Puno je puta dosad oporba tražila glasovanje o nepovjerenju nekom članu Vlade Andreja Plenkovića, ali samo jednom je protiv premijera bio pokrenut postupak opoziva.

Bilo je to u veljači prošle godine na inicijativu Domovinskog pokreta, dok je Ivan Penava još bio u fazi kada je Plenkovića smatrao najvećom opasnošću za opstanak Hrvatske.

U zahtjevu, koji su podržale i ostale oporbene stranke, Domovinski pokret optužio je premijera za sudjelovanje u »brojnim korupcijskim aferama vrijednim više milijarda kuna, kojima je oštećen državni proračun«, za neprocesuiranje ratnih zločina i za neprovođenje zdravstvene reforme. Premijer je, ustvrdio je tada DP, prekršio svoju prisegu.

Glasovanje nije bilo tijesno, opozicija je uspjela dovesti u Sabor tek 56 zastupnika koji su se izjasnili protiv Plenkovića.

U međuvremenu su održani parlamentarni izbori i Domovinski pokret se prometnuo u iznimno lojalnog HDZ-ovog koalicijskog partnera, a to će imati priliku pokazati i uskoro kada će na dnevnom redu ponovo biti glasovanje o nepovjerenju predsjedniku Vlade.

Saborska procedura

Ovaj tjedan će SDP u saborsku proceduru poslati svoj prijedlog, uvjetovan uhićenjem još jednog Plenkovićevog ministra, Vilija Beroša.

Trenutačan je, na papiru, omjer snaga u Saboru 79:71.

Otkad je Dražan Dizdar iz opozicijske stranke Pravo i pravda zamrznuo mandat, a nitko ga nije zamijenio, u parlamentu sjedi 150 zastupnika, ali potrebna većina ostala je ista i dalje je 76.

Dakle, da bi Plenković pao, a s njim i Vlada, svi bi iz oporbe morali doći na glasovanje i biti protiv njega, što se čini nemogućim, a onda bi još stranu u Saboru trebalo promijeniti najmanje petero zastupnika, što je još manje vjerojatno.

Opozicija nije homogena ni ideološki ni politički, jer njoj pripada i, primjerice, dojučerašnji HDZ-ov partner SDSS, koji je i danas sklon Plenkoviću.

Osim toga, dio oporbenih zastupnika uvijek nerado dolazi na svoj posao u Sabor, čak i kada su u pitanju važna glasovanja, tako da će iznenađenje biti ako se za koji tjedan u njemu skupi više od šezdesetak premijerovih protivnika.

Šanse da Plenković bude opozvan su, znači, praktično nepostojeće, ali premijeru je, naravno, bitno i da demonstrira da je i nakon slučaja Beroš zadržao natpolovičnu većinu, ne samo da dobije potvrdu da oporba ne može dobaciti ni do 70 glasova.

U tu je svrhu Plenković u petak sazvao koalicijski sastanak svega nekoliko sati po vijesti da mu je ministar priveden. I svi koji su došli u Banske dvore rekli su premijeru da može s njima računati kao da je sve u najboljem redu.

Zastupnici HSLS-a, HNS-a, HSU-a, Marijana Petir i Hrvoje Zekanović u Saboru su isključivo zato što ih je HDZ stavio na izbornu listu, bez te stranke oni nemaju političku budućnost.

Stoga će svi spomenuti ostati uz Plenkovića i HDZ što god se dogodilo s bilo kojim ministrom. Ni Vesna Vučemilović, koja se razišla s Hrvatskim suverenistima na čijoj je listi ušla u Sabor, nema više perspektivu u hrvatskoj politici bez HDZ-a.

Većina manjinskih zastupnika, Vladimir Bilek, Furio Radin, Robert Jankovics i Armin Hodžić, nije u poziciji da strahuje da bi na prijevremenim izborima izgubili mandat, ali oni su s godinama razvili sjajne odnose s Plenkovićem i teško ih nešto može okrenuti protiv njega.

Snažna stranka

Domovinski pokret se ove godine, na izborima za Sabor i Europski parlament, legitimirao kao snažna stranka, ali to je sada već stvar prošlosti. Koaliranje s HDZ-om i unutarstranački raskol jako su oslabili DP, koji unazad dva mjeseca u anketama jedva prelazi tri posto.

To Domovinski pokret čini zavisnim od HDZ-a možda tek nešto manje nego HSLS.

Penavina stranka, ako bi se odvojila od Plenkovića, na izborima koji bi uslijedili samostalno vjerojatno ne bi bila sposobna osvojiti više od jednog ili dva zastupnička mjesta, ako i toliko.

U takvim okolnostima DP ne razmišlja ni o čemu drugom nego o nastavku, pa i produbljivanju suradnje s HDZ-om.

Nezavisni Željko Lacković je imao predizbornu koaliciju s Domovinskim pokretom, ali ubrzo je krenuo vlastitim putem, formirao je klub s Vesnom Vučemilović i Veselkom Gabričevićem i danas je 76. Plenkovičev glas.

Lacković je, istina, blizak novoosnovanoj stranci DOMiNO, ali on je, prije svega, svoj.

Predsjednik Vlade, znači, ima fiksnih 76 glasova. Određene nedoumice u njegovoj koaliciji izaziva jedino DOMiNO, koji formalno još i nije dio parlamentarne većine jer stranka Marija Radića tek je registrirana.

Njihova predsjednička kandidatkinja Branka Lozo izjavila je ovih dana da traže dužnost ministra kulture, ali je Radić to u nedjelju demantirao za RTL televiziju, najavljujući da će Predsjedništvo DOMiNO-a na današnjoj telefonskoj sjednici odlučiti o poziciji stranke u odnosu na vladajuću koaliciju.

Međutim, čak i da Radićevi zastupnici, kojih će za koji dan s povratkom u Sabor Damira Biloglava biti trojica, prijeđu u oporbu, ne bi to ugrozilo Plenkovića i Vladu.

Ona je u prošlom mandatu navikla funkcionirati s potporom i samo 76 zastupnika. A tu je još i troje zastupnika SDSS-a, koji su nešto između parlamentarne većine i opozicije.

Zbog svega navedenog Plenković ne mora biti zabrinut u svjetlu SDP-ovog pokušaja da odmakne od HDZ-a dovoljan broj zastupnika da padne Vlada čiji je ministar zdravstva završio u Remetincu.

Nije Plenkoviću problem niti državni proračun za 2025., o kojem će zastupnici raspravljati u srijedu, a glasovati možda i prije nego o opozivu premijera.