Ako je prošla godina otočnim maslinarima »ostala dužna«, a svi se slažu da jest, onda se za ovu maslinarsku berbu koja je još uvijek u punome zamahu slobodno može reći da je Bodulima vratila dugove. Prve terenske dojmove koje nam je u samom početku berbe predstavio iskusni krčki agronomski stručnjak, David Mrakovčić, a koji je i prije no što su otočani zaposjeli svoje maslinike procijenio da je pred Krčanima »blago iznadprosječna« berba sad redom potvrđuju i sami berači ploda u na Krku posvud prisutnim nasadima te mediteranske kulture.

Jednako kažu i prerađivači, redom iskusni i prokušani uljari u četirima otočnim pogonima u kojima se ovih dana, više-manje, radilo dononoćno. Tako smo i u uljari obitelji Mrakovčić, koja je vlasnik najstarijeg hrvatskog privatnog kampa Bor koji svoje početke vuče još iz prošle države, ovih dana zatekli gužvu kakva je ondje vladala u kolovozu, u vrijeme turističke špice. Žamor pred ondje smještenim pogonom za preradu maslina i proizvodnju maslinovog ulja, očekivano, nisu stvarali kampisti već otočni maslinari, čekajući svoj red na istovar silnih vreća ispunjenih netom ubranim maslinama.

Bez nervoze

Iako je u vrijeme našeg posjeta ondje vladala gužva, nervoze nije bilo ni među čekačima, ni među članovima »posade« prerađivačkog pogona iz kojeg se, baš kako to u ovo doba godine uvijek biva, širio intenzivan, ali i ugodan miris tipičan za ona najkvalitetnija domaća maslinova ulja ekstradjevičanske kvalitete.

– Sve je pod kontrolom i ide k’o podmazano, rekao je na početku našeg razgovora Tonči Mrakovčić, koji ovih dana s bratom Borisom i sestrom Liljanom, ostalim članovima obitelji, ali i zaposlenicima njihova obiteljskog kampa odrađuje sve ono što se u uljari u vrijeme prerade mora raditi da bi svaki maslinar kući otišao zadovoljan i ruku punih kanistara s mirisnom, zeleno-zlatnom tekućinom. A oko nje se ovih dana na Krku, ali i na dobrom dijelu Jadrana, sve vrti.

Foto Mladen Trinajstić

– Urod je odličan, nije rekordan, ali ipak je natprosječan tako da nitko nije, a vjerujem niti neće biti nezadovoljan. Radimo u 24-satnom režimu, a tako će ostati dokle god bude potrebe, kaže Tonči Mrakovčić.

Ističe da će i u idućim tjednima, kad se broj na preradu pristiglih maslinara bude smanjivao, nastaviti raditi sve dok se ne preradi, odnosno u ulje ne pretoči, i posljednja donesena im maslina.

– I po vlastitim beračkim dojmovima, jednako kao i impresijama maslinara s kojima ovih dana ćakulam dok prerađujemo njihov urod, mogu reći da će 2024. godina biti zapamćena kao iznimno dobra godina, kako u količinskom smislu, tako i po pitanju kvalitete ulja, kaže nam nadalje Tonči.

Masline su zdrave, rekli bismo – lipe za vidit, a prema svemu sudeći takvima će i ostati jer barem za sad nema naznaka pojave maslinove muhe i drugih štetnika koji su u prošloj godini stvorili dosta problema. K tome, berače već neko vrijeme prate lijepe, za boravak na otvorenom upravo idealne vremenske prilike, pa se tako ovih dana radilo u okolnostima koje svi zajedno možemo samo poželjeti.

Foto Mladen Trinajstić

Tona na sat

Mrakovčić nam je u razgovoru otkrio i da su količine koje maslinari s cijelog otoka ovih dana ondje dovoze na preradu možda i do 50 posto veće u odnosu na lanjske. Možda se dio toga može povezati i sa svojevrsnim »zakazivanjem« neke od preostalih krčkih uljara, ali dio razloga navale ponajviše ipak leži u odličnom urodu.

– Mi ćemo sami, na maslinama u našim obiteljskim maslinicima ove godine ubrati oko deset tona maslina, što je četrdesetak posto više no što smo lani ubrali. Što se pogona naše uljare tiče, ona prerađuje oko tonu na sat, a s obzirom na to da sad već neko vrijeme ne prestajemo raditi, a maslinari i dalje dolaze s punim vrećama, procjenjujem da ćemo ove godine preraditi nešto više od četiri stotine tona maslinovog ploda, najviše od Krčana, Puntara i Šotoventina, a manjim dijelom i žitelja preostalih dijelova našeg otoka. Iako ove godine radmani nisu preveliki, kako vrijeme berbe teče tako i oni rastu pa smo s početnih sedam sad stigli na 9,5-10, kaže nam Mrakovčić.

Foto Mladen Trinajstić

Objašnjava da je radman postotak dobivenog ulja ili bolje rečeno odnos između kilograma maslina koji se donese na preradu u uljaru i količine ulja koji maslinari odnesu kući. To bi značilo da se, barem kako je to bilo u trenutku našeg razgovora, iz stotinu kila maslina moglo »iscijediti« oko 10 litara ulja.

Iskustvo kaže i da s protekom vremena berbe radmani rastu, ali i da kvaliteta ulja opada pa se predugo čekanje, barem onima koji žele i vole uživati u svim čarima kvalitetnih maslinovih ulja, kako po pitanju njihovih kemijskih svojstava, tako i organoleptičkih karakteristika u pravilu ne isplati, niti preporučuje.

Osam jeseni

Mrakovčić nam je u završnici našeg razgovora otkrio i da među na preradu dovezenim maslinama i ove godine dominiraju plodovi onih talijanskih sorti, i to stoga što se tijekom posljednjih desetljeća u uvelike obnavljanim i novosađenim nasadima otočnih maslinara uglavnom sadilo takve, »uvozne« sorte, a znatno manje one domaće, autohtone.

Foto Mladen Trinajstić

– Ali rodile su dobro i jedne i druge, završio je naš sugovornik od kojeg smo doznali i da je spomenuta uljara u pogonu od 2017. godine, dakle već punih osam jeseni. Spomenuti treba i da se za preradu plaća 30 centi po kilogramu maslina, dok se prodajna cijena ulja po litri okvirno kreće oko iznosa od 20 eura.

Na pitanje kakavi su dojmovi, jedan od maslinara kojeg smo ondje zatekli, Anton Braut iz Kornića, s osmijehom na licu nam je odgovorio – odlični!

– Evo, platilo je dobro, radman je ispao 11,5 čime sam vrlo zadovoljan, a i samo ulje je ukusno i mirisno, baš onako kako rabi. Ulike imam između Krka i Punta, na predjelu Dunat i koliko vidim, svi su onuda ove godine zadovoljni, rekao je Braut napomenuvši da je ovogodišnje zadovoljstvo tim veće, uzme li se u obzir lanjska berba koja je, kaže, bila jako loša.

– U branju mi pomažu unuci, beremo već sedam, osam dana i do sad smo ubrali oko tone, a još nismo gotovi. Čeka nas bar još pol toliko.

Sve u svemu, dobro je, završio je Braut otkrivši da je od maslinarskih aktivnosti već pomalo umoran. Dobro bi došal i jedan daž, da se mirne duše odmorim od berbe i maslina, zaključio je.

Šilo i Kornić

Samo djelomično s našim prethodnim sugovornikom dojmove je dijelio Nikola Gržetić s područja Dobrinjštine.

Foto Mladen Trinajstić

Na ovim područjima oko Krka, Punta i na Šotoventu urod je znatno bolji u odnosu na sjevernije dijelove otoka, područje okolice Dobrinja ili pak Omišlja.

– Ni svagdi tako dobro ko ča je tu, kaže Nikola Gržetić.

On je o svemu tome ćakulao s imenjakom našeg prethodnog sugovornika, Antonom Brautom iz Kornića.

– Ove zone koje gledaju prema Košljunu, uz cestu duž Puntarske drage imaju upravo idealnu poziciju i ondje je urod uvijek bolji od ovog na sjevernijim i prema istoku orjentiranim maslinicima, bez obzira na sortu. Tako je i ove godine, kaže Braut.

Gržetić nam je pak rekao da je urod ove godine u njegovom masliniku slabiji no što je bio lani, u godini u kojoj su svi redom kukali zbog loše berbe.

– Rekao bih da je i ovog puta rodilo ono čemu si se posvetio, pa je tako u mom masliniku urod koliko-toliko dobar samo na stablima koje sam tijekom ljeta, u vrijeme velike suše, zalijevao vodom koju sam do njih dovozio traktorom.

Susjedi koji nisu zalijevali, nemaju ništa ili malo, zaključio je Nikola Gržetić iz Šila.