Nakon blamaže s uhićenjem Vilija Beroša i svime što se potom još na to naslonilo, dobro je da su vladajući odlučili raspravu o povjerenju premijeru Andreju Plenkoviću staviti na dnevni red prije saborske stanke. Iako se to poklapa s kampanjom za predsjedničke izbore, sve zajedno treba staviti što prije ad acta, jer se nacija u neku ruku nakon svega osjeća – zgađeno.

Rijetko gadljiva afera primorat će Plenkovića da zbroji redove. Iako nije realno sumnjati u većinu od 76 ruku koje u parlamentu ima, rubno je to. Nitko neće smjeti niti kihnuti na dan glasanja. A tu je i činjenica da je nevelik klub Marija Radića i njegove nove stranke Domino otkazao podršku. Nije da će se bez njih svijet srušiti, ali sama činjenica da je Plenković na tankom ledu minimalne saborske podrške, nije baš idealno za njih.

Očito, Domino je čekao neko vrijeme ponudu za suradnju od premijera, i kad je nisu dobili (logično, iz razloga što je Domovinski pokret uz HDZ), sada su našli dobar razlog da izjave da od te suradnje sami odustaju zbog afere Beroš. Što je najgore, u kuloarima se spominje da ne bi sve trebalo ostati na slučaju Beroš. Stalno se govori, a u nekim medijima i piše, da slijede i neke nove afere, odnosno akcije Uskoka prema »visokoprofilnim kadrovima«, koje bi mogle dalje oslabljivati reputaciju Vlade i njenog prvog čovjeka.

Uz to, osim predsjedničkih slijede i lokalni izbori kroz koji mjesec, pa će dio ministara morati potegnuti na teren u ulozi kandidata za gradonačelnike ili župane. Možda sve to može poslužiti Plenkoviću da se odluči za svojevrsnu rekonstrukciju Vlade i malo osvježi i »opere« svoj kabinet. Neki su već za mirovinu po godinama života, neki moraju na lokalne izbore, neki jednostavno ne zadovoljavaju minimalne kriterije od prvog dana – sve u svemu, već u prvoj godini novog mandata, za premijera bi bilo zdravo da poput higijeničara pregleda svoje ministre i iz učionice potjera one koji ne zadovoljavaju osnovne higijenske kriterije, metaforički govoreći.

To bi i njemu samome pomoglo da se o Vladi prestane govoriti kao o leglu kriminala, a možda bi pomoglo i njegovom predsjedničkom kandidatu Draganu Primorcu, ako bi do takve minirekonstrukcije došlo do 29. prosinca. U drugi krug izbora sa Zoranom Milanovićem doista se treba ući čisto poput »kristalne čaše«, kako to kaže Primorac, jer inače će sraz biti bolan za gledanje, a za to nam nije potrebna kristalna kugla.

Da unutar Vlade ima problema ne samo s korupcijom, nego i s međusobnim odnosima, pokazuje činjenica da potpredsjednik i ministar Oleg Butković, koji se spominje kao kandidat za župana u Rijeci, nije bio na predstavljanju kandidata Primorca u četvrtak navečer u zagrebačkom Westinu. Opravdano – dan kasnije ujutro je morao biti u Mostaru, ali to nije jedini skup koji je Butković u zadnje vrijeme zaobišao. Očito je, nalazi se pod pritiskom da ide u borbu za župana, a čini se da mu to nije omiljeni prioritet razvoja njegove političke karijere.

Uz sve to, tu je i za HDZ opća loša percepcija nakon ove afere. Prema HRejtingu, HDZ je na svega 4 posto razlike u odnosu na SDP – to se već dugo nije dogodilo. A svemu sigurno ne pomaže i činjenica da je uhićeni ministar Vili Beroš odmah iz zatvora zatražio aktiviranje svog mandata u Saboru – taj mandat ostaje zamrznut, ali sama vijest o tome zvuči zaista loše.

U svakom slučaju, dobro je da će se glasanje o opozivu premijera održati vjerojatno već 6. prosinca. Otezanje bi otežalo poziciju i njemu i njegovom predsjedničkom kandidatu, a prozivke oporbe o tome da jedva čekaju vidjeti kako će se na glasanju postaviti DP i HSLS su izlišne – svih 76 ostat će uz Vladu, to je jasno. No, da vrh HDZ-a ponudi minirekonstrukciju, prizna da problema ima i da se sastav Vlade (koja je ostala praktički potpuno ista kao tijekom prethodnog mandata) proventilira, Plenković bi lako vratio povjerenje Domina i možda dobio još koju ruku više.

Ako pažljivije osluhne, poruke iz oporbe idu k više dogovaranja oko strateški važnih tema, i k više kompromisa. Samo kad bi se politički sugovornici mogli čuti u ovoj buci afera.