Enis Bešlagić sinoć je u opatijskom Centru Gervais izveo svoju predstavu „Da sam ja neko“.

Poznati glumac pred ispunjenim gledalištem upriličio je predstavu koja nije bila fikcija ili plod mašte kakvog dramatičara. U moru uloga koje je utjelovio, Enis Bešlagić ovim je projektom pronašao i mjesta za sebe, publici se obratio svojim životnim epizodama te u dvosatnom nastupu izvukao vrlo vrijednu poruku.

Dvosatna predstava započela je uvodom u kojemu se Enis s vrha gledališta spustio na pozornicu Gervaisa. Blizak odnos izvođača i publike istaknula su i svjetla gledališta, koja nisu bila ugašena kao što je slučaj u kazališnim i ostalim scenskim djelima, već su bila upaljena tijekom cijele izvedbe. Enis se s pozornice publici obraćao kao da je riječ o kakvom razgovoru ili druženju, a takva su bila i „poglavlja“ u kojima je Bešlagić publiku upoznavao s ne tako poznatim pojedinostima iz njegove glumačke karijere, ali ponajprije iz života koji ga je vodio raznim cestama.

Glumac je na početku večeri publici obećao predstavu bez psovki, vrijeđanja i vulgarnosti, a rečeno je i isporučio. Enisova predstava bila je namijenjena svim uzrastima, a svi su uzrasti i bili prisutni među mnogobrojnom opatijskom publikom.

Enis je prepričavao bezbrižno djetinjstvo i prizore iz obiteljskog života, mladost ugroženu ratom u Bosni i posao grobara u Njemačkoj; potom povratak u Bosnu i uspješan upis na sarajevsku Akademiju scenskih umjetnosti uz anegdote s profesorima i glumcima Admirom Glamočakom i Senadom Bašićem. Lajtmotiv predstave bila je brojka od 97, 7% i važne izravne poruke kako se i ljubav i mržnja nasljeđuju, a posebno mjesto dobila je priča iz 2015. godine kada je Bešlagić radio na dočeku pape Franje.

I u korist svih čitatelja koji dosad nisu pogledali Bešlagićevu „Da sam ja neko“, ne treba u ovom izvještaju u tančine pisati sve pojedinosti koje predstava pruža, a neke se stvari teško mogu opisati. Osobnim i jedinstvenim pristupom, Bešlagić je okupljenima pružio predstavu koja poziva na promišljanje i kroz glumčeva osobna iskustva veliča dobročinstvo i uči, kako Bešlagić kaže, „Širokologiji.“

Predstava je završila samom pjesmom „Da sam ja netko“ grupe Indexi, a ozarena lica i pokoja suza u očima gledatelja Enisu Bešlagiću pružili su zaslužen pljesak.

Glumac će u idućim večerima održati dvije predstave u švicarskom Zürichu nakon čega slijedi jubilarna stota izvedba predstave „Da sam ja neko“ koja će se 23. studenog održati u zagrebačkom Lisinskom.

Riječkoj publici Bešlagić se vraća ubrzo, točnije 27. siječnja i 6. veljače kada će se predstava odigrati u HKD-u.