Derbi u Maksimiru

Rijeka pokazala da s punim pravom razmišlja o vrlo visokim dometima u ovoj sezoni

Davor Petrović

Foto D. KOVAČEVIĆ

Foto D. KOVAČEVIĆ

Da je Nais Djouahra bio malo pribraniji u 53. minuti, kada je imao najbolju priliku na utakmici, Dinamo bi se proveo vrlo loše uoči nastavka Lige prvaka i derbija s Hajdukom. Modre je, zapravo, spasio Danijel Zagorac.



ZAGREB Rijeka je na gostovanju kod Dinama odigrala vrlo zrelu utakmicu, pariravši uglednom suparniku u svim segmentima igre. Štoviše, igrači pod stručnim vodstvom Radomira Đalovića pokazali su da s punim pravom razmišljaju o vrlo visokim dometima u ovoj sezoni. Da je Nais Djouahra bio malo pribraniji u 53. minuti, kada je imao najbolju priliku na utakmici, Dinamo bi se proveo vrlo loše uoči nastavka Lige prvaka i derbija s Hajdukom. Modre je, zapravo, spasio Danijel Zagorac.


Modri su već u 2. minuti došli do prve situacije koja im je mogla donijeti prednost. Martin Baturina je povukao loptu s centra i dao pas na lijevo krilo, gdje je Marko Pjaca krenuo prema sredini i odlučio se za udarac desnicom s ruba kaznenog prostora prema suprotnom kutu. Tu nije bilo dovoljno preciznosti za išta više od uzdaha s tribina. Uskoro je Rijeka dobila priliku za kreiranje opasnosti iz slobodnog udarca sa trideset metara, ali taj prekid je donio tek nabijanje živog zida u izvedbi Nike Galešića.


U početnoj fazi utakmice Rijeka je izgledala prilično dobro, pogotovo u fazi obrane, gdje se zadnja linija dizala na trideset metara od gola, dok su vezni igrači agresivnošću usporavali razvoj akcija suparnika. Modri su, doduše, djelovali vrlo oprezno u tom razdoblju igre. Na primjer, kada je Rijeka izlazila iz obrane, igrači Dinama disciplinirano su se povlačili prema sredini terena i nisu pokušavli stvoriti visoki pritisak. Po svemu sudeći, Nenad Bjelica, barem na početku derbija, nije htio preuzeti rizik, kao, na primjer, protiv Osijeka prije četiri tjedna.


Okovi taktike




U takvom rasporedu snaga nije bilo velikih uzbuđenja koja bi prisutnima na stadionu Maksimir osjetno podigla razinu adrenalina. Jednostavno, obje momčadi su stavile naglasak na disciplinirano odrađivanje svih defenzivnih zadataka i nisu jurišale prema naprijed. Zapravo, u fazi napada najčešće se igralo na postavljene obrane, a to nije moglo iznjedriti previše nogometnog blještavila. Tu i tamo bi sijevnula neka polukontra, ali bez značajnijeg učinka.


Bilo bi nekorektno reći da nije postojala želja za ugrožavanjem gola suparnika jer obje momčadi su uporno pokušavale stići do akcije koja bi donijela opasnost. Međutim, napadačke ambicije bile su sputane taktičkim zamislima, orijentiranim na oprez, oprez i još opreza. Jedinu priliku za nešto konkretnije mogle su ponuditi greške, a jedna je stigla u 42. minuti, kada je Kevin Theophile-Catherine pogrešno dodao iz zadnje linije.


Tu loptu je presjekao Lindon Selahi koji se sjurio prema naprijed i opalio s vrha kaznenog prostora. Međutim, taj udarac nije bio ni najmanje precizan, a kamoli opasan po gol koji je čuvao Zagorac. Tako se na odmor otišlo s jednom velikom nulom na obje strane. Nastavak je donio nešto agresivniju igru Dinama, ali tu je još uvijek nedostajalo konkretnosti. Štoviše, u 53. minuti sijevnula je kontra gostiju i ogromna prilika za vodstvo.


Bila je to brza tranzicija koja je krenula s desnog boka od Ivana Smolčića. Nakon dva ju dodavanja Toni Fruk je gurnuo loptu u prostor za Djouahru koji se sam sjurio prema golu po lijevoj strani. Činilo se da je gol neizbježan, ali Zagorac je čudesno obranio udarac iz blizine. Nešto kasnije taj dvojac je opet imao bliski susret s istim ishodom. U tim trenucima Dinamo je izgledao loše i nikako, a to je natjeralo Bjelicu na posezanje za prvim izmjenama. Umjesto Pjace, Darija Šikića i Josipa Mišića u igru su ušli Nathanaël Mbuku, Arbër Hoxha i Maxime Bernauer.


Modra nemoć


Nešto kasnije s distance je opalio Mladen Devetak, a Fruk je promijenio putanju tog udarca. Zagorac je, pak, još jednom bio na pravom mjestu. Doduše, pitanje je što bi bilo da je lopta ušla u mrežu jer Fruk je bio na rubu zaleđa. U svakom slučaju, Rijeka je u drugom dijelu bila momčad koja diktira tempo i stvara opasne situacije.


Modru nemoć i očaj iz tog razdoblja najbolje je demonstrirana u 65. minuti, kada je Ante Majstorović u pokušaju građenja nespretno izbacio loptu rukom u korner. Glavi sudac Duje Strukan odmah je pokazao da nema govora o jedanaestercu, što mu je vjerojatno potvrdila i VAR soba, a svi iz Dinama su žestoko prosvjedovali, tražeći priliku koju nisu mogli izgraditi kroz igru u dotadašnjem dijelu utakmice.


Dvanaest minuta kasnije Selahi je u kaznenom prostoru Dinama imao priliku, ali Theophile je blokirao njegov udarac s osam metara, odbivši loptu u korner. Vrijeme je curilo prema kraju utakmice, a Rijeka je izgledala sve bolje. Modri su, pak, djelovali kao momčad koja ne može pronaći pravi odgovor na igru suparnika. Završnica je protekla u znaku pokušaja Dinama da kroz stihijske napada pokuša stići do pobjede koja bi ga podigla na ljestvici. Rijeka je, pak, smireno odradila tri minute sudačke nadoknade, uknjižila remi i, realno, izgubila dva boda.