Glavna izložba »Stranci svugdje« koja se ovaj vikend zatvara na Venecijanskom bijenalu, dovodi u pitanje društvene konstrukcije identiteta i doslovne i figurativne granice koje dijele čovječanstvo. Smješta osjećaj otuđenosti i bivanja strancem ne samo geografski (»Global North & Global South«), već i društveno i psihološki, prikazujući ga kao sastavni dio ljudskog iskustva.

Kulturni narativi

Unutar glavne izložbe moguće je dati sažetak deset najistaknutijih paviljona s temama migracije i kulturnih narativa.

Francuska: Laure Prouvost predstavila je multimedijski projekt koji istražuje povezanost između zemlje i mora kroz poetske i nadrealne vizualne instalacije, uključujući film koji spaja humor, jezik i prirodne motive, naglašavajući transformativnu moć umjetnosti.

Španjolska: Sandra Gamarra Heshiki u projektu »Migrant Pinacotheque« kritizira kolonijalnu povijest koristeći pejzaže i artefakte, pozivajući na razmišljanje o temama rasizma i migracija kroz postav u stilu muzeja.

Švicarska: Guerreiro do Divino Amor u projektu »Super Superior Civilizations« predstavio je satiričnu kritiku nacionalizma koristeći kamp estetiku, kinematografske instalacije s kupolama i humoristične skulpture.

Danska: Inuuteq Storch, prvi grenlandski umjetnik na Bijenalu, koristio je fotografije i instalacije kako bi istražio kolonijalnu povijest Grenlanda i njegove veze s Danskom, pretvarajući paviljon u duboko refleksivan prostor.

Uzbekistan: Aziza Kadyri kreirala je evokativno putovanje koje istražuje identitet žena iz Središnje Azije, integrirajući tradicionalne uzbečke plave tonove i vezove kako bi ispričala iskustva migracija.

Sjedinjene Američke Države: Umjetnik Cherokee podrijetla Jeffrey Gibson pretvorio je paviljon u eksploziju boja, izazivajući stereotipe o Indijancima i LGBTQ+ zajednicama kroz spoj tradicionalnih i suvremenih elemenata.

Gana: Raznolika grupa umjetnika slavila je ganski identitet i nasljeđe, prikazujući djela koja uključuju fotografije, tekstil i velike instalacije, odražavajući postkolonijalne narative.

Indija: U povodu 150. obljetnice rođenja Mahatme Gandhija, indijski paviljon prikazao je djela koja se bave temama brige, kulturne evolucije i otpora, s naglaskom na kolektivni duh.

Albanija: Minimalistički pristup istaknuo je međugeneracijski dijalog i osobni utjecaj političke povijesti kroz reflektivne instalacije (Finestre sull’Arte, 2024).

Kultura i okoliš

S druge strane na temu kulture i okoliša, važno je istaknuti nekoliko izvanrednih nacionalnih paviljona.

Japan: Yuko Mohri stvorila je impresivan skulpturalni orkestar s kinetičkim instrumentima i materijalima prikupljenim iz Venecije. Instalacija je istraživala zvuk, pokret i odnose između ljudskih i prirodnih elemenata, naglašavajući povezanost s okolišem.

Grenada: »Creole Garden« pružio je multisenzorno iskustvo koje slavi ekološku i kulturnu raznolikost Grenade. Umjetnici su koristili prirodne materijale i lokalnu ikonografiju kako bi gledatelje povezali s baštinom otoka.

Kanada: Instalacija Kapwani Kiwange fokusirala se na kolonijalnu povijest, kombinirajući botaničke slike i skulpturalne elemente kako bi istražila utjecaj prirodnih resursa na globalne sustave.

Novi Zeland: Kolektiv Mataaho predstavio je »Takapau«, rad koji kombinira tradicionalno tkanje s apstraktnom suvremenom umjetnošću, istražujući teme autohtonog identiteta i kulturne očuvanosti.

Libanon: Mozaici Omara Mismara igrali su se s pikseliziranom estetikom, transformirajući moderne političke teme u složena umjetnička djela koja preispituju medijsku reprezentaciju i sukob.

Meksiko: Inovativni paviljon spojio je pripovijedanje i nadrealizam kroz instalacije koje istražuju meksički identitet, migraciju i dualnost urbanog i ruralnog života.

Gvatemala: Poetska instalacija reflektirala je otpornost, autohtonu mudrost i zajedničku solidarnost, koristeći mješovite medije kako bi evocirala zajedničke povijesti i budućnosti okoliša.

Tri paviljona

S obzirom na njihov jedinstven i inovativan pristup, posebno ću se osvrnuti na tri paviljona: australski, vatikanski i hrvatski paviljon.

Australski paviljon na Venecijanskom bijenalu 2024., s instalacijom Archieja Moorea »Kith and Kin«, dojmljiva je istraživačka priča o podrijetlu, kolonijalnoj povijesti i otpornosti identiteta domorodačkih Australaca. Mooreovo djelo spaja dva ključna elementa: genealoški prikaz koji obuhvaća 65.000 godina baštine naroda Kamilaroi i Bigambul te zbirku dokumenata koji simboliziraju kolonijalne zakone i njihovo pogubno djelovanje na živote domorodaca.

Instalacija stvara duboko kontemplativno okruženje, koje podsjeća na ulazak u sveti prostor. Njezina slojevita značenja – koja se bave poviješću, sustavnom opresijom i osobnim vraćanjem identiteta – čine je snažnim spomenikom prošlim traumama, dok istovremeno slavi otpornost i kulturni kontinuitet. Kritičari ističu njezinu sposobnost da izazove razmišljanje i empatiju, osiguravajući njezinu relevantnost daleko izvan publike elitnog umjetničkog svijeta.

Australski paviljon je osvojio prestižnu nagradu Zlatnog lava za najbolju nacionalnu participaciju, što potvrđuje emocionalni i intelektualni utjecaj izložbe. Ovo je prvi put da je Australija osvojila Zlatnog lava za najbolju nacionalnu prezentaciju, čime je dodatno pojačana njezina globalna vidljivost i privučen veliki broj posjetitelja željnih da svjedoče prekretnici u australskoj i autohtonoj reprezentaciji na bijenalu. Uspjeh paviljona odražava sve veću međunarodnu prepoznatljivost autohtonih perspektiva i narativa unutar suvremenih umjetničkih konteksta, čineći ga nezaobilaznom i najposjećenijom atrakcijom za posjetitelje bijenala 2024. godine (što je vidljivo na fotografiji, gdje se u redovima čekalo na ulazu u paviljon).

Paviljon Svete Stolice na Venecijanskom bijenalu 2024., pod nazivom »S mojim očima«, pruža revolucionarno i emotivno iskustvo smještajući svoju izložbu unutar ženskog zatvora Giudecca. Kuratori Chiara Parisi i Bruno Racine istražuju teme humanosti, identiteta i socijalne pravde kroz umjetničku perspektivu. Izložba uključuje radove renomiranih umjetnika koji direktno angažiraju zatvorenice, uključujući njihove doprinose u proces stvaranja umjetnosti. Time se spajaju umjetnički izražaj i osobna iskustva zatočeništva i iskupljenja.

Prostor zatvora, koji je nekada bio samostan, dodatno naglašava emotivne teme slobode, pravde i marginalizacije. Radovi uključuju svjetleću neonsku instalaciju Claire Fontaine, dirljive portrete Claire Tabouret koji prikazuju zatvorenice i njihove obitelji te monumentalno djelo Maurizia Cattelana na fasadi zatvora, koje simbolizira propusnost granica između zatvora i vanjskog svijeta.

Paviljon redefinira ulogu umjetnosti u poticanju empatije i dijaloga kroz svoj kolaborativni karakter i vođene ture koje provode same zatvorenice. Pozvani smo da preispitamo vlastite perspektive o pravdi i ljudskosti, naglašavajući transformativni potencijal umjetnosti čak i u najmarginaliziranijim prostorima. Projekt podržava šire rasprave o povezanosti umjetnosti, društva i ljudskih prava, čineći ga izuzetnim doprinosom temi bijenala »Stranci posvuda«. Ovaj inovativan pristup čini Paviljon Svete Stolice nezaobilaznim vrhuncem bijenala, pružajući snažan prikaz kapaciteta umjetnosti da povezuje i liječi.

Hrvatski paviljon koji je kurirala kustosica Antonija Manjača ističe kako umjetnica Vlatka Horvat istražuje prostor, materijale i odnose između ljudi i njihovog okoliša. Horvatin rad fokusiran je na pretvaranje svakodnevnih predmeta u neočekivane sklopove koji provociraju tradicionalne ideje korisnosti i estetike. Njezine instalacije naglašavaju teme ograničenja i mogućnosti, koristeći ovozemaljske materijale za stvaranje složenih struktura koje potiču na razmišljanje i koje rezoniraju širi fokus Bijenala na ponovno osmišljavanje globalnih i lokalnih perspektiva. Umjetnica Vlatka Horvat je u projektu naslovljenom »Priručnim sredstvima« naglasila osobnu razmjenu i kulturnu dislokaciju kroz suradnički proces ručno dostavljenih umjetničkih djela (hrvatskih umjetnika u dijaspori) koja istražuju osjećaj stranosti, a rezultiraju osjećajem solidarnosti. Ova suptilna i dojmljiva izložba, nudi raznolike interpretacije središnje teme Biennala. Kreativna logistika projekta ističe intimnu prirodu suradnje i simboličnu vrijednost umjetničkih mreža u nadilaženju fizičkih i kulturnih granica.

Zaključno, 60. Vencijanski bijenale bismo mogli nazvati i »Umjetnost u svijetu bez granica« jer izvan službene teme »Stranci posvuda« odražava globalnu međusobnu povezanost i načine na koje se umjetnici bave pitanjima raseljavanja i suradnje kroz različite medije i perspektive.