniti?


Sara Sušanj: Ideja je da članovi i članice savjeta mladih savjetuju predstavničko tijelo ili županijsku skupštinu o pitanjima i problemima mladih, nude rješenja za njihovo rješavanje i zagovaraju za bolji položaj mladih u toj sredini za što imaju i svoje proračune. Ne postoji politika o kojoj savjeti mladih ne mogu odlučivati, jer ne postoji politika koja se na ovaj ili onaj način na kraju ne odnosi na mlade.


Članove i članice savjeta mladih ne biraju mladi koje onda to tijelo reprezentira, već ga biraju političari i političarke. Smatramo da je nužno unaprijediti rad i usmjeravati savjet mladih, pružiti im adekvatnu edukaciju da aktivno sudjeluju u donošenju politika i općenito više sudjeluju na sjednicama predstavničkog tijela/županijske skupštine. Njihov utjecaj mora biti stvaran, a ne samo deklarativan. Nizom aktivnosti predlagale smo i obavezu edukacije članova i članica savjeta mladih i osoba koje s njima rade i redovitu evaluaciju aktivnosti članova i članica savjeta mladih. Podsjećamo i da je zbog izmjena Zakona i uvođenja odredbe osnivanja Savjeta mladih Republike Hrvatske Zakon još uvijek na ocjeni ustavnosti na Ustavnom sudu, pa nam tek predstoji vidjeti koja je budućnost Zakona.


Upravo je vaše nedavno istraživanje o iskustvima i potrebama savjeta mladih pokazalo da se, primjerice, 37 posto sredstava savjeta mladih troše neopravdano, a tek 40 posto aktivnosti odgovara zakonski propisanim kategorijama. Koji biste rekli da su najveći izazovi u učinkovitosti savjeta mladih? Kako komentirate podatak da mnogi članovi savjeta mladih izražavaju frustraciju zbog nedostatka suradnje s lokalnim vlastima koje ih često ne vide kao savjetodavno tijelo što jesu?


Sara Sušanj: Savjeti mladih u manjim sredinama još uvijek dominantno služe kao nadomjestak snažne civilne scene i često rade aktivnosti koje nisu u skladu s djelokrugom rada. Isti problem vidljiv je i u većim gradovima što načelno govori o nedovoljnoj educiranosti samih članova i članica savjeta mladih, kao i zaposlenika i zaposlenica jedinica samouprave koji rade sa savjetima mladih o tome što bi uopće savjeti mladih trebali raditi i kakav prostor sudjelovanja i utjecaja im trebaju osigurati. Isto vrijedi i za vijećnike i vijećnice i skupštinare i skupštinarke u jedinicama samouprave – još uvijek nisu svjesni kakav resurs aktivan savjet mladih može imati. Samo trećina ispitanih predstavnika i predstavnica JLP(R)S-ova polazila je neku vrstu edukacije za rad s savjetima mladih.


Ali nedostaje i kulture dijaloga – polovina članova i članica izražava da o problemima i potrebama mladih s čelnicima uprave ili predstavničkog tijela raspravljaju jednom u 6 mjeseci ili rjeđe.


Što se tiče predstavnika JLP(R)S-ova, potrebno je jačati strateški okvir tako da on zaista odgovara na potrebe mladih, trebaju kontinuirano provoditi programe za mlade, osigurati usavršavanje i podršku za članove i članice savjeta mladih, ali i za osobu koja je u upravi zadužena za savjet mladih i implementirati druge modele uključivanja mladih: Odbor za mlade, Vijeće mladih kao reprezentativno tijelo mladih, a u kojemu su mladi koje su izabrali mladi.


Angažman u politici


Već godinama slušamo o niskoj izlaznosti na izbore općenito, no kakva je ona kada govorimo o mladima? Rade li političke stranke dovoljno da zainteresiraju mlade glasače i koliko im mladi vjeruju prema vašem istraživanju »Tko pita mlade«?


Maja Obućina: Politička pismenost mladima daje moć da se aktivno i kvalitetno uključuju u društvo i sudjeluju u stvaranju pozitivnih promjena. S obzirom na značaj političke pismenosti zabrinjavaju rezultati dugogodišnjih praćenja i istraživanja koja pokazuju da je političko znanje mladih i njihovo razumijevanje političkih pojmova uglavnom nisko, a niska je i razina političke participacije i povjerenja u različite institucije. U najnovijem istraživanju koje smo provodile čak 70 posto mladih izjasnilo se da ne vjeruju političarima, nisu upoznati sa savjetima mladih kao tijelima uključivanja mladih i nisu upoznati s mjesnim odborima. Prije svega, trebalo bi mlade informirati o ovim službenim tijelima i platformama kao prilikama za njihovo aktivno uključivanje u procese donošenja odluka. Korak dalje je otvaranje tih tijela prema mladima kako bi se oni osjećali dobrodošli sudjelovati i izraziti svoje ideje. U tom kontekstu, možemo reći i da se političke stranke u Hrvatskoj većinom ne fokusiraju dovoljno na interese mladih niti razvijaju strategije koje bi ih potaknule na njihov veći angažman u politici. Iako stranke u svojim programima često navode mlade kao prioritetnu skupinu, konkretne inicijative usmjerene prema mladima često su rijetke i povremene, što ograničava njihov doseg i utjecaj.


Stranke u Hrvatskoj često se obraćaju mladima samo u predizbornim razdobljima, kroz kampanje koje nisu dugoročne i ne pokrivaju dovoljno relevantna pitanja koja mladi ističu, kao što su obrazovanje, zapošljavanje, stambeno pitanje i održivi razvoj. U nekim slučajevima, političke stranke uključuju mlade kroz omladinske forume ili podmlatke, no takve inicijative često ostaju formalne i ograničene na manji broj uključenih, bez utjecaja na ključne odluke stranke. Osim toga, istraživanja pokazuju da mnogi mladi doživljavaju političke stranke kao nedovoljno transparentne i autentične, što može povećati nepovjerenje prema političkom sustavu općenito. Da bi se mladi više zanimali za politiku, stranke bi trebale kontinuirano razvijati programe i prilagoditi komunikaciju njihovim interesima, te ih uključiti u procese odlučivanja koji se odnose na njihovu budućnost, ne samo deklarativno već i kroz stvarni utjecaj na politiku stranke.


Trećina sudionica/ka istraživanja volontira, nešto manje potpisuju peticije, a čak više od pola mladih ne sudjeluje u prosvjedima, štrajkovima i javnim raspravama. Navode da im je prepreka u aktivnom sudjelovanju nedostatak podrške odraslih i financijskih sredstava. Budući da će mladi najduže živjeti s posljedicama današnjih političkih odluka, kako ih motivirati da se uključe, ali, možda još važnije, kako motivirati donositelje odluka da više uključe mlade?


Ema Žufić: Često portretiramo mlade kao pasivne, nezainteresirane i neinformirane, no mladi su samo odraz društva u kojem žive i odrastaju. Javna uprava, institucije i civilni sektor imaju odgovornost prema mladima da im osiguramo podršku da ostvare svoje ideje, da im osiguramo prostor utjecaja i ulažemo u razvoj njihovih vještina. Također, imamo odgovornost da povećamo vidljivost i utjecaj mladih u procesima donošenja odluka te da osiguramo da njihovi glasovi dovedu do stvarnih i opipljivih promjena, a ne da njihove ideje uvažavamo samo deklarativno ili uopće ne. Osim osnaživanja mladih, potrebno je osnažiti i educirati donositelje odluka i razvijati kulturu participacije među njima. Donositelji odluka mogu prije svega koristiti postojeći zakonski okvir za sudjelovanje mladih i osigurati da savjetodavna tijela mladih funkcioniraju u skladu s njihovom svrhom. Nažalost, u praksi svjedočimo čestim primjerima u kojima formalne platforme za uključivanje mladih u procese donošenja odluka ostaju na performativnoj razini. Da bi se to promijenilo, potrebna je politička volja i iskrena namjera vladajućih da se glasovi mladih čuju, uvaže i implementiraju u stvarnosti. Također, donositelji odluka bi trebali sustavno surađivati s i pružati podršku organizacijama mladih i za mlade koje uključuju i »aktiviraju« mlade. Formalni sustav obrazovanja ne surađuje s mladima koliko bi mogao kroz postojeće oblike, npr. vijeća učenika, koja su često zapostavljeni. Demokratizacija obrazovanja na svim razinama važna je tema na kojoj trebamo zajedno raditi.