Nakon što je koncem prošle godine Doris Pandžić proglašena dobitnicom Književne nagrade “Drago Gervais” za najbolji neobjavljeni rukopis, sada je, godinu nakon, njezino djelo “Vi niste ovdje” ugledalo svjetlo dana, a znatiželjne čitateljske oči su u Gradskoj knjižnici Rijeka budno pratile razotkrivanje autoričine nakane, misli i poriva da kontekstualizira sada već gotovo pa zaboravljeno pandemijsko vrijeme, a moglo se čuti i poneki od ulomaka iz njezinoga djela.

Odabir za Književnu nagrada “Drago Gervais”, podsjetio je ravnatelj GKR-a Niko Cvjetković, odvija se u ciklusu od dvije godine potpuno anonimno pa stručno povjerenstvo čita sve pristigle rukopise, kojih je u pravilu od 50 do 70, od kojih samo manji broj ide u uži izbor, koji se još jednom čita, a potom se o djelima temeljito raspravlja.

Iako se radi o anonimnom procesu, govori, stručno povjerenstvo prati književnu produkciju, pa nerijetko zna pogoditi o kojem bi se autoru moglo raditi. To, dakako, govori i o samome povjerenstvu, o “ljudima koji su na terenu književnosti apsolutno doma”, a radi se o kombinaciji onih iz akademske zajednice te pisaca koji su ponekad i urednici, pa se “nastoji uzeti u obzir sve što pristigne, sa svakog mogućeg aspekta”. A kako to obično biva, nijanse odlučuju.

Bizarna, traumatična situacija

Između mnogo prijavljenih mogućnost da baš njezin rukopis osvoji nagradu, kazala je, iznenadio je i samu autoricu Doris Pandžić, a ono što joj je donijelo nagradu, istaknula je Gordana Brkić-Žagar koja ja moderirala razgovor, je “niz ne baš čvrsto povezanih elemenata koji se inače, nakon što roman pročitate, vrlo lako mogu dekonstruirati i čitati zasebno kao cjelina”.

No, “ono što je specifično je vrijeme radnje, u kojem se cijela ta priča događa, a to je vrijeme pandemije”, pa je autorica “precizno izvukla neke važne trenutke koji su nas sve obilježili”.

O cijelome pandemijskome vremenu, pojasnila je autorica, odlučila je pisati baš u trenutku u kojemu je sve i sama proživljavala, ne zapisivati naknadno, jer nije htjela zaboraviti tu bizarnu, traumatičnu situaciju.

Da ta situacija jest specifična u smislu traumatičnosti ocijenila je i Barkić Žagar istaknuvši da se “kroz cijele priče provlače strahove koji su nas sve obilježili, determinirali, priznali mi to ili ne”.

I sama autorica u naznačenome vremenskom okviru našla se u različitim situacijama, pa i u onoj, prisjeća se, u kojoj je u trenutku opće pandemije koronavirusa i popratnih simptoma koji se mogu pripisati i mnogim drugim bolestima zapravo sumnja uvijek padala na koronavirus, dok se nerijetko, kao i u njezinom slučaju astme, zapravo radilo o nečemu posve drugom.

Knjiga koju nije bilo “gušt pisati”

Uz to, ono što je obilježilo spomenuto vrijeme i čega se također prisjetila su i potvrde, brojne rasprave za ili protiv cijepljenja te brojna druga ograničenja, između ostalih i kretanja. A ta paranoja, dodala je, prešla je od one s korone u sadašnju u strah od rata, što je posebno izraženo u onim zemljama u kojima se odvijaju vojne vježbe.

Glede likova koji se pojavljuju u autoričinim pričama, kaže kao ima i izmišljenih i stvarnih, a potonji imaju izmijenjena imena, no čitajući će se prepoznati. Naslov knjige, kaže autorica, nastao je iz ilustracije koje je na naslovnici knjige, rad “Vi niste ovdje”, koji prikazuje mapu grada, a odabrani naziv najbolje održava pandemijsku situaciju u kojoj smo imali osjećaj “da mi nismo tamo”.

O nastajanju samoga djela Pandžić pojašnjava kako inače spaja tekstove, radi vezivno tkivo među njima, no u ovoj je knjizi bilo preuređivanja; neke je dijelove izbacila, nadopisivala je ili pak preradila dijelove.

Na pitanje oslobađa li je to, samo djelo, koje govori o vremenu pandemije, autorica kaže kako joj je to bila jedina knjiga koju joj nije bilo “gušt pisati”, koja ju je više opterećivala, no otpustila je to i može zaboraviti, pa u tom smislu jest “opuštajuće” i “otpuštajuće”.

S obzirom na to i brojne naslove ili teme u kojima progovara, moderatorica je zaključila i da u knjizi “ima puno egzistencijalizma”, kao i “puno malih elemenata koji su biseri za sebe”, “kratkih suvislih rečenica”, odnosno misli s promišljanjem o životu koji se mogu izdvojiti kao mudre misli ili citati – “rukopis Pandžić definitivno ćete prepoznati; naizgled je kratko i pročitat ćete brzo, ali će vas tražiti da čitate ponovno”.