Ova će afera biti definitivno središte izborne kampanje za predsjednika Republike
Politički sukob oko afere Beroš došao je do vrhunca iako je sama istraga o tom slučaju tek na samom početku. Zoran Milanović zasad je prilično suzdržan oko cijele ove situacije. Navodno je aktualni predsjednik odlučio biti krajnje suzdržan tijekom ove faze izborne kampanje. Prvih par dana nije se ni oglašavao. Ali zadnja dva dana ipak nije mogao a da se ne oglasi. Povod je bila odluka glavnog državnog odvjetnika da se pokrenu izvidi kojima je cilj utvrditi tko je medijima pustio informaciju o porukama s Whatsapp grupe Petrač&Pozder. Tako se afera Beroš polako, ali sigurno transformira ponovo u aferu Turudić. U aferu pravosuđe.
Lako bi se moglo dogoditi da Beroš i ostali dužnici potpuno ostanu u drugom planu. A da u prvi upadne ponovo Turudić i hrvatsko pravosuđe. To će se na kraju i dogoditi.
Potpuno je neizvjesno na što će sve ovo izaći. Ovo što će se sada dogoditi najveći je test hrvatskog pravosuđa od 1990. do danas. A ta se situacija onda može lako preliti u politički sukob u kojem će glavna meta biti HDZ. Pa bi stranka mogla otrpjeti dva, a ne samo jedan štetan politički udarac.
Ali formalno je jasno tko odlučuje o nadležnosti. To je glavni državni odvjetnik Ivan Turudić. Tako kaže zakon koji je donijela aktualna vladajuća većina. I tu nema baš nikakve dvojbe. Ali to je samo pravna razina.
Ali postoji i ona politička. Nakon što DORH preuzme istragu, svaki će se njegov potez gledati pod ogromnim povećalom. Sve što Turudić napravi neće biti dovoljno dobro. A svaki će se njegov potez gledati kroz prizmu činjenice da je postavljen za glavnog državnog odvjetnika voljom Vlade Andreja Plenkovića.
Nije nimalo nemoguće da bi za HDZ i Vladu bilo u političkom smislu čak puno bolje da cijelu istragu oko Beroša vodi Ured europskog tužitelja u Zagrebu, a ne USKOK. Što god EPPO pronašao u sumnjivim poslovima, to bi se na kraju moglo pripisati samo Berošu i njegovim kompanjonima. Što god im na kraju pronašli u istrazi. Nakon nekog vremena cijela bi se priča u velikoj mjeri najvjerojatnije ispuhala. Politička scena bi bila prepuna pikanterija kako vrhunski liječnici rade biznis i uništavaju pritom sebi i ugled i privatni život, a sve to za ono što na kraju ispadaju mrvice sa stola uigranim balkanskim mafijašima. Mafijaši su uzeli stotine tisuća eura, a liječnici su izgubili ono što bi im trebalo biti najvažnije. Svoj ugled. Dobro sad, dobili su 25.000 po poslu u jednoj bolnici.
Ali ne bi bilo ove druge priče o tome tko kontrolira pravosuđe za vlastiti račun. Ne bi bilo nikakvih optužbi da HDZ i Vlada preko Turudića kontroliraju cijelo pravosuđe kada su u pitanju politički osjetljivi kaznenopravni slučajevi.
HDZ je uspio bez velikih političkih potresa preživjeti i aferu Ina i Gabrijelu Žalac i Josipu Rimac i uhićenje ministra Darka Horvata. Sve se to dogodilo. A na kraju je HDZ s lakoćom pobijedio na parlamentarnim izborima u proljeće ove godine. Bilo je i tu nekih napada na HDZ i kontrolu nad pravosuđem. Ali samo pravosuđe ipak nije bila glavna tema kampanje i politike. Ipak je politika bila u prvom planu.
Tako je moglo biti i sada.
Uglavnom, cijela priča ide i dalje. Kako će se ona sada odmotati, jako je teško predvidjeti. Sve skupa, ova će afera biti definitivno središte izborne kampanje za predsjednika Republike. Ona neće puno utjecati na njihov ishod. Ali će imati posljedice za daljnji politički razvoj u Hrvatskoj. Da se ovdje radilo samo o Berošu, sve bi više-manje brzo završilo. Razvlačilo bi se to godinama, ali bi se na kraju ispuhalo. Ali ovako će nastati dvije političke priče koje će se vući paralelno. I kada jedna padne u političku pozadinu, druga će je povući natrag na političku površinu. Da je samo jedna, možda bi sama od sebe nestala. Ovako će ostati obje. Tako da Turudić sada ima jako neugodnu poziciju. Mora braniti sebe i svoju instituciju, a istovremeno paziti i na političku dimenziju. Jer svaki njegov potez će imati izravan utjecaj na dnevnu politiku. I to ne samo dnevnu, nego i onu dugoročnu. Na kraju bi se moglo dogoditi da se cijela ova priča dovuče čak i do sljedećih parlamentarnih izbora. Ali tako se dogodilo. Bit će zanimlji
Zlatko Crnčec
Za HDZ bi EPPO možda bio bolji
Zlatko Crnčec
21. studeni 2024 07:42
Foto Davor Kovačević
Ova će afera biti definitivno središte izborne kampanje za predsjednika Republike
Politički sukob oko afere Beroš došao je do vrhunca iako je sama istraga o tom slučaju tek na samom početku. Zoran Milanović zasad je prilično suzdržan oko cijele ove situacije. Navodno je aktualni predsjednik odlučio biti krajnje suzdržan tijekom ove faze izborne kampanje. Prvih par dana nije se ni oglašavao. Ali zadnja dva dana ipak nije mogao a da se ne oglasi. Povod je bila odluka glavnog državnog odvjetnika da se pokrenu izvidi kojima je cilj utvrditi tko je medijima pustio informaciju o porukama s Whatsapp grupe Petrač&Pozder. Tako se afera Beroš polako, ali sigurno transformira ponovo u aferu Turudić. U aferu pravosuđe.
Lako bi se moglo dogoditi da Beroš i ostali dužnici potpuno ostanu u drugom planu. A da u prvi upadne ponovo Turudić i hrvatsko pravosuđe. To će se na kraju i dogoditi.
Potpuno je neizvjesno na što će sve ovo izaći. Ovo što će se sada dogoditi najveći je test hrvatskog pravosuđa od 1990. do danas. A ta se situacija onda može lako preliti u politički sukob u kojem će glavna meta biti HDZ. Pa bi stranka mogla otrpjeti dva, a ne samo jedan štetan politički udarac.
Ali formalno je jasno tko odlučuje o nadležnosti. To je glavni državni odvjetnik Ivan Turudić. Tako kaže zakon koji je donijela aktualna vladajuća većina. I tu nema baš nikakve dvojbe. Ali to je samo pravna razina.
Ali postoji i ona politička. Nakon što DORH preuzme istragu, svaki će se njegov potez gledati pod ogromnim povećalom. Sve što Turudić napravi neće biti dovoljno dobro. A svaki će se njegov potez gledati kroz prizmu činjenice da je postavljen za glavnog državnog odvjetnika voljom Vlade Andreja Plenkovića.
Nije nimalo nemoguće da bi za HDZ i Vladu bilo u političkom smislu čak puno bolje da cijelu istragu oko Beroša vodi Ured europskog tužitelja u Zagrebu, a ne USKOK. Što god EPPO pronašao u sumnjivim poslovima, to bi se na kraju moglo pripisati samo Berošu i njegovim kompanjonima. Što god im na kraju pronašli u istrazi. Nakon nekog vremena cijela bi se priča u velikoj mjeri najvjerojatnije ispuhala. Politička scena bi bila prepuna pikanterija kako vrhunski liječnici rade biznis i uništavaju pritom sebi i ugled i privatni život, a sve to za ono što na kraju ispadaju mrvice sa stola uigranim balkanskim mafijašima. Mafijaši su uzeli stotine tisuća eura, a liječnici su izgubili ono što bi im trebalo biti najvažnije. Svoj ugled. Dobro sad, dobili su 25.000 po poslu u jednoj bolnici.
Ali ne bi bilo ove druge priče o tome tko kontrolira pravosuđe za vlastiti račun. Ne bi bilo nikakvih optužbi da HDZ i Vlada preko Turudića kontroliraju cijelo pravosuđe kada su u pitanju politički osjetljivi kaznenopravni slučajevi.
HDZ je uspio bez velikih političkih potresa preživjeti i aferu Ina i Gabrijelu Žalac i Josipu Rimac i uhićenje ministra Darka Horvata. Sve se to dogodilo. A na kraju je HDZ s lakoćom pobijedio na parlamentarnim izborima u proljeće ove godine. Bilo je i tu nekih napada na HDZ i kontrolu nad pravosuđem. Ali samo pravosuđe ipak nije bila glavna tema kampanje i politike. Ipak je politika bila u prvom planu.
Tako je moglo biti i sada.
Uglavnom, cijela priča ide i dalje. Kako će se ona sada odmotati, jako je teško predvidjeti. Sve skupa, ova će afera biti definitivno središte izborne kampanje za predsjednika Republike. Ona neće puno utjecati na njihov ishod. Ali će imati posljedice za daljnji politički razvoj u Hrvatskoj. Da se ovdje radilo samo o Berošu, sve bi više-manje brzo završilo. Razvlačilo bi se to godinama, ali bi se na kraju ispuhalo. Ali ovako će nastati dvije političke priče koje će se vući paralelno. I kada jedna padne u političku pozadinu, druga će je povući natrag na političku površinu. Da je samo jedna, možda bi sama od sebe nestala. Ovako će ostati obje. Tako da Turudić sada ima jako neugodnu poziciju. Mora braniti sebe i svoju instituciju, a istovremeno paziti i na političku dimenziju. Jer svaki njegov potez će imati izravan utjecaj na dnevnu politiku. I to ne samo dnevnu, nego i onu dugoročnu. Na kraju bi se moglo dogoditi da se cijela ova priča dovuče čak i do sljedećih parlamentarnih izbora. Ali tako se dogodilo. Bit će zanimlji