U povodu 700. obljetnice Danteove smrti (Firenca, 1265. – Ravenna, 1321.), Matica hrvatska bila je počela objavljivati novo hrvatsko izdanje »Božanstvene komedije«, i to u proznom prijevodu književnika i prevoditelja Božidara Petrača.

Dante Alighieri je »Komediju« započeo pisati vjerojatno oko 1306., u prvim godinama progonstva iz rodne Firence, a završio ju je malo prije smrti. »Pakao« dovršava do 1309., »Čistilište« negdje do 1316., a »Raj« između 1316. i 1321.

Ovih dana stiže i nova vijest – prvi cjelovit hrvatski prijevod Danteove »Božanstvene komedije«, koju je na hrvatski jezik prepjevao kotorski biskup Fran Uccellini – Tica i tiskao u Kotoru 1910. godine, objavilo je Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore. Predsjednik HNV-a Crne Gore Zvonimir Deković napominje kako je prvi cjeloviti prijevod »Božanstvene komedije« na hrvatskom jeziku načinjen u Boki kotorskoj.

– Napravio ga je kotorski biskup Fran Uccellini – Tica na tivatskom otoku Gospe od Milosti. Svjetsko remek-djelo doživljava svoj prvi cjeloviti hrvatski prijevod u Boki, što je još jedna od potvrda jedinstvenoga etničkog i duhovnog prostora hrvatskog naroda, istaknuo je predsjednik HNV-a.

Dante u »Raju«, u pjevanju 31., stihu 103. piše o Hrvatima koji dolaze kao vjerni katolici na hodočašće u Rim da se poklone Veronikinom rupcu na kojemu je ostao Kristov lik, napominje Deković, i dodaje kako je čudno da susjedi s kojima graničimo stoljećima ne znaju za ove činjenice jer Dante u istoj knjizi spominje i norveškog i portugalskog, ali i raškog kralja.

– »Onaj iz Hrvatske«, u Danteovim stihovima ne odnosi se na neku određenu osobu, nego na hodočasnike iz daleke zemlje Hrvatske koji dolaze vidjeti i pokloniti se Veronikinom rupcu s Kristovim likom, istaknuo je Deković.

U Danteovu izvorniku ti stihovi ovako glase: »Qual è colui che forse di Croazia/viene e veder la Veronica nostra,/ che per l’ antica fama non si sazia,/ ma dice nel pensier, fin che si mostra:/»Signor mio Iesù Christo, Dio verace,/ or fu si fatta la sembianza vostra?«

Kako u tekstu »Dante i hrvatska kultura« objavljenom u Vijencu navodi Kristina Grgić, nekoliko je autora objavilo i prijevode cjelovita spjeva, kao što su Izidor Kršnjavi (u prozi, 1909. – 1915.), Franjo Tice Uccellini (1910.), Mihovil Kombol (1948. – 1955.) i Stjepan Markuš (1967. – 1970.), a u najnovije vrijeme, primjerice, i Slavko Kalčić, koji je Danteov tekst preveo na roverski čakavski (2010. – 2014.). Vrijedilo bi imati na umu i da su do danas na hrvatski jezik prevedena sva Danteova djela, koja su 1976. u dvosveščanome izdanju okupili i uredili ugledni talijanisti Frano Čale i Mate Zorić.

»Komedija« obuhvaća ukupno stotinu pjevanja u rimovanim jedanaesteračkim tercinama. To djelo opisuje put pripovjedača, Dantea (koji je ujedno i glavni lik), kroz tri onostrana kraljevstva, a njima ga najprije vodi Vergilije (uzor pjesništva, ćudoređa i mudrosti, koji je već opjevao zagrobno putovanje utemeljitelja Rima Eneje), zatim Beatrice (spoj alegorije Milosti, odnosno teologije, utjelovljene u anđeoskoj ljepoti, dobroti i mudrosti; sa značajkama »slatkoga novog stila«) i napokon sv. Bernard. To je alegorija čovjekova tajanstvenoga puta od spoznaje i ispaštanja krivnje do spasenja.

U alegorijskom obliku srednjovjekovne vizije zagrobnoga života dana je monumentalna slika jednoga razdoblja s njegovim socijalnim, političkim i moralnim težnjama. Iako se ravnao načelima skolastičke, formalističke poetike, Dante je uspio stvoriti pjesnički svijet koji po snažnim slikama i dubokim strasnim osjećajima sadržava »povijest pjesnikova ispaštanja i savršenstva«.

Osim po visokoj pjesničkoj vrijednosti, od srednjovjekovnih priča o zagrobnom životu »Božanstvena komedija« razlikuje se čvrstim ustrojem i kozmološkom cjelovitošću; zamišljeno putovanje odvija se u razdoblju Kristove muke i uskrsnuća u travnju 1300., u godini jubileja što ga je proglasio papa Bonifacije VIII.

U pjesničkoj viziji »Komedije« svladana je prolaznost vremena, ostvareno jedinstvo Zemlje i zagrobnoga svijeta. Dante je u isti mah posljednji pjesnik srednjega vijeka i prvi moderni pjesnik.