Ponovo nam se, nakon poduže pauze, sa Zelenortskih otoka, točnije sa sjevera otoka Santiago, javio Maximilian Stipanov, ribolovac kojem u takvom ribolovnom okruženju nikada ne nedostaje kapitalnih ulova.

I ovoga se puta okitio jednim trofejnim primjerkom.

Evo što nam je Maximilian ispričao o tom svom ribolovnom doživljaju:

– Bio je petak i već nisam mogao izdržati bez mora.

Zbog posla i zbog slabog vremena nisam bio u moru skoro 20 dana, tako da sam toga dana odlučio da idem u more popodne, poslije posla oko 15:00 sati.

Vrijeme je bilo sunčano i toplo, a more 29 stupnjeva što je bilo skoro previše toplo za ovo doba godine, a zbog čega ni vidljivost nije bila dobra

Dobro se vidjelo na oko 5 do 6 metara, a poslije toga mutno, ali pošto dobro poznajem teren odlučio sam poći jer se uvijek nešto malo ulovi – priča nam Maximilian.

– Od plaže koja se zove Kebra Kanela do šeke gdje volim loviti ima jedno 25 minuta plivanja s perajama.

Ponekad se nešto ulovi i u tom putu, ali toga dana ništa nisam našao. Pod morem je bilo premalo života.

Nisam pesimista, ali sam u jednom trenutku počeo razmišljati o povratku.

No budući da mi je u moru uvijek lijepo, odlučio sam ostati barem dva sata pa ako ništa drugo, to će mi biti dobar trening – nastavlja Maximilian.

– A kad sam napokon stigao na poziciju, tamo je bilo skoro nemoguće loviti jer je bila strašna struja prema jugu. Trebalo je konstantno raditi perajama da me ne odnese.

Bilo je baš jako teško ostati na poziciji, pa sam zato odlučio prići obali gdje isto ima velikih grota pa da tamo ulovim možda neku salpu ili šarga.

I baš kad sam krenuo po svom planu ispred mene se niotkuda stvorila brza sjenka.

Gotovo instinktivno sam ispalio hitac koji je završio baš tamo gdje treba.

Riba je bila pogođena po sredini tako da je ostala skamenjena.

Brzo sam joj prišao i skratio muke.

Trebalo se još vratiti natrag no to mi uz ovakav ulov nije teško palo.

Ovo nije moj prvi afrički pompano, ali je svakako jedan od ljepših – ispričao nam je Maximilian Stipanov.