Crni humor u službi spašavanja života: Kako su (i zašto) HGSS-ovci osvojili društvene mreže

Jadran Kapović i Christian Nikolić

Mnogi još uvijek ne razumiju da današnji mladi ljudi – populacija koja sve češće odlazi u brda i prirodu – uglavnom crpe informacije s društvenih mreža, služe se aplikacijama na mobitelu, stalno su na wifi-ju... Danas postoji mogućnost da službe direktno komuniciraju s ljudima »na terenu« i smatram da to treba iskoristiti

Iako se to ne bi dalo zaključiti po domaćim humorističnim tv serijama, Hrvati znaju cijeniti dobar crni humor. Cinične dosjetke, štoviše, posljednjih su desetak godina u bespućima interneta jedan od najboljih hrvatskih obrambenih mehanizama protiv bizarne svakodnevice, a tu je činjenicu možda bolje od ikog u Hrvatskoj znao iskoristiti pomalo neočekivani akter – Hrvatska gorska služba spašavanja.

»Da li ste se u ovim hladnim danima čuli sa svojom rodbinom treće životne dobi, naročito samcima, a da nema veze s nasljedstvom?« – zadnja je u nizu »crnih« opaski kojima HGSS-ova PR služba posljednjih godina zabavlja, no i preventivno osvješćuje hrvatsku javnost. »Reporteri TV postaja javljaju se iz Delnica. Dobar pokazatelj da su u prirodu došli zimski uvjeti«, tweetao je primjerice HGSS početkom zime uz obaveznu poruku građanima da paze na sebe.

»Idete na skijanje van Hrvatske autobusom, autom ili pod rotirkama? Pazite na sebe. Intervencije na skijalištima u Europi nisu džabe« – u skladu sa svojom neustrašivosti na terenu bocnuli su gorski spašavatelji prošle godine i Željka Reinera kad je na skijanje išao »pod rotirkama«.

Izravan kontakt

Nije da je HGSS-u ikad zafalilo simpatija iz redova hrvatskih građana, no lucidni tweetovi na temu turista u japankama, neopreznih lovaca na pokemone ili pak političara koji stječu popularnost na račun HGSS-ovog truda osvojili su već odavno srca konzumenata društvenih mreža, medija, a posljedično i šire javnosti. Rezultati su višetruko korisni – u zamjenu za ogroman broj »lajkova«, HGSS je postao prva hrvatska interventna služba koja je ostvarila direktni kontakt s građanima, povećavajući njihovu svijest o potrebi sigurnog kretanja u prirodi i ponašanju u kritičnim situacijama. Njihov trud nije prošao nezamijećeno ni u stručnim krugovima, pa je tako HGSS ove godine kao prvi kolektiv ikad nominiran za nagradu Hrvatskog komunikatora godine u izboru Hrvatske udruge za odnose s javnošću.

Ovaj neobični hrvatski »twitterski« fenomen i zasigurno jedinstveni primjer PR-a među gorskim službama spašavanja diljem svijeta, nije se naravno dogodio »sam od sebe«. Iako se autor zabavnih tweetova nikad nije htio predstavljati imenom i prezimenom, doznali smo da se iza popularnih internetskih dosjetki krije dugogodišnji HGSS-ovac Christian Nikolić, informatičar i vodič potražnih pasa koji danas cijelu ovu PR priču opisuje kao pažljivo osmišljeni eksperiment.

– Komunikacija putem društvenih mreža mi je zanimljiva još od kraja devedesetih godina, no prije otprilike šest, sedam godina, kada sam još radio u reklamnoj agenciji »Bruketa i Žinić«, počeo sam malo više istraživati njihov javni doseg. Paralelno s time želio sam pronaći najbolji način da HGSS poboljša komunikaciju s građanima. Tada se internet stranica HGSS-a rijetko posjećivala i na nju su dolazili samo novinari u sezoni kiselih krastavaca. Puno ljudi nije pojma imalo da stranica uopće postoji, iako se i tada na njoj moglo naći cijeli niz korisnih savjeta, pojašnjava Nikolić koji je smatrao da se to može popraviti većim angažmanom na društvenim mrežama.

Eksperimentiranje

Nakon što je dobio dozvolu službe, krenuo je s »eksperimentiranjem«. Isprva se kaže, sve odvijalo polako, no pravu moć ove vrste direktne komunikacije s građanima pokazali su događaji tijekom žestoke zime 2012. godine kad je snijeg zatrpao veći dio Hrvatske.

– Mediji su tih tjedana počeli intenzivno pratiti naš Twitter račun i s njega prenositi informacije. Ubrzo se pokazalo da nam je to najlakši način komunikacije s javnošću. To nam je bilo izuzetno važno zbog brzine širenja korisnih informacija. Primjerice, za vrijeme te zime 2012. godine dogodilo se par slučajeva »lažnih uzbuna« – zvali bi da je netko zapeo u snijegu, došla bi ralica i mi, a onda bi ispalo da netko samo želi da mu se prije pročisti put. Tada smo počeli intenzivno tweetati informacije i moliti ljude da to ne rade, jer takvi pozivi ugrožavaju život, prisjetio se Nikolić.

Logika iza cijele ove »komunikacijske« priče možda se i može činiti naoko jednostavna, no Nikolić je ubrzo shvatio da za uspješni »prodor« u javnost treba dobro poznavati »informacijsku« prirodu društvenih mreža. Twitter je odabrao zbog kratkog i jezgrovitog koncepta. Na Twitteru se, kaže, mora skoncentrirati na 140 znakova i ciljano birati svaku riječ. Crni humor, jedna od taktika kojom se HGSS-ovci i inače bore protiv strahota kojih se nagledaju na akcijama, odradio je zadatak privlačenja pažnje na objave koje u suhoparnom obliku možda nikad ne bi imale isti efekt. – Bio je to i način da razbijemo famu koja se podignula oko HGSS-a. Ljudi nisu bili sasvim sigurni ni kako da dođu do nas, i imali su razne predodžbe, gotovo kao da smo neka mitska bića. Lijepo je čuti da nas netko zove herojima, no na terenu je to dvostruki mač. Kad ideš u akciju, ljudi ugledaju nas, »crvene mundire«, i misle da je to sad to. A spašavanje je uvijek jako kompleksno do samog kraja, reći će Nikolić.

Dragi turisti

Uz njega se za objave na Twitteru, Facebooku i Youtubeu danas brine i Jadran Kapović, a njihova mala PR služba dio je HGSS-ove Komisije za informiranje i analitiku koju trenutno vodi Branimir Vučković. Prošle godine iz njihove je »radionice« proizašla i cijela kampanja »Dear tourist« u javnosti prepoznatljiva po duhovitim tekstovima kojima se HGSS na engleskom obraća turistima i moli ih da se suzdrže od plivanja noću do najbližeg otoka ili odlaska u planinu bez vode kako »ne bi postali dio prirodne selekcije«. Da ne bi sve ostalo na upozorenjima, u tekstovima se i ciljano obavještavalo da je spašavanje besplatno, kako bi se izbjegle situacije u kojima se turisti libe pozvati pomoć iz straha da će za to morati izdvojiti poveću cifru.

Intenzivna komunikacija s građanima u formi vijesti o akcijama i onoga što Nikolić zove »prevencijskih obavijesti« brzo je dala dobre rezultate.– Prvo što sam primjetio je da su nas novinari počeli intenzivnije pratiti i koristiti naše informacije. No ono što je također bilo značajno je da su se i sami građani počeli javljati, komentirati, davati neke prijedloge. Bilo je par dojava o akcijama preko društvenih mreža ali smo zamolili ljude da to ne rade jer je puno efikasnije nazvati 112. Dobili smo i puno savjeta, primjerice nedavno se javila osoba koja je stručnjak za dronove i dala nam par korisnih opaski, pojašnjava Nikolić.

Informacija zlata vrijedna

Primjer prisutnosti HGSS-a na hrvatskom internetskom prostoru nije, međutim, tek poučna hrvatska priča. U novo medijsko doba u kojem društvene mreže sve više diktiraju protok informacija, spremnost javnih službi da se njima koriste doslovno može spašavati živote. Dobar primjer za to su razne katastrofične situacije poput velikih potresa ili terorističkih napada kada se građani uvelike služe Facebookom kako bi javili bližnjima »da su dobro« ili pak twitterom da ponude smještaj ljudima u nevolji. U ogromnoj količini informacija koje u takvim prilikama kolaju internetom, pravodobna obavijest neke interventne službe uvijek zlata vrijedi. Christian Nikolić nimalo ne sumnja da je to budućnost kvalitetnije komunikacije između institucija i građana.

– Mnogi još uvijek ne razumiju da današnji mladi ljudi – populacija koja sve češće odlazi u brda i prirodu, uglavnom crpe informacije s društvenih mreža, služe se aplikacijama na mobitelu, stalno su na wifi-ju… Danas postoji mogućnost da službe direktno komuniciraju s ljudima »na terenu« i smatram da to treba iskoristiti. U ekstremnim situacijama ima puno »trolova« koji putem društvenih mreža šire paniku i mnogi su – primjerice terorističke organizacije – toga itekako svjesni, upozorava Nikolić navodeći kao pozitivan primjer berlinski MUP koji već odavno koristi Twitter kako bi komunicirao s građanima i zaustavljao širenje krivih informacija i potencijalne panike.