GOSPIĆ – Na prvi zvuk automobila što se zaustavlja pred nevelikom kućom u Trnovačkom Novoselu kod Gospića iz kuće izlaze veliki pas, točnije kuja, pasmine kangal i naš domaćin Mladen Bušljeta. Mladen je pomalo čudnovato opremljen za ličke prilike 21. stoljeća. Nosi luk i tobolac s desetak strelica. Pitamo ga čemu to?

– Mislio sam da ste iz Policije koja mi je nedavno oduzela legalno oružje koje sam posjedovao. Valjda sam im sumnjiv. Zato ako me sretnu s lukom i strelicama, uz ovog velikog psa, samo kažem da idem u lov. Sigurno ne na medvide. Za svoje legalno oružje slao sam i požurnice, ali opet ništa. Ne boj se, da sam ja kakav tajkun sve bi se u času riješilo, uvjerava nas Mladen.

Zadnji lički boem

Po izgledu, ponašanju, poimanju života i odnosa među ljudima Mladen znatno odudara od prosječnog Ličanina. Sudeći po načinu života i imidžu on je zadnji lički boem. Voli reći kako živi po svome. Nikome ne smeta, s nikim nije u zavadi. Mladen je godinama bio pomorac, bio je 900 dana hrvatski branitelj u Domovinskom ratu, radio je nešto i doma tako da ima skromnu mirovinu, malu kuću, polovnu škodu i mnoštvo životinja. Iako živi podosta samozatajno cijela Lika ga pozna po vještini pletenja košara i bocuna od vrbovih šiba.

Foto Marin Smolčić

– Nema di nisam pozivan da sa svojim umijećem obogatim tradicijske izložbe. Na priredbi »Jesen u Lici« svi me već godinama znaju, izlažem na Danu sira i ličkoga krumpira u Lovincu, Eko-etno Gacki u Otočcu, u Korenici, Gračacu, Brinju, Ogulinu, Zagrebu… ‘Ko bi se svega sitio! Ja sam ovako sitan, ali moji prsti oblikuju košare i pletiva od šiba k’o da su od svile. Često radim pred publikom jer ima mutikaša koji kupuju gotove košare i onda ih izlažu k’o svoj rad, naglašava Mladen.

U njegovo dvorište ne možemo ući zbog pasa. Ovih dana prvi puta se okotila kuja hrvatskog ovčara Caty. Sumnjičava je i glasnim lavežom nastoji potjerati svakog uljeza od svojih petero mladih koji još nisu niti progledali. Mladen nam pokazuje jednog mališana.

– Pogledaj ga. Ima išta na svitu ovako slatko? Držim nekoliko pasa različitih pasmina. Ne prodajem ih, samo ih rado poklanjam u dobre ruke ljudima za koje znam da će se o njima dobro brinuti. Držim i četiri koze i jednog jarca. Imam i troje jarića, zečeve, kokice… Neki ljudi se tome čude, ali ja ne mogu protiv sebe jer životinje obožavam. Ljude također. Malo je onih s kojima ja ne mogu. U svakoj osobi naći ćeš nešto što ti odgovara. I tako se ponašam od svoje osme godine. Od kada sam prevalio pedesetu i postao »životno punoljetan«, puno lakše živim i sve se bolje slažem sa skoro svim ljudima, uvjerava nas Mladen.

Foto Marin Smolčić

Hvali on i svoje susjede.

– Meni su najbliži susjedi Zadrani i Romi. Nema boljih obitelji i poštenijih ljudi. Bolji su nego mnogi domaći. Za pomoći su, dobro se razumijemo, nemaju nimalo zlobe. Lako ti je s dobrima biti dobar.

Ljubav na jedan sat

Mladen se nije oženio. Kako sam kaže »malo sam bio izbirljiv i tražio sam idealnu partnericu. Samo da je poštena, pametna i vridna. Dok sam bio mlađi, tražio sam i lipotu. U to ti prođu godine, navikneš se na samoću i to je tako. A imao sam puno cura, ne žalim se. Zabavljao sam se jedno vrime s jednom glumicom u Zagrebu. Svi je znate, uvjerava nas Mladen želeći pokazati neke fotografije iz svojega albuma.

Pitamo ga kako je završila ta ljubavna seansa.

– Ma ja sam kriv, neću lagati. Sve je bilo dobro dok me ta lipojka dva puta u malo vrimena nije opomenula kako ona nije cura za jednu noć. Meni vrag nije dao mira pa sam joj odgovorio da niti ja nisam dečko za jednu noć. Meni je dosta i jedan sat! Tad je puklo i nakon ljubakanja veza se samo slomila, govori nam Mladen ne znajući jel’ nam se jada ili hvali.

Osim pasa, najveća strast mu je biti s kozama na ispaši. Na livadama nadomak ponosnog Velebita. Dok koze i jarac mirno pasu, kozlići se nadmeću u igri, skaču i glavicama nasrću na Mladena. Tako stvorena veza s domaćim životinjama uskoro postaje otežavajuća okolnost jer Mladen niti koze ne prodaje, već ih isključivo poklanja dobrim obiteljima koje revno brinu o životinjama.