Zračenje fotonima nije toliko precizno te ulazi i izlazi kroz zdravo tkivo da bi došlo do tumora / Foto Vanja Zubcic/Vecernji list
Protonska terapija preciznim ciljanjem tumorskih stanica ima najbolje ishode, no u nas je nema, premda se primjenjuje u 29 centara u Europi
povezane vijesti
Protonska terapija napredna je vrsta liječenja zračenjem koja za uništenje tumora koristi zrake protona visoke energije umjesto konvencionalnih X-zraka. Preciznim ciljanjem tumorskih stanica, ova terapija bitno manje oštećuje zdravo tkivo i organe, potencijalno smanjujući nuspojave i poboljšavajući ishode liječenja.
Napredna metoda primjenjuje se danas u 58 centara u svijetu, odnosno njih 29 u Europi, među njima i Češkoj i Poljskoj. Tek se rijetki pacijenti iz Hrvatske imaju priliku liječiti ovom terapijom, a mahom je riječ o djeci oboljeloj od malignih bolesti koju HZZO uputi na liječenje u inozemstvo.
Inozemne klinike
Hrvatski stručnjaci zainteresirani su za uvođenje protonske terapije u hrvatsku medicinu, a nedavni skup na tu temu ponovno je aktualizirao ovu mogućnost. Iako je riječ o skupoj investiciji, jer se cijena uređaja kreće oko 50 milijuna eura, europski fondovi i državni prioriteti morali bi je uzeti u obzir, smatra struka.
Da protonska terapija ima veliku ulogu u liječenju pacijenata dječje dobi, potvrđuju u Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj, gdje kažu kako njihovi pacijenti Zavoda za hematologiju i onkologiju odlaze na protonsku terapiju u Prag ili talijanski Trento, gdje su najbliži centri, a u nekim slučajevima šalje ih se u Švicarsku. Da takav uređaj imaju u Hrvatskoj, koristili bi vlastite kapacitete na većem broju djece, ali to danas nije moguće.
Na zračenje u inozemne klinike danas idu pretežno djeca s tumorom mozga i kralježničke moždine. U Klaićevoj kažu kako bi u slučaju da se uređaj instalira u Hrvatskoj, za takvu terapiju bilo indicirano najmanje od 15 do 20 djece s malignim tumorom godišnje.
Ovakva radioterapija poželjna je za djecu, ali i za odrasle pacijente. Ona je puno preciznija i ubojitija za tumor, jer je protone moguće programirati tako da se točno zna gdje će isporučiti energiju, dok zračenje fotonima nije toliko precizno.
Klasično zračenje ulazi i izlazi kroz zdravo tkivo, jer da bi zračenjem došli do tumora, treba prijeći preko kože i tkiva, i istim putem izaći van. Kod protonske terapije toga nema, jer to zračenje efikasno uništava tumor, s minimalnim utjecajem na zdravo tkivo.
U Klaićevoj svjedoče kako mali pacijenti koji se liječe vani imaju manje nuspojava, akutne i kronične komplikacije su manje. U zemljama gdje je protonska terapija u široj primjeni, na primjer u Njemačkoj koja ima šest centara, indikacije za takvu radioterapiju sve su šire, a ona se pokazuje puno boljom opcijom kod tumora mozga i kralježnice u dječjoj dobi, kod tumora dojke, glave i vrata, prostate, pluća…
Bolnica u Blatu
Buduća nacionalna bolnica u Blatu mogla bi biti potencijalna lokacija za pozicioniranje centra za odrasle i dječje pacijente. Kako je riječ o golemom uređaju težem od 100 tona, nemoguće ga je smjestiti u neku od postojećih bolnica, već bi se morala graditi posebna infrastruktura.
Iako se cijena na prvu čini visoka, zagovaratelji protonske terapije uspoređuju je s cijenom dva tenka te smatraju da to nije velika investicija s obzirom na izvrsne ishode liječenja. Uz to, neke su države uređaj nabavile putem EU fondova, dok je u Španjolskoj, koja ima čak 10 takvih centara, za nabavu uređaja zaslužan vlasnik modne kompanije Zara koji ih je kupio i donirao državi.
Vrijednost uvođenja protonske terapije potvrđuje i dr. sc. Milko Jakšić, voditelj Laboratorija za interakcije ionskih snopova pri Institutu »Ruđer Bošković«.
– Za razliku od svih zračenja koja se danas koriste za terapiju protiv raka, protoni imaju drukčije međudjelovanje s čovječjim tijelom. Kod drugih ne možete predvidjeti sa 100-postotnom sigurnošću gdje će to zračenje završiti pa imate vjerojatnost oštećenja okolnog tkiva.
Proton se zaustavlja na točno poznatom dosegu u tijelu i na tom mjestu radi najveća oštećenja tako da se maksimalno čuva zdravo tkivo, a oštećuje tkivo tumora, tumači Jakšić.
Protoni su teške i velike čestice pa i uređaji moraju biti veliki. Na Ruđeru imaju akcelerator koji ubrzava protone do 10 megaelektrovolti (MeV), no kod protonske terapije to nije dovoljno jer brzina treba biti i do 300 MeV. Na IRB-u smatraju da bi uvođenje novog uređaja motiviralo stručnjake za ostanak u zemlji.
– Imamo odlične fizičare s PMF-a, ali problem je da nam mladi ljudi odlaze. Ako bi mladi fizičari imali mogućnost raditi na takvom vrhunskom uređaju, vjerojatno bi neki od njih ostali u Hrvatskoj, smatra Jakšić.
Iz Ministarstva zdravstva ne daju decidiran odgovor na pitanje hoće li se protonska terapija nabaviti za hrvatske pacijente.
– Kontinuirano pratimo napredak zdravstvene tehnologije u suradnji sa stručnim društvima te u skladu s europskim i svjetskim saznanjima koja pridonose poboljšanju terapijskih ili dijagnostičkih metoda, kao i unaprjeđenju kliničkih ishoda liječenja. Ministarstvo zdravstva podupire sve projekte koji se temelje na procjenama struke u cilju osiguravanja kvalitetne i učinkovite zdravstvene skrbi, poručuju.
U dvije godine 11 pacijenata liječeno protonskom terapijom izvan Hrvatske
Prema podacima HZZO-a, u 2023. godini na protonsko zračenje u inozemstvo na teret obveznog zdravstvenog osiguranja upućeno je šest pacijenata – četvero djece i dvije odrasle osobe. Godinu ranije na protonsko zračenje u inozemstvo otišlo je pet pacijenata – četvero djece i jedna odrasla osoba.
Prosječna cijena za liječenje djeteta takvom terapijom iznosila je 40.447,74 eura, sukladno Uredbama (EZ) za malodobne osobe, a za odrasle iznosi u prosjeku 70.046,45 eura, kažu u HZZO-u.